Alek Barović: No pasarán, Vučiću i DRITANE Abazoviću!
Abazović neće ostati neupamćen. Pamtićemo ga po izdaji državnih interesa. Kao još jednu sliku u Krvavom albumu Karađorđevića. Odmah pored Sava Fatića ili Marka Dakovića. Među te sramne likove crnogorske istorije, koje će prezirati generacije koje dolaze. Tako i treba, jer za drugo nisu…
Prosto je zadivljujuće koliko je izdajnička skupina aktivirala cjelokupnu mašineriju straha proteklih dana. Samo je još bilo preostalo da popovi Crkve Srbije krenu po kućama da kunu i zakivaju Dukljane o Vezirov most. Nesrećom po sve njih, nit nas je strah progona, nit popova. Još manje kletvi i čekića. Sve se to više puta preživjelo, pa i opet bi.
Aktivirali su se da probaju da razbiju ”neposlušne” crnogorske građane. One koji su se mobilisali da im konačno više stanu nogom za vrat. A bilo je i vrijeme građanskom otporu. No, ona stara crnogorska kaže ”čemu je vrijeme tome je i vakat”. Vakat je očigledno stigao. Zbog toga se i komešaju, prevrću, skiče i zapomažu.
Kako i neće. Glavni gubi rat koji je planirao da dobije za samo par dana, zapad čupa uši, Kosovo s pravom pokazuje zube i dokazuje da je država, a Crnogorci ne daju Crnu Goru.
Očigledno je da su lokalni lizači Putinovih medvjeđih šapa ukapirali da barem nešto moraju pokušati da obave kako treba. Naravno, vazda je poželjno i popularno raspaliti po Crnoj Gori. Kako i ne bi kad je puna izvršitelja nakaradne ideologije vazda spremnih da je popljuju i ugrizu za dojku koja ih je podojila.
I tako, prijete progonima, zatvorima, sankcijama… Vjerovatno i batinama i ubistvima, ali to ne smiju javno. To za njih obavljaju razni botovi i plaćenici, čisto da potencijalna žrtva zna da se misli i o tome. I da očekuje, ako ne primiri.
E, pa nećemo odustati. Niti se smirivati niti miriti sa rastakanjem države. Još jedna aneksija Crne Gore neće proći. Ja sam mislio da je Abazović naučio lekciju sa Belvedera.
Očigledno da nije. Ne jer nije htio već jer jednostavno nema dovoljno kapaciteta da shvati poruku. Svakako, ni prvi ni posljednji političar kojeg će uništiti loša procjena. Na kraju krajeva, ne može svaka šuša biti veliki lider. Neki su osuđeni na to da u svemu budu mali i beznačajni, upamćeni po lošem, ili neupamćeni uopšte.
Abazović neće ostati neupamćen. Pamtićemo ga po izdaji državnih interesa. Kao još jednu sliku u Krvavom albumu Karađorđevića. Odmah pored Sava Fatića ili Marka Dakovića. Među te sramne likove crnogorske istorije, koje će prezirati generacije koje dolaze. Tako i treba, jer za drugo nisu.
Sa druge strane, smiješna je priča o zatvorima i pripremi ćelija. Jer, kad se bude sudilo mnogima za veleizdaju, a taj dan će osvanuti brzo, malo će nam biti tri Spuža i obnovljeni Grmožur. Naravno, ne možemo poslušnike koji za tuđi račun ruše Crnu Goru spriječiti da pokušavaju. Svako bira kojim će putem da ide, i oće li završiti u brlogu izdaje. T
o je pogrešno usmjerena slobodna volja koja razlikuje izdajnika od patriote i heroja. Ali, svakako možemo i hoćemo da im ne dozvolimo da u svom naumu uspiju.
I od toga ne smijemo odustati. Ma koliko velika bila opasnost kojoj smo izloženi. Moramo biti svjesni činjenice da naspram nas stoje osobe koje ne prezaju ni od najgorih scenarija i odluka samo da bi ostvarili svoje zamisli i u njihovim je rukama čitav sistem, i tužioci i policija. Da ih ne zanimaju upozorenja, kritike i opaske zapada prema kojem kao streme viđeli smo više puta. Normalno da ih ne zanimaju, jer im zapad nije cilj, već velikosrpska i velikoruska genocidna politika.
No, svakom smo zlu naredni. Ovo je ni prvo ni potonje koje će o crnogorskim vrletima polomiti zube. Za strah ne znamo, to je ono što nas razlikuje od prikrivenih i hakovanih botova, operisanih ”branitelja” Kosova i jeftino plaćenih izdajnika.
Zbog toga – ustaj crnogorski narode! Ustajte crnogorski građani!
Neće proći! Ima nas!
autor: Alek Barović
izvor: aktuelno.me