Ako laže KOZA, laže i DRITAN…

Što ćemo mi učiniti da zaustavimo okean laži koji se izliva na crnogorsko kopno? Izaći ćemo na ulice. Svi u utorak na ulice. Da nam pokoljenja ne odrastaju u laži. Da nas se ne stide oni koji će doći nakon nas

U svom najnovijem tv nastupu doživotni odlazeći tehnički premijer Dritan Abazović je mašući nekakvim papirima izgovorio: Ako laže koza ne laže vuk! Ništa strašno, lapsus lingve, događa se. No, ono što jeste strašno je da ovaj beogradski namjesnik laže kad god progovori. Kad god otvori čeljust. A to već nije pogreška nastala u govoru, već namjera, svjesna i opasna namjera.

Složićete se da nam je preko glave eufemizama za ovako opskurne pojave, pa stoga nećemo reći da Dritan ne govori istinu, već da laže. U kontinuitetu. Slično je lagao i kad je za skupštinskom govornicom pomahnitalo i histerično vitlao fotografijom pisca Milorada Popovića, obmanjujući javnost da je Milorad Popović predśednik Crnogorskog PEN centra.

Opasnija od laži da je Popović na čelu ove institucije bila je namjera Dritana Abazovića da pred vaskolikom crnogorskom javnošću obilježi Milorada Popovića i da mu na čelu nacrta metu. Kako objasniti prirodu jednog ovakvog čovjeka, sklonog patologiji laži? Ako znamo da je lagao o izboru sudija za Ustavni sud, optužujući za opstrukciju DPS, iako je njegova Suada čak 18 puta bila uzdržana, i time opstruirala izbor sudija.

Ako znamo da je lagao o Temeljnom ugovoru, o Belvederu, o šok bombama bačenim na policiju, o bahatim službenim putovanjima po svijetu, na koja je vodio cijelu svitu poltrona. Kako vjerovati čovjeku koji laže? Nije da sam naročit ekspert po pitanju laži, ali živimo u vremenu u kojem su nam mnoga saznanja lako dostupna. Pa, čujmo što nauka kaže o Dritanu Abazoviću.

Na početku nauka kaže da je važno imati na umu da patološki lažovi ne mogu da kontrolišu svoju potrebu da konstantno lažu. To im je, kaže struka, gotovo automatski impuls. Oni uživaju u tome da lažu i nikad se zbog toga ne kaju. Patološko laganje nauka dovodi u vezu s narcisoidnim poremećajima ličnosti.

Često se, kažu upućeni, patološko laganje može javiti kod onih sklonih egoizmu, sebičnosti, opsesivnom i kontrolišućem ponašanju, niskom samopouzdanju, i sličnom. Istraživanja dokazuju da patološki lažovi nemaju svijest o posljedicama svojih laži, niti strah da će biti razotkriveni. Ovako otprilike izgleda profil Dritana Abazovića.

Nije neobično da se u politici laže, to je valjda uobičajeno kad govorimo o politici. Ali, priznaćete, jeste neobično da neko patološki svakodnevno laže. Izmaštavajući atentate, po ugledu na beogradskog gazdu Vučića, izmišljajući crnogorski nacionalizam i ekstremizam, buncajući o slobodi i demokratiji, koje su se 2020. sručile na Crnu Goru.

Poričući sva nepočinstva Beogradske patrijaršije, i sve nacionalističke ambicije srpskih vlasti. Priznaćete da jeste malčice neobično, čak i za političara. Sve što se sručilo na Crnu Goru, a zahvaljujući upravo Ditanu Abazoviću, je cunami velikosrpskog nacionalizma, plan da se od Crne Gore načini srpska kolonija, razaranje crnogorskih institucija i svega ostalog što nije po volji Dritanovim patronima.

E, to su blagodeti koje nam je donio avgust 2020. I zbog tih i takvih svjetova, okrenutih naglavačke, moramo stati na kraj patologiji laži. Laži u kojoj živimo skoro pa tri godine. Laži o slobodi, koja je ništa drugo do ropstvo. Laži o demokratiji, koja je ništa drugo do diktatura.

Laži u kojoj se novinari i građanski aktivisti proglašavaju teroristima, a ratni zločinci i njihovi sljedbenici herojima i oslobodiocima. Laži u kojoj se medijski tajkuni slave kao slobodni novinari, iako su vlasnici najogavnijih propagandnih platformi režima. Toliko je laži kojima moramo reći da je dosta. Zato, ako nas lažu u Skupštini, gazeći i Ustav i zakone ove zemlje, mi ćemo im na ulici reći da lažu!

Da svoje laži kao istinu mogu prodavati tek svojim slaboumnim glasačima. I Evropa i Amerika im kažu da lažu. Patologija laži se mora osvijetliti najvećim i najblještavijim reflektorima. Jer, nije lijepo lagati. Tome su nas učili oduvijek. Patologija laži kojom se pokušava braniti veleizdaja Crne Gore nema budućnost. Osuđena je na propast. Svaka laž ima rok upotrebe. Rok trajanja. A onaj koji laže kad-tad biva pozvan na odgovornost.

“Laganje je isto kao alkoholizam. Lažovi izbjegavaju istinu i na svojim samrtnim posteljama”, govorio je Čehov. „Laž nikad ne doživi starost“, reći će Sofokle. A mi? Što ćemo mi učiniti da zaustavimo okean laži koji se izliva na crnogorsko kopno? Izaći ćemo na ulice. Svi u utorak na ulice. Da nam pokoljenja ne odrastaju u laži. Da nas se ne stide oni koji će doći nakon nas.

autor: Đorđe Šćepović

izvor: analitika.me