Bajsić: DRITAN Abazović u korak prati ALEKSANDRA Vučića…

Crna Gora je na udaru velikosrpskog nacionalizma, koji je pokrenuo četiri rata devedesetih, ima svoj povijesni kontinuitet i ne odustaje od zloguke mitomanije i osvajačkih težnji- kaže TOMICA Bajsić…

Tomica Bajsić, pjesnik, prozni pisac, junak Domovinskog rata, svjetski putnik, grafički dizajner i prevodilac, poeziju i prozu objavljuje u hrvatskim i inostranim časopisima, na sajtovima i u antologijama. Predsjednik je Hrvatskog PEN centra i koordinator hrvatskog djela ,,Lyrik linea“, svjetske biblioteke zvučne i pisane poezije.

Objavio je tri knjige poezije, (,,Južni križ“, ,,Pjesme svjetlosti i sjene“, ,,Zrak ispod mora“), zatim dvije knjige putopisne proze ,,Dva svijeta i još jedan“ i ,,Amazona diše“, koja sadrži putopise i fotografije, slikovnicu sa kombinacijama crteža i teksta ,,Ana i vila Velebita“.

Izabrao je i preveo ,,Španjolske pjesme ljubavi i progonstva“, izabrane pjesme Bleza Sandrara, putopise Brusa Četvina, izabranu poezije Latinske Amerike i izbor iz svjetske poezije o ratu, represiji, ropstvu. Dobitnik je nagrada „Goranovo proljeće“ i „Dobriša Cesarić“, imao je dvije izložbe fotografija u KIC-u u Zagrebu, Muzeju Mimara i dr.

Osim književnosti, crtanja i prevođenja Bajsić je veoma angažovan u borbi za slobodu izražavanja koja je, kako kaže ovaj stvaralac, pod pritiskom širom svijeta. O tome je, između ostalog, bilo riječi na nedavno održanom kongresu Međunarodnog PEN-a u Upsali, na kom je Bajsić učestvovao kao predsjednik Hrvatskog PEN-a i tim povodom za Pobjedu kaže:

Osim agresije na Ukrajinu, u fokusu kongresa u Upsali su bila i mnoga svjetska žarišta ili ljudske sudbine poput Kurdkinje Jine Mahse Amini, koja je stradala nasilnom smrću nakon privođenja od strane iranske policije za moral ili Kurdkinje Meral Şimşek, koja je osuđena na zatvorsku kaznu zbog navodne terorističke propagande.

Zatim, pokušaj atentata na Salmana Ruždija, izručenje Asanža, sudbina Ujgura u Kini, ubijeni novinari u Meksiku, ubistva u brazilskoj Amazoni vezano uz klimatske promjene i ekologiju, progon Nikaragvanskog PEN-a od strane režima Daniela Ortege, podrška BiH na putu za Evropu, napadi na književnike i novinare u Crnoj Gori, o čemu je ovih dana objavljena i izjava podrške Međunarodnog PEN-a, što je pokrenula koordinatorka PEN- ovih programa za Evropu, Aurelia Dondo

Još početkom marta Hrvatski PEN je uputio podršku Ukrajini povodom ruske agresije. Organizovana su čitanja ukrajinske poezije u znak solidarnosti. Možete li reći koju podršku Hrvatski PEN pruža ugroženima iz Ukrajine, s obzirom na rezoluciju susreta iz avgusta u Uzgorodu u Ukrajini ?

Bajsić:Organizirali smo nekoliko glazbeno-književnih večeri gdje su prihodi sudionika išli u humanitarne svrhe. Naša je književna rezidencija od prvih dana bila otvorena ukrajinskim autorima. Bio sam u Uzhorodu na poziv Ukrajinskog PEN-a, zajedno s kolegicama iz Švedskog, Latvijskog, Estonskog, Bjeloruskog PEN-a i kolegom iz Poljskog PEN- a.

