Nakon svega SRBIJA JE PRVAK U SKANDALIMA I TAKTIČKOM NEREDU… (foto)

Teza kako “reprezentacija Srbije ima dobre igrače, ali nema momčad” u Kataru se pokazala posve tačnom…

Fenomen primitivnih balkanskih plemena koja svoje razmirice nastoje riješiti nasilnim putem često je predmet disertacija uglednih svjetskih povjesničara, sociologa, psihologa… Novi prilog njihovoj temi zabilježen je na Mundijalu u Kataru. Svi svjetski mediji plasirali su informaciju o sukobu navijačkih skupina s obilježjima Srbije i- Albanije!? Bijeli protiv crnih “orlova” na festivalu radosti, veselja i nogometa.

Novinar zagrebačkog dnevnika ističe da čak 13 reprezentativaca Švjcarske ima dvojno državljanstvo, ali da je zbog Ardona Jašarija, Đerdana Šaćirija i Granita Džake posebno omiljena kod Albanaca, naročito kad igra protiv Srbije.

„Utakmica Srbije i Švajcarske prometnula se u „vašar tenzija i grešaka“. Neutralnim promatračima možda je susret spomenutih reprezentacija ponudio i adekvatnu zabavu jer je iz svake akcije mogao „pasti gol“, ali i ozbiljan incident. Prevladavao je utisak da su rezervni igrači srpske reprezentacije spremni su da svakog trenutka nasrnu na Džaku, „albanskog provokatora“ zakamufliranog u švajcarski dres“.

Zanimljivo, među njima nije 30- godišnji kapetan Granit Džaka (rođen u Baselu). Obitelj Xhaka je s Kosova, a Granitov stariji brat Taulant nekoć je igrao za albansku reprezentaciju. Upravo zbog trojice “zemljaka” (Jashari je, doduše, kao pričuvni igrač puno manje izložen) Albanci reprezentaciju Švicarske smatraju “svojom”, premda formalno imaju čak dvije autohtone reprezentacije- domicilnu i nacionalnu momčad Kosova. No, zbog vjekovnih napetosti i razmirica Albanci, u pravilu, navijaju za svaku reprezentaciju koja igra – protiv Srbije pise novinar.

Jutarnji list ističe da se u duelu sa Švajcarskom potvrdio da Srbija ima dobre igrače, ali da to nije dobar tim.

„Srpski mediji svoju su reprezentaciju samoinicijativno promovisali u favorita turnira u Kataru. Premda, pritom nisu ponudili nijedan relevantan argument. Štaviše, teza kako „Srbija ima dobre igrače, ali nema tim“ pokazala se sasvim tačnom. Duel sa Švajcarskom samo je potvrdio takvo razmišljanje“.

Kada usporedite rostere Srbije i Švicarske, dominira uvjerenje da je kvaliteta “debelo” na strani reprezentacije koju trenutačno vodi Dragan Stojković. Dojam će osnažiti i Transfermarkt procjenom vrijednosti igrača. Srpski je roster jači gotovo za 80 milijuna eura! Stoga je logično pitanje: zašto se to nije vidjelo na terenu?

„U nastupima srpske ekipe bilo je puno nelogičnosti i taktičkog nereda. Posebno bi utakmica protiv Kameruna mogla da posluži trenerskim brucošima na akademiji kao ogledni primjer susreta kako jedna ekipa sa komfornim vođstvom (3:1)– ne smije igrati.

Mnogo je toga vezanog uz srpsku reprezentaciju čudno i razumu teško dokučivo. A godinama se već stvari odvijaju po utvrđenom obrascu: ako ekipa izbori plasman na veliko takmičenje krene neobuzdana euforija poticana najčešće nerealnim očekivanjima. I što su dimenzije euforije veće, to su i prizemljenja bolnija.

Sa uvjek istim epilogom i „dežurnim krivcima“. Tako je neposredno posle poraza od Švajcarske do puta u Katar omiljeni Piksi Stojković postao diletant i– Kiksi Stojković“.

„Od 2006. (kada se Srbija razdružila sa Crnom Gorom i postala zasebni politički faktor) fudbalska reprezentacija naših istočnih komšija promjenila je 14 selektora. Bilo je među njima i respektabilnih trenerskih imena (poput Radomira Antića), čak i dvojica stranaca: Bask Havijer Klemente i Holanđanin Dik Advokat. Međutim, nijedan nije uspio da isprati srpske fudbalske ambicije“, piše Jutarnji list.

izvor: jutarni list.me