Andrej Nikolaidis: Elita gora od rulje…

Na kraju Coppoline „Apokalipse danas“ (bio bi to najbolji ratni film, da Klimov nije snimio „Idi i gledaj“), u dugačkom monologu koji izgovara Brando, njegov pukovnik Kurtz opisuje trenutak kada je shvatio da Amerika ne može pobijediti u Vijetnamu.

On govori o selu u koje je ušla američka vojska sa njim na čelu. Armija koja je do juče Vijetnamce ubijala mecima svih kalibara i napalmom, odlučila je demonstrirati humanost pa je vakcinisala djecu. Sutradan su u selu pronašli gomilu odsječenih dječijih ekstremiteta: Viet Cong je otkinuo svaku ruku u koju je ubrizgana američka vakcina.

Takva vrsta prkosa, takva vrsta pobjede neprihvatljiva mi je. Djeca nisu tu da biju naše bitke. Mi smo tu da djeci ne ostavljamo u amanet naše poraze i osvetu za njih. U selu punom sakate djece nema pobjednika. Odbijam birati između takve slobode i ropstva.

Jednako mi je neprihvatljivo, oprostite na mom francuskom, kurvanje suverenističkih partija: SDP-a na Cetinju, SD-a u Ulcinju kao i DPS-a sa Dritanovom vladom koju su svojim glasovima građanima Crne Gore natovarili na glavu.

U jučerašnjoj kolumni, naslovljenoj “Ima li vas?”, Stefan Todorović postavio je ne samo razložno, nego i nužno pitanje:

“Ako je cjelokupnoj crnogorskoj javnosti jasno da trenutna nova-stara parlamentarna većina (Demokratski front, Demokrate, GP Ura i ostali sateliti) vrši ustavni puč, razgrađuje državne institucije, urušava državne kompanije i udaljava Crnu Goru od Evropske unije utapajući je u srpski svet okrenut Moskvi, postavlja se pitanje zašto su suverenističke političke partije i dalje u bilo kakvim dilovima i aranžmanima s tim antidržavnim elementima?

Ili možda sve navedeno nije tačno, pa nas suverenistička politička elita obmanjuje? Radi li se o borbi za Crnu Goru ili o borbi za bolje pozicioniranje suverenističkih partija u nekim budućim pregovorima i dilovima u kojima odjednom GP URA, Demokrate ili Evropa sad nijesu izdajnici, pored standardnih izdajnika iz Demokratskoga fronta?”

Postoji, i to će suverenističke partije na svojoj koži tek osjetiti, stanovita razlika između građana i automobila na daljinsko upravljanje: ljudi, naime, nisu na dugme.

Nakon što je helikopterom Sjevernoatlantskog saveza Joanikije ustoličen na Cetinju i tako postao prvi crnogorski NATO mitropolit, dok se suzavac kao zmija- otrovnica vukao cetinjskom kotlinom, prišlo mi je dvoje uplakanih staraca, bračni par. Nisu ridali zbog suzavca, nego zbog poniženja koje ničim nisu zaslužili. Šta je ovo, rekli su mi? Igraju li se oni sa nama? Mi smo se pozdravili sa djecom i unucima i na Belveder otišli da poginemo, rekli su mi. To dvoje starih ljudi nisu se bojali smrti. Ali su se, kao i svi čestiti ljudi, stravili od poniženja.

Šta suverenistička politička elita misli: da će, ne bi li se oni umilili zapadnim ambasadama, građani biti mirni u svojim domovima dok Dritan cjelokupno sakralno nasljeđe Crne Gore poklanja Srbiji; da će biti mirni dok Crnu Goru utapa u Otvoreni Balkan, koji će, neće proći ni pet godina, imati zajednički parlament i jasne konture nove državne zajednice; a da će pojuriti na ulicu kada to odgovara njihovim partijskim interesima koji su već dugo suprotni interesima demokratske, prozapadne Crne Gore?

Šta je sljedeće, majstori? Ako vam daju izbore, na kojima ćete biti poraženi, uz rutinsko negodovanje iskuliraćete Otvoreni Balkan, američko čedo?

I šta ćemo poslije izbora? Spajić ili “zdravo krilo URA-e” će odjebati Vučića i ući u koaliciju sa vama? To je vaš plan? Gdje kupujete pečurke, da i mi znamo?

Nakon što je Crnoj Gori ukradeno cjelokupno sakralno nasljeđe; nakon što, bez referenduma ili bilo koje, čak i fingirane demokratske procedure budemo uvučeni u novu državnu zajednicu; nakon što nas Srbija, kao što je to već učinila kulturno, duhovno i politički, konačno i ekonomski okupira – šta tačno, osim prazne suverenosti i vaših guzica, od nas očekujete da branimo?

Ili će opravdani, pravedni protesti koji se dešavaju u Podgorici prerasti u bunt protiv Otvorenog Balkana, zadnje crvene linije koju veleizdajnička vlada nije prešla, ili je pred nama samo kraj – i protesta i crnogorske nezavisnosti. To je posljednja crvena linija. Sve iza toga je flatline: klinička smrt nezavisnosti.

Ako to dopustite, ako i tu budete napravili “pragmatičan kompromis”…

Elita gora od rulje, rekao bi Mirko Kovač.

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM- a

izvor: cdm.me