MILO Đukanović: Crna Gora je u institucionalnoj truleži, neophodni hitni izbori… (foto, video)

Vlada u tehničkom mandatu bez povjerenja većine poslanika, parlament sa promjenljivom većinom, predsjednik u posljednjim mjesecima mandata, pravosuđe mahom u stanju vršilaca dužnosti.

Ovo je jedna institucionalna trulež: vlada je izgubila legitimitet, parlament na jednoj temi revanšizma prema ranijoj vlasti održava homogenost 41 poslanika. Takva zemlja nije u stanju da se ozbiljno organizuje u reformama izbornog zakonodavstva, evropskih integracija, povjerenja investitora, kaže predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u razgovoru za BBC na srpskom.

Iako Crnu Goru na proljeće 2023. čekaju redovni predsjednički izbori, Đukanović smatra da bi vanredni parlamentarni trebalo da se održe još ranije.

“Moje uvjerenje je da ne treba oklijevati, da smo izgubili mnogo vremena. Dramatično se pogoršava finansijska slika i mislim da izbore treba raspisati za prvi dan kada je to moguće, da ne dozvolimo da se dalje množe teške posljedice sa kojima će morati da se bavi jako kompetentna vlada”, naveo je on.

Milo Đukanović izabran je na pet godina za predsjednika Crne Gore 2018, a na vlasti se on ili njegova Demokratska partija socijalista (DPS) nalaze neprekidno već tri decenije.

Stranka je vodeću ulogu u vladi izgubila 2020. kada su tri opozicione liste uspjele da formiraju kabinet koji je trajao nešto više od godinu dana. DPS se u proljeće 2022. približio vlasti kroz manjinsku podršku kabinetu premijera Dritana Abazovića.Ipak, poslije pet mjeseci je DPS podršku uskratio, pa je vlada od tada u tehničkom mandatu, a stranka predsjednika Đukanovića ne podržava njene odluke.

Poziv na novo glasanje uprkos neuspjehu na lokalnim izborima

Iako se zalaže za što hitniji ulazak u sljedeći izborni ciklus, jedan nedavno završeni za Đukanovićevu stranku nije bio uspješan. Na lokalnim izborima održanim u 13 opština i Podgorici, DPS je izgubio kontrolu nad glavnim gradom, a blizu je učešća u vlasti u tri opštine.

“Rezultat nije niži zbog kvaliteta kampanje već je, prije svega, iznenađenje – zbog kvaliteta vršenja vlasti u Podgorici. Taj kvalitet nije bio dovoljan u sudaru sa tendencijama inercije preslikavanja promijenjenog odnosa snaga sa državnog nivoa, ali i talasom populizma koji zapljuskuje ne samo Zapadni Balkan, nego i Evropu i prekookeanske zemlje”, kazao je Đukanović.

Konstatuje da je do promjene vlasti u Crnoj Gori posle tri decenije jednom moralo da dođe.

“Postoji jedan dio biračke javnosti koji prati klatno koje se pomjera i to su bile pogodnosti našeg dugog trajanja na vlasti, a sada te pogodnosti imaju i drugi– tu se ne treba ni ljutiti, niti to smije iznenađivati.

Potrebno je duže vremena za procese izgradnje političkog integriteta građana da bi mogli da slijede vrijednosti koje ih inspirišu, a ne da se po automatizmu priklanjaju onome ko je na vlasti – i tako je, nažalost, na cijelom Balkanu”, istakao je Đukanović.

Biračima u Podgorici sam Đukanović nije mnogo pomogao u odlučivanju. Iako je obišao 12 od 14 opština i gradova gdje su održani lokalni izbori, Podgorica nije bila jedna od njih. Upadljivo je sa plakata kandidata za gradonačelnika Ivana Vukovića izostalo Đukanovićevo ime, ali i bilo kakvo pominjanje DPS-a.

Na pitanje da li se Đukanović udaljio od stranke ili, pak, stranka od njega, spremno će odgovoriti:

“Hoću da vam odagnam svaku sumnju da ima nečeg spontanog, nepredviđenog, nekog sukoba – nema ničeg”, kaže on i pojašnjava da je strategija bila prethodno osmišljena.