Prije svega htjeli smo izraziti solidarnost s kulturnom zajednicom Ukrajine, s ukrajinskim autorima i s ukrajinskim narodom koji brani svoju neovisnost, svoje pravo na miran život i slobodu izražavanja.

Bili smo dirnuti pričama pripadnika ukrajinskih humanitarnih organizacija koji zbrinjavaju privremeno raseljeno stanovništvo i djecu i skrbe o njihovim potrebama i raznih volontera, među kojima su i članovi Ukrajinskog PEN-a. Svjedočili smo ne samo patnji već i junaštvu običnih ljudi.

Podsjetili smo i da je od životne važnosti oduprijeti se lažima i poluistinama ruske propagande. Nema govora da se ovdje radi o trenutnom „konfliktu“, „specijalnoj operaciji“, „krizi“ ili „građanskom ratu“, nego o ničim izazvanoj i neopravdanoj agresiji Rusije nad ukrajinskim narodom koja je otpočela 2014. ruskom okupacijom Krima i djelova Donjecke i Luganske oblasti, a Ukrajinci imaju pravo na samoobranu.

Hrvatski PEN ima impresivnu aktivnost kad su u pitanju promotivni književni programi, kao i časopisna i književna produkcija. Što su glavna ostvarenja i planovi Hrvatskog PEN-a kad su u pitanju ove aktivnosti?

Bajsić:Imali smo nedavno uspjeha s Banijskom književnom antologijom Borisa Vrge i Miroslava Kirina, o kojoj se govorilo kao o knjizi godine. Ove godine Hrvatski PEN je objavio veliku ,,Europsku pjesničku antologiju“ na kojoj je jedan od naših najvažnijih prevoditelja i pjesnika Damir Šodan radio godinama.

Naša izdavačka djelatnost ove jeseni nastavlja se s Ukrajinom 2022. Pjesničkim ljetopisom rata, koji je za Hrvatski PEN pripremila sjajna prevoditeljica i profesorica iz Lavova Alla Tatarenko. Trideset izuzetnih suvremenih glasova ukrajinske poezije u ovoj knjizi približava nam svakodnevicu svoje domovine zahvaćene ruskom agresijom.

U pripremi je međunarodna pjesnička antologija o žici koju priprema pjesnikinja Lana Derkač, gdje će se na jednoj zajedničkoj temi žice i represije, odvajanja ljudi, susresti izuzetne pjesnikinje i pjesnici s područja koje manje–više prati balkanska ruta izbjeglica, ali se radi i o mediteranskom bazenu, mjestu susreta kultura od antike do danas.

Početkom septembra Hrvatski PEN oštro je osudio nasrtaje velikosrpskog nacionalizma i ugrožavanje crnogorske književnosti i kulture. Kako komentarišete odapinjanje fatvi odlazećeg premijera Dritana Abazovića na crnogorske pisce i novinare, te njegovo nastojanje da udalji Crnu Goru od EU i približi je Beogradu i Moskvi?

Bajsić:Velikosrpski nacionalizam, koji je pokrenuo četiri rata devedesetih, ima svoj povijesni kontinuitet i, očito, svoju budućnost, jer ne odustaje od zloguke mitomanije i osvajačkih težnji. Taj ,,dobrosusjedski zagrljaj“ i nasilno skrbništvo, kao u pjesmi, ,,Toliko sam te volio da sam te morao zadaviti“ uzrok je i krvavog raspada bivše Jugoslavije, a sada nastoji prepriječiti demokratski put Crne Gore u Europu.

Dali smo izjavu podrške kolegama povodom podmetanja slike Mije Popovića kao otvorene mete u parlamentu, progona Crnogorskog PEN- a i prijetnji drugim književnicima i novinarima u Crnoj Gori.

Svjedoci smo da se kreiranjem stalnog izvanrednog stanja opstruira pravo na samostalnost i slobodu izražavanja i samostalnog odlučivanja crnogorskog naroda o vlastitoj sudbini. Stojimo, dakle, uz crnogorske kolege koji su na braniku proeuropskog puta te zemlje, protiveći se nasrtajima na opstojnost crnogorske nacije s posebnim etničkim, kulturološkim i crkvenim identitetom.

