Milenko A. Perović: RADO CRNOGORAC IDE U REGRUTE VELIKOSRPSTVA…
Ko dopusti da ga savlada samomržnja, lako postaje sredstvo u tuđim rukama. Ko se prepusti nacionalnoj samomržnji, neizostavno će se pretvoriti u oruđe neprijatelja protiv njegove vlastite nacije! Sudbina samomrzećih Crnogoraca tu je zapisana!
Nacionalna samomržnja uvijek se rađa u sporovima o nacionalnom identitetu. Mrzitelji vlastite nacije svoju mržnju mistifikuju i opravdavaju svim mogućim relativizacijama identiteta nacije od koje su se odrodili. Paradigmatski oblik ovaj uzročni odnos ima u fenomenima jevrejske i crnogorske samomržnje. U anatomiji ove potonje sadržana je spoznaja kako i zašto mnogi srpstvujušći Crnogorci ili crnogorski posrbljenici postaju regruti, korisne budale ili korisni idioti u službi velikosrpskih ciljeva protiv Crne Gore i Crnogoraca!
Postoji li jevrejski nacionalni identitet?
Teodor Lesing je knjigom Jevrejska samomržnja zaoštrio raspravu među jevrejskim intelektualcima o starom pitanju da li postoji i šta je uopšte jevrejski identitet. Pitanja je izuzetno važno, jer determinira nacionalnu samorefleksiju toga naroda, razumijevanje njegovog položaja u svijetu i anticipaciju njegove budućnosti.
Po jednom od shvatanja, jevrejski identitet dokazuje se činjenicom jevrejske samomržnje! Ona počiva na internalizaciji negativnog odnosa koji prema jevrejskom identitetu imaju antisemiti. Povijesna iskustva progona i pogroma, getoizacija, netrpeljivosti i ponižavajućeg odnosa prema Jevrejima surovi su dokazi a contrario postojanja njihovog identiteta. U zlom oku antisemite posvjedočeni su svi elementi jevrejskog identiteta.
Jevrejski identitet nije moguće unificirati, kao ni bilo koji drugi nacionalni identitet. Djelovanjem brojnih činilaca, među Jevrejima su nastale temeljne razlike u shvatanju svog nacionalnog identiteta. Razlike mogu podsticati uzajamnu netrpeljivost i stalnu otvorenost pitanja šta je jevrejstvo!
Sam po sebi, faktum razlika u shvatanju jevrejskog identiteta ne vodi u „jevrejsku samomržnju.“ Ne vodi on ni u opravdanost oktroisanja jedinog „ispravnog“ nacionalnog identiteta. Svaki nacionalni identitet je vektorska rezultanta koja nastaje djelovanjem različitih smjerova nacionalne samoidentifikacije.
Nacionalni identitet nije biološka ni konvencionalna ni imaginarna činjenica. On je pokretljivo i promjenljivo polje stvaranja političkog interesa jednog naroda da se održi u različitim manifestacijama svoga kolektivnog identiteta. Nacionalna samomržnja uvijek pokušava negirati identitetsku rezultantu nacije, bilo apsolutizacijom jednog smjera koji je gradi, bilo negacijom svih smjerova koji tvore rezultantu uvjerenja o pripadnosti kolektivitetu nacije!
Postoji li crnogorski nacionalni identitet?
Nema boljeg dokaza o postojanju crnogorskog nacionalnog identiteta od njegove samonegacije u hibridnoj smjesi srpstvujušćih Crnogoraca.
Ni najostrašćeniji anticrnogorski Crnogorci – od Marka Dakovića do Amfilohija Radovića i Matije Bećkovića – nikad nijesu uspjeli spoznati kako im svaki iskaz protiv crnogorstva upada u začarani identitetski dokazni krug! Oni su uvijek dokazivali suprotno od onoga što su šćeli dokazati!
Negirajući crnogorski nacionalni identitet, oni su ga samo potvrđivali! Udruženi debeli interes i bolesna opśednutost vlastitom inferiornošću pred tuđinom stajali su u osnovi njihove naopake „dokazivačke“ anticrnogorske logike. Ostajali su slijepi pred činjenicom – lako dokučivoj svakom bistrijem gimnazisti – da im se sva filoserbska „umovanja“ zakonomjerno preokreću u vlastitu suprotnost! Sami sebe su stalno skakali u stomak onim tipom logičkog zaključka koji se zove argumentum a contrario! Zla i ostrašćena pamet ih je stalno navodila da iz središta crnogorskog identiteta negiraju crnogorski identitet da bi ga protiv svoje volje opet potvrđivali! Navodila ih je da nacionalnom samomržnjom stalno priznaju da postoji ono za što uporno tvrde da ne postoji!
Njihovim naopakim zaključivanjima nije kriva logika, nego psihologija nacionalnih konvertita! Nalazeći sve moguće izgovore za nacionalnu konverziju u Srbe, stalno su pokazivali da su bili i na patološki način ostali samo – Crnogorci! Svakome od njih životno djelo je crnogorska nacionalna samomržnja! Oni će u crnogorskoj povjesnici biti zabilježeni samo po nečuvenoj mržnji sebe samih kao Crnogoraca! Srbi će ih zaboraviti, jer ko bi pamtio svoje sluge i regrute!