Dvije izgubljene godine

Od 2020. godine, Milo Đukanović živi novu etapu političkog života. Kohabitacija sa vladajućom većinom u kojoj nema njegovog DPS-a za predsjednika Crne Gore nije donijela rezultate.

“Promjenu vlasti doživio sam kao šansu – neko je 30 godina čekao priliku i podrazumijevam njegovu želju da pokaže da je bolji od prethodnika. Na našu žalost, to se nije desilo: mi imamo dvije izgubljene godine, dvije vlade koje su kratko trajale i, bez ikakvih vaninstitucionalnih pritisaka, izgubile legitimitet”, kazao je Đukanović.

Stranke predsjednika Đukanovića i premijera Abazovića (u pozadini) kratko su sarađivale kroz podršku DPS-a manjinskoj vladi Abazovićeve Ure.

Dostignuća sopstvene tri decenije na vlasti Đukanović spremno nabraja – od mirno stečene nezavisnosti, preko ekonomske stabilizacije i približavanja Evropskoj uniji, do članstva zemlje u NATO-u.

“Kontinuitet vladanja je Crnoj Gori donio mnogo toga dobrog, do mnogih ostvarenja ne bismo došli da su se promjene vlasti događale svake četiri godine. S druge strane, dugo trajanje vlasti porađalo je zavist koja se poslije određenog vremena transformiše u komplekse, pa je i očekivano da je poslije dvije godine jedina politika nove vlasti revanšizam, dok ozbiljnih prigovora na suštinu prethodne nema”, naveo je on.

Đukanović time objašnjava i pitanje zašto je i nedavna kampanja za lokalne izbore bila nešto manje obojena pitanjima nacionalnog identiteta, ali se u centar pažnje vratilo pitanje kriminala i korupcije, klanova i šverca, hapšenja i tajnih službi.

“Shvatio sam da je to faktor homogenizacije opozicije u dugom periodu čekanja na dolazak na vlast, ali ne bih očekivao da to i nakon dvije godine vršenja vlasti i dalje bude jedini faktor njihovog jedinstva. Oni se ni oko čega nisu složili u ove dvije godine, a postojale su mnoge odluke koje su mogle da se donesu prostom većinom, i onda se, kad dođu do konačnog razlaza, ujedine u mržnji prema DPS-u i Milu Đukanoviću”, istakao je Đukanović.

Premijer Abazović tako je deset dana prije izbora na jednoj od sjednica Vlade pokazao fotografiju na kojoj se, kako tvrdi, vidi predsjednik Milo Đukanović sa pripadnicima škaljarskog kriminalnog klana. Dok ovakve priče odbacuje riječima da su “bijedne, smešne”, Đukanović kaže da su dvije godine protekle bez odgovora pravosuđa na ovakva pitanja.

“Proteklo je dovoljno vremena da počne neka istraga i da se formuliše optužnica protiv nekoga ko je navodno nezakonito postupao”, kazao je Đukanović.

Na pitanje može li to u zemlji u kojoj je većina institucija u v.d. stanju, Đukanović pita zašto su u v.d. stanju.

“Pa zato što vladajuća većina ne može da se složi ni oko čega, oni su kao rogovi u vreći. Oni nemaju zajednički politički imenitelj, nisu ni pokušavali da definišu novu viziju – pozdravili smo njihovo saopštenje da se strateški kurs razvoja zemlje ne mijenja jer je to potvrda da smo napravili dobar izbor”, istakao je on.

Dodaje da njemu nije odgovaralo to v.d. stanje.

“Ne, nikako. Ja upravo to neprestano javno kritikujem”, ističe Đukanović.

Na pitanje zašto poslanici DPS-a onda izađu iz skupštinske sale kada se biraju sudije Ustavnog suda, Đukanović odgovara da je to iz razloga što je bilo jasno da je cio proces počeo sa namjerom da ne dođe do izbora sudija.

“Ako želite da dođete do dvotrećinske većine, a imate samo jednog poslanika više, onda se morate dogovoriti sa nekim u opoziciji”, ističe Đukanović.