Kod nas se malo zna i o tome da se crnogorsko povijesno- kulturno nasljeđe, svi sakralni objekti, crkve, manastiri i crkvena groblja, koji su do 1918. građeni u neovisnoj Crnoj Gori nedavnim ugovorom s patrijarhom Porfirijem, koji je potpisao Dritan Abazović prepisuju Srpskoj pravoslavnoj crkvi negirajući povijesnu samostalnost Crnogorske autokefalne crkve.

Nedavno su ministri odbrane i vanjskih poslova Hrvatske i Crne Gore otkrili spomen-ploču u Morinju povodom ,,velikosrpske agresije na Hrvatsku“ na mjestu ,,gdje je bio logor za zatočene hrvatske civile i branioce“. Koliko su važni ovakvi događaji za ispravljanje istorijskih grešaka i pomirenje?

Bajsić:Važni su prije svega za nas koji ovdje živimo. Crna Gora se i službeno pokajala što je sudjelovala u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Ljudi iz Crne Gore koji su je postavili su i tada bili protiv napada na Dubrovnik. Ova ploča govori da se nedavna prošlost ne može krivotvoriti i zloupotrijebiti za nove osvajačke pohode.

Pomirenje se gradi na istini, tako da će možda proći generacije dok službena Srbija ne prizna odgovornost za bezumni rat koji su pokrenuli i koji je donio tolike žrtve. Srpska je propaganda, kao danas ruska, bila i ostala razorna…

Uklanjanje spomen- ploče u Morinju je velikosrpska podvala…

Kako komentarišete nalog Uprave za inspekcijske poslove prema kojem bi spomen-ploča, na lokaciji bivšeg logora za hrvatske zarobljenike u Morinju, trebalo da bude uklonjena sa zvaničnim obrazloženjem da „ne postoji neophodna dokumentacija“?

Bajsić:To da se uklanja zbog nedovoljne dokumentacije, a koja je sve vrijeme ustrajno opstruirana od nadležnih struktura, podvala je onih koji ne odustaju od velikosrpskog narativa.

Topovnjače i tenkovi koji su ubijali ljude za vrijeme opsade Dubrovnika i svuda po Hrvatskoj poslani su sijati smrt pravovaljanim dokumentima nekog vojnog štaba JNA, pa tadašnja Uprava za inspekcijske poslove nije reagirala na te zločine.

Zarobljeni hrvatski branitelji i civili su možda bili uredno zavedeni u logorsku dokumentaciju, ali prava istina o jezivoj torturi koju su prošli u logorskom okruženju dokumentirana je baš ovom pločom, tako da uklanjanje ploče jest čin barbarstva.

Vladajućima koji to pravdaju nedostatkom dokumentacije ništa ne znači sjećanje na patnju tih ljudi niti ploču doživljavaju u svjetlu međusobnog razumijevanja i dobrosusjedskih odnosa, čim premijer tehničke vlade Abazović zaziva kazneni progon ministara koji su je postavili.

Abazović u korak prati Vučića, koji je za rata 90-ih bio šegrt Šešelju kojeg je nedavno odlikovala jedna eparhija SPC- a. Kada vidimo da su Orden svetog Save iz ruku SPC-a dobili Vladimir Putin, Sergej Šojgu, Dmitrij Medvedev, pa i Aleksandar Lukašenko, Emir Кusturica,

Milorad Dodik i Aleksandar Vučić, jasno je da ni blizu nije istrčan posljednji krug, nego da maraton vječne ugroženosti i nasilnog krojenja pravde nad drugima nema rok trajanja i svima otežava život i dobrosusjedske odnose.

Nasuprot tom imaginariju velikog srpsko-ruskog svijeta, europski je put, ne zato jer je obećana zemlja nego zato što se, kako god bilo, unutar EU na osnovama mira i povjerenja može graditi smislena budućnost.

izvor: analitika.me