Kako velikosrbi priznaju crnogorski nacionalni identitet?
Velikosrbi otvoreno mrze sve što čini crnogorski nacionalni identitet. Iz te mržnje uvijek probija zavist prema svemu valjanom što su načinili Crnogorci, frustracija zbog svega što čini njihov nacionalni identitet i želja da sve to prisvoje. Pred Crnogorcima, velikosrbi vuku kompleks niže vrijednosti još od 19. vijeka. No, nije im to smetalo da mnogim Crnogorcima uzvrate tako što su im nametali kompleks niže vrijednosti prema ”srpstvu”.
Velikosrbi su svom kompleksu niže vrijednosti odolijevali na dva načina. Prisvajali su i posrbljivali sve što čini crnogorski nacionalni identitet. Nije im to smetalo da stalno negiraju postojanje Crnogoraca i njihovog nacionalnog identiteta! Vrlo rasprostranjenoj kolektivnoj psihopatologiji pripada činjenica da velikosrbi istodobno mrze Crnogorce i tvrde da oni ne postoje!
Iz te psihopatologije potiče velikosrpsko negiranje vrijednosti bilo čega crnogorskog, ali i prisvajanje cjelokupne sadržine crnogorskog nacionalnog, povijesnog i državnog identiteta! Velikosrbi stalno negiraju ono što prisvajaju i prisvajaju ono što negiraju!
Prvo što Crnogorci nauče od velikosrba je dijalektika stalnog prelaženja negiranja u prisvajanje i vice versa! Ona ih navodi na nacionalno odrođivanje i samomržnju, a ona završava u patološkom negiranju svega crnogorskog uz sumanuto prisvajanje svega crnogorskoga! Posrbljenim Crnogorcima ova dijalektika smuti pamet u glavi pa ih navodi da stalno negiraju i ujedno priznaju postojanje crnogorske nacije!
Oni istovremeno negiraju i prisvajaju crnogorski nacionalni identitet. Negiraju ga, jer tako potpisuju pristupnicu u „srpstvo.“ Prisvajaju ga, valjda da bi imali „su čim izać′ pred Miloša i pred druge srpske vitezove.“ Otimanje i srbizacija crnogorskog sakralnog pravoslavnog blaga najbolji je primjer ove „dijalektike“!
Kako radi regrutni centar za korisne idiote velikosrpstva?
Jevrejska samomržnja je tokom povijesti stvarala „dvorske Jevreje.“ Oni su bili pomagači i podržavaoci raznih država u ugnjetavanju drugih Jevreja. U Pruskoj su ih nazivali „zaštićenim Jevrejima“ (Schutzjuden), a u nacističkoj Njemačkoj “vrijednim Jevrejima” (Wertvolle Juden). U carskoj Rusiji nazivani su “korisnim Jevrejima” (полезные евреи), a u Sovjetskom Savezu „džepnim Jevrejima“ („карманные евреи“).
Samomrzeći Crnogorci bez ostatka se kvalifikuju za „dvorske,“ „zaštićene,“ „korisne“ i „džepne“ službe u velikosrpstvu. Oni su korisni idioti (useful idiot) velikosrpstva, jer provode i propagiraju njegove interese koji su usmjereni protiv Crne Gore i Crnogoraca.
U pojmu korisnog idiota sadržana je tvrdnja da on nije do kraja svjestan u čijoj se službi nalazi ni kakve su po njega samoga krajnje posljedice te službe! Korisni idiot ima pamet marionete koja uobražava da je važna u lutkarskom pozorištu! Srpstvujušći Crnogorci – iako ih pokreću goli interesi i sitne kalkulacije – po pravilu nijesu svjesni šta je ideologija velikosrpstva i koje su joj posljedice. Nijesu svjesni u kakva su se kola upregli. Ne slute oni da će udar velikosrpstva na Crnu Goru i Crnogorce pogoditi svom silinom i njihove najvitalnije interese!
Ako velikosrpstvo ne uspije satrijeti Crnu Goru, gazde će odbaciti srpstvujušće Crnogorce, jer nijesu uspješno izvršili zadatak. Na njihovo mjesto će dovesti nove srpstvujušće korisne idiote. Oni će biti još poslušniji, korisniji i anticrnogorskiji!
Ako velikosrpstvo privremeno onesposobi državu Crnu Goru, srpstvujušći Crnogorci će dobiti otkaz, jer više neće biti potrebe za njihovim destruktivnim radom! Umjesto njih, Beograd će u Crnu Goru poslati svoje gaulajtere, jer zna iz iskustva da ne može vjerovati ni najposrbljenijim Crnogorcima. Ako su bili u stanju izdati Crnu Goru, nije im problem izdati i “srpstvo!”
Korisni idioti velikosrpstva danas obijesno vladaju Crnom Gorom! Ipak, završiće u jednom ili drugom „loncu“ istorije! Ljudi praštaju izdaju, ona ne!
Piše: Milenko A. Perović
izvor: http://aktuelno.me