Nekoliko sati pred početak predizborne tišine uoči lokalnih izbora u oktobru 2022. Skupština Crne Gore nije uspjela da izabere sudije Ustavnog suda koji više od godinu dana nema dovoljno članova da bi mogao da donosi odluke. Za izbor sudija neophodno je da glasa dvotrećinska većina poslanika, ali su sva četiri predložena kandidata dobila nedovoljnu podršku.

Osim Ustavnog suda, institucije u Crnoj Gori koje čekaju na trajna imenovanja su i vrhovni državni tužilac, kao i članovi Sudskog saveta.

Ruska agresija na Ukrajinu imala je predigru u Crnoj Gori

Kada govori o promjeni vlasti 2020, crnogorski predsjednik događaje čita i kao vrijeme kada su “geopolitičke promene probudile privremeno usnuli balkanski nacionalizam”.

“Kada Rusija želi da ostvari sopstvene antievropske interese, kao što to radi na Balkanu i u Evropi, ona animira njene političke partnere – partije koje su obavezno na antievropskoj platformi. Na Balkanu, ako želite da pokrenete antievropsku destrukciju, vaš uvjek spremni partner su nacionalisti”, istakao je Đukanović.

Vratiće se Đukanović u 2019. i početke protesta protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim je posljednja vlada pod vođstvom njegove stranke željela da uredi odnose države i vjerskih zajednica, a što su pristalice Srpske pravoslavne crkve protumačile kao zakon uperen protiv SPC.

“Sjećamo se tobože vjerskim razlozima inspirisanih litija, podrške zvanične Moskve i zvaničnog Beograda, ali i ocjena partnera sa Zapada da treba biti pažljiv, da su u pitanju vjerska prava i slobode. Poslije godinu i po dana, sa tih zapadnih adresa crkvu Srbije kvalifikuju kao instrument ruskih imperijalnih interesa na Balkanu – i sad su u pravu, to je tačna dijagnoza, ali šta ćemo sa posljedicama koje su nastale i kojima su oni kumovali?”, pitao je on-

Đukanović pojašnjava da je na brojnim adresama na Zapadu, kako kaže, “ne srednjem sloju administracije, nego na najvišem nivou”, govorio da je sve to dio “ruskog hibridnog rata da bi se Balkan iskoristio kao platforma za antievropsku i anti-NATO politiku Rusije”.

“Učinilo mi se da sam im tada više izgledao kao glas sa Balkana koji se pridružuje tobožnjim rusofobima na Baltiku i u Poljskoj, nego kao neko ko im daje realno upozorenje o problemima u tom evropskom regionu.

Trebalo je da se dogodi agresija na Ukrajinu da bi sad sve shvatili, posebno da je agresija na Ukrajinu imala predigru 2016. u Crnoj Gori u formi državnog udara, ali sa istim motivom – zaustavljanjem Crne Gore na putu ka NATO- u”, ironično Đukanović govori o onome što smatra da je naknadna pamet Zapada.

Iako je izbor vlasti u Crnoj Gori u kojoj nije bilo DPS-a pozdravljeno sa Zapada, a predstavnici nove vlasti imaju česte diplomatske kontakte sa Briselom i Vašingtonom, crnogorski predsjednik tvrdi da su se stvari promijenile poslije dvije godine.

“Danas nema više povjerenja na Zapadu prema personifikacijama tih promjena. Da nije nekulturno, pričali bismo o sadržaju razgovora sa zapadnim partnerima o dometu promjene vlasti u Crnoj Gori tokom ove dvije godine”, istakao je Đukanović.

Na konstataciju novinara da on nema monopol komunikacije sa Zapadom, na primjer, a da je premijer Abazović veoma često u Americi, Đukanović navodi da niko nema monopol i da ga on i ne priželjkuje.

“Na taj deficit uglavnom se žale politički konkurenti nezadovoljni pažnjom koju dobijaju od međunarodne zajednice, a istovremeno oni precjenjuju značaj toga. Oni misle da je dovoljno biti dobar sa predstavnicima međunarodne zajednice, počev od ambasada, a to nije formula za dolazak i opstanak na vlasti – a ključ je u povjerenju građana”, kazao je Đukanović.

