Ljubomir Filipović: Ko će Nam Biti Predsjednik?

Predsjednica parlamenta je juče raspisala izbore. Tako to rade URA i SNP, koje zajedno imaju malo preko cenzusa, a drže svu vlast u državi. Glume spremnost za dijalog, a onda rade po svom. Predsjednički, dakle, u martu, a parlamentarni ko zna kad. Kako su krenuli možda i nikad.

Kako sada stvari stoje imaćemo kao i uvijek mnogo kandidata. Što znamo za sada?

Demokratski front kaže da će ići sa svojim kandidatom. Do prije godinu dana, to bi, bez sumnje, mogao biti Bato Carević, domaćin iz Budve. Carević je stekao simpatije širom Srpskog sveta, i mogao je napraviti nešto, ali je napravio previše skandala u privatnim aranžmanima.

Među sadašnjim liderima fronta, teško bi se mogao naći dovoljno popularan kandidat. Andrija Mandić, Milan Knežević? Knežević kao da je već u kampanji i najavljuje povlačenje priznanja Kosova. Možda ipak bude neko od novih lica, poput Marka Kovačevića i Mila Božovića. Ko god da bude, Front može računati na 15-20% podrške u najboljem slučaju, ali njihov kandidat ima vrlo malo šanse da ostvari pobjedu u drugom krugu.

Ako vjerujemo novinarima koji se pozivaju na izvore u DPS- u, Đukanović se neće kandidovati. DPS ima dosta mogućnosti za izbor kandidata unutar svog kadra. Da je uspio da napravi bolji rezultat u Podgorici, Ivan Vuković bi bio logičan prvi izbor. Tu su onda i mlađi kandidati iz poslaničkog kluba DPS- a, poput Danijela Živkovića, Nikole Janovića i Nikole Rakočevića, koje javnost sada već prepoznaje. 

DPS je iz te generacije lidera već pokušao da Jevta Erakovića istakne za lidera protesta na primjer, ali to se nije pokazalo kao dobra taktikta. Tu su onda i veterani poput Duška Markovića i Milice Pejanović Đurišić.

Problem sa njima je što ih ideološki identitetski agitovano biračko tijelo neće prepoznati za doprinos tokom posljednje dvije godine nakon pada sa vlasti. Ko god da bude DPS- ov kandidat, sigurno će osvojiti prvo mjesto u prvom krugu izbora. Međutim, kao i sa Frontom, teško da će moći napraviti bolji rezultat u drugom krugu. O pobjedi da ne govorimo. To je domen naučne fantastike.

SDP i ostali manji subjekti iz pokojnog suverenističkog bloka su govorili o nestranačkom kandidatu. Interesantno, ali kapaciteti njihovog potencijalnog zajedničkog kandidata teško da bi izašli iz jednocifrene podrške…

U Evropu sad svi gledaju kao rasadnika budućih lidera države, uključujući i predsjednika. Spajić se nudi kao logičan izbor. Demokrate im se nude javno, što pokazuje da u tom, nekada bliskom odnosu, više ne cvjetaju ruže. Odgovor iz ES je jasan: “prvo skraćenje mandata, pa onda dogovor”.

Demokrate ne žele da skrate mandat. Svjesne su da će imati velikih problema da ostvare i približan uspjeh sa izbora iz 2020. godine. Trgovinom sa ES očajnički pokušavaju da sebi obezbjede mjesto premijera u budućoj vlasti. Ipak, o vladi ne odlučuju samo oni, kao uostalom ni o podršci u drugom krugu predsjedničkih izbora.

O ovoj predizbornoj koaliciji se oglasio i Abazović, ostavljajući prostor za pregovore. Ipak, učešće Ure u ovoj koaliciji, bilo bi sipanje šolje rafiniranog šećera (onog štetnog) u tanjir teleće čorbe. Jedina prirodna i realna koalicija Ure bila bi sa SNP- om, gdje bi Ura podržala kandidata SNP- a, koji bi se pozivao na Temeljni ugovor u kampanji.

Sve u svemu, nesuđena parlamentarna većina će se na kraju morati okupiti oko kandidata Evrope sad. Pitanje je samo na koji način će doći do drugog kruga, i da li će taj proces promjeniti išta.

Dok čekamo ko će nam biti predsjednik, rusko-srpski vladari naše političke scene, trljaju ruke. O tome svjedoči i odlikovanje direktora Rudnika uglja u Pljevljima, čijem je uručivanju prisustvovao ruski ambasador.

Nema se što više istaći za danas. Čitamo se sjutra u isto vrijeme na istom mjestu.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar CdM-a

izvor: cdm.me