CRNOGORSKI pasoš liječi velikosrpske istorijske komplekse… (video)

”Činjenica je da srpski nacionalisti imaju komplekse od Crnogoraca zbog slavne crnogorske istorije. Jer dok su Srbi upražnjavali morbidne običaje pod turskim zulumom, Crnogorci su prkosili Otomanskoj imperiji kao slobodni ljudi. Stoga i ne čudi što je Divac uz orgazmičku radost prihvatio pasoš Crne Gore koji će makar malo zaliječiti njegove komplekse koje ima kao teški srBski kriptonacionalista”

Kontroverzni predsjednik Vlade Crne Gore u tehničkom mandatu, za koga se osnovano sumnja da je saradnik makar jedne strane obavještajne službe (srBske) Dritan Abazović uručio je 1. novembra crnogorski pasoš serBskom košarkašu Vladi Divcu, koji je za tu priliku obrijao svoju čuvenu četničku bradu.

Divcu je pasoš uručen na lični predlog veleizdajnika Abazovića.

“Velika nam je čast i zadovoljstvo što imamo priliku crnogorski pasoš uručiti legendi svjetske košarke, kakav je Vlade Divac”, istakao je Abazović kome je očigledno cilj da što više Srba dobije crnogorski pasoš i državljanstvo pred predstojeći popis, da bi tako ispunio naređenje beogradskih nalogodavaca.

Ipak, razloge zašto je Divac sa radošću prihvatio ogromnu čast da dobije crnogorski pasoš treba tražiti u istorijskoj iskomplekiranosti srpskih nacionalista u odnosu na Crnogorce.

”Činjenica je da srpski nacionalisti imaju komplekse od Crnogoraca zbog slavne crnogorske istorije. Jer dok su Srbi upražnjavali morbidne običaje pod turskim zulumom, Crnogorci su prkosili Otomanskoj imperiji kao slobodni ljudi. Stoga i ne čudi što je Divac uz orgazmičku radost prihvatio pasoš Crne Gore koji će makar malo zaliječiti njegove komplekse koje ima kao teški srBski kriptonacionalista”, kazali su naši izvori dobro upućeni u stanje svijesti srpske nacije u odnosu na Crnu Goru.

Da bi čitaocima predstavili nivo iskompleksiranosti koji velikosrBski nacionalisti gaje prema Crnoj Gori i Crnogorcima, ponovićemo istraživanje o običajima koji dokazuju da su Srbi i Crnogorci dva dijametralno suprotna naroda.

Snohačenje

Pojedini beogradski tabloidi sredinom oktobra objavili su priču o poznatom srpskom običaju ”snohačenja” koji je vjekovima upražnjavan u svakoj poštenoj i domaćinskoj ”srBskoj” kući.

Za one koji ne znaju o kakvom se običaju radi, ostavili su i kratko objašnjenje:

”Snohačenje podrazumeva intimni odnos između svekra i snaje i običaj potiče još iz doba Južnih Slovena. Čin se upražnjavao uglavnom zbog seksualne nezrelosti ili odsustva sina. Kažu da je trajao sve do povlačenja Osmanskog carstva sa naših (srpskih) prostora, i da je iskorenjen tek krajem Drugog svetskog rata”.

Tvrdi se da je običaj bio rasprostranjen na području Pomoravlja i u Vranju i da je nastao iz “čisto praktičnih razloga” i prenosio se s koljena na koljeno.

Nakon što su beogradski tabloidi, poznati po širenju laži i morbidnih insinuacija na račun Crne Gore i Crnogoraca, konačno odlučili da počnu da se bave istinom i priznaju svoj ”lijepi” običaj ”snohačenja”, portal Aktuelno je konstatovao da smo došli do bitnog dokaza koji ide u prilog činjenici da su Crnogorci i Srbi dva potpuno istorijski različita naroda. I da su kulturološki i moralno – sukob civilizacija.

Da ne bi ostali samo na običaju ”snohačenja” ili kako se još naziva ”snahočinstva”, ”snahačenja”, ovom prilikom podsjećamo na još običaja koji dokazuju da su Srbi i Crnogorci dva potpuno različita svijeta kada je u pitanju nacija, tradicija i mentalitet.

U prilog tome osim običaja ”snohačenja” idu i ”lijepi” spBski običaji ”šetanja opanaka” i ”lapota” koji u Crnoj Gori i od strane Crnogoraca nikad nijesu upražnjavani.

”Šetanje opanaka” je drevni srBski običaj koji se praktikovao uglavnom za vrijeme viševjekovne okupacije prostora na kojem se nalazi današnja Srbija, od strane Otomanske imperije.

Pojam se vezuje za učtivost srpskih domaćina, koji su iz čistog gostoprimstva šetali oko kuće dok su gosti Osmanlije obavljali intimne radnje sa ženskim dijelom familije.

Taj običaj najbolje je objasnio eminentni srpski antropolog, istoričar i harmonikaš Bogoljub Bogi Karić, koji je objasnio suštinu ovog drevnog srpskog običaja. Pogledajte:

Dok je kod Srba u beogradskom pašaluku pod Turcima 500 godina vladao “zakon prve bračne noći” i mlada supruga je bila svojina muževljevog turskog gazde, u Crnoj Gori kod Crnogoraca žena je bila svetinja i nepovrediva. Onaj ko bi pokušavao da je povrijedi ili na bilo koji način uvrijedi ili zlostavi, platio bi glavom.

Naravno tu je i drevni srBski običaj – LAPOTA.

Lapot je običaj senicida u Srbiji – ubijanje roditelja ili starijih članova porodice, onda kada njihovo izdržavanje postane preveliki teret za porodicu.

Prema pisanjima T. R. Đorđevića iz 1918. godine o običajima brdskih predjela okoline Zaječara, ubistvo bi bilo izvršavano sjekirom ili motkom, i cijelo selo bi bilo pozvano da prisustvuje događaju. U nekim mjestima bi stavljali kukuruznu kašu na glavu osobe prije ubistva da bi na taj način pokazali kako kukuruz ubija starce, a ne oni sami.

Za razliku od Srbije, lapota u Crnoj Gori nije bilo nikad. Niti je iđe zapisano u istorijskim izvorima da je ikad taj običaj upražnjavan u Crnoj Gori.

To je još jedan bitni dokaz koji ide u prilog činjenici da su Crnogorci i Srbi dva potpuno istorijski različita naroda, i da su kulturološki i moralno – sukob civilizacija.

Zato je bivši ministar pravde (1909—1910) i ministar finansija (1912—1913) u Kraljevini Crnoj Gori, dr Sekula Drljević napisao – ”da junaci iz Gorskog vijenca nemaju nikakve veze sa junacima Stankovićeve “Koštane” i “Nečiste krvi” i da je njih nemoguće zamisliti u crnogorskoj sredini, kao što je nemoguće junake iz Gorskog vijenca zamisliti u srpskoj sredini”.

Pišući o tome dr Drljević zaključuje: “Između Crnogoraca i Srba postoji ocean razlika kojeg nije moguće preplivati”.

Osnovana je pretpostavka da Drljevića zbog ovog stava Srbi ne mogu da ga podnesu.

U.P.A.

izvor: aktuelno.me