Tvrdi da je promjenom vlasti slika Crne Gore ipak promijenjena.

“Bili smo percipirani kao funkcionalna država, a danas više nismo. Plašim se da oni koji ne mogu da se pomire sa crnogorskom nezavisnošću i crnogorskim evropskim putem žele da kroz prikazivanje Crne Gore kao ekonomski neodržive i nefunkcionalne ukažu na bespredmetnost njenog postojanja”, navodi Đukanović.

Predsjednik, premijer ili penzioner

Gotovo odmah po arhiviranju glasačkih listića na lokalnim izborima, u Crnoj Gori se spremaju oni za redovan izbor predsjednika već na proljeće 2023. i, po svemu sudeći, vanredni parlamentarni.

Kada govori o strategiji DPS-a na nedavno završenim lokalnim izborima i činjenicu da ga nije bilo u podgoričkoj kampanji, Đukanović sam otvara pitanje sopstvene budućnosti.

“Ja sam imao nekoliko pokušaja distanciranja od politike kao djelatnosti, a unutar toga sam počinjao proces prethodnog napuštanja kormila stranke. Međutim, neki važniji interesi su odlagali takav epilog pa smo u partiji ušli u planiranje procesa koji je u toku. Nisam žurio da bilo koga o tome obavještavam, ali je jasno u vrhu stranke osmišljen proces koji ima svoj tok”, naveo je Đukanović.

Na pitanje šta mu je konačni ishod, Đukanović odgovara da kako o tome do sada nisam obavještavao, neće ni sada – obavijestiće kada dođe vrijeme.

“Mi se, kao ozbiljna ekipa koja vodi tu stranku, o svemu veoma detaljno i, za ovdašnje uslove, dugoročno dogovaramo – na period od dvije, tri godine”, navodi Đukanović.

Ipak, neće jasno odgovoriti na pitanje da li se u tom planiranom periodu kandiduje za novi petogodišnji predsjednički mandat, što mu izborna pravila dozvoljavaju.

“To je još daleko. Potpuno sam fokusiran da nakon parlamentarnih izbora dobijemo odgovornu vladu i, ako u tome uspijemo, mislim da smo u značajnoj mjeri relativizirali presudni značaj predsjedničkih izbora. Ne potcjenjujem tu funkciju, ali mislim da u Crnoj Gori postoji mnogo ljudi u političkim vodama, ali i van njih, koji mogu uspješno predstavljati Crnu Goru u svijetu”, kazao je Đukanović.

Na konstataciju novinara da to znači da sebe radije vidi na mjestu premijera nego predsjednika, Đukanović ističe da o “tome ne bih u ovom trenutku”.

Na pomen odlaska u političku penziju, Đukanović reaguje uz osmijeh, ne odbacujući ni takvu mogućnost.

“Ništa nije isključeno, sve je u igri – razgovarate sa čovjekom koji je 30 godina u tom poslu, koji misli da je taj posao radio vrijedno, ne štedeći se. Ako se nisam štedio – biće da sam se umorio, a uz to se osjećam veoma ostvarenim i ne znam šta bi još trebalo da uradim da bih se osjećao ostvarenijim”, kazao je on.

Đukanović je državničke funkcije napuštao već tri puta, mada je ostajao na čelu stranke, a ubrzo se i vraćao na mjesto predsednika ili premijera.

U vremenima kada nije vodio državne poslove, govorio je o sopstvenoj želji da se oproba i u biznisu, ali sa navršenih 60 godina, smatra da su se stvari promijenile.

“Nije mi moglo biti i sad već nisam u dobi da na drugom profesionalnom kolosjeku započinjem novu karijeru, a ne može mi svakako ni biti dosadno jer imam mnogo drugih afiniteta. Moji planovi i interesi nisu prioritet, prioritet mi je da stabilizujemo zemlju, da je vratimo na pravi kolosjek i za to nam treba vlada, parlamentarni izbori– kada to obavimo, onda će slika budućnosti biti jasnija”, zaključio je Milo Đukanović.

BONUS VIDEO: Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović predsjedavao sjednicom Savjeta za odbranu i bezbjednost

Izvor: BBC na srpskom