Rudnik uglja Pljevlja: Srbiji daju energetski resurs na štetu budžeta Crne Gore… (foto, video)

Rudnik uglja Pljevlja prodaje mrki ugalj Elektroprivredi Srbije po dva i po puta nižoj cijeni od Rudnika uglja Banovići i 15 puta niže od cijena na svjetskom tržištu…

PLJEVLJA: Crna Gora, Ekonomija, vijesti, srijeda, 05 X- 09: 34… Rudnik uglja Pljevlja: Srbiji daju energetski resurs na štetu budžeta Crne Gore… (foto, video)

Situaciju dodatno komplikuje i činjenica da EPS, navodno nezadovoljan kvalitetom, od juna ne plaća ugalj šalje reklamacije. ,,Trenutno nam EPS nije plaćao ugalj od juna.

Presjek duga na jučerašnji dan je nepunih 430.000 eura, a po ugovoru je rok plaćanja nedjelju dana poslije isporuke i niko ne brine zbog toga. I dalje se priznate razlike u tonažama mnogo razlikuju po zapisnicima, a postoje u nekim intervalima isporučene količine uglja čija je kalorijska vrijednost iznad dogovorene po ugovoru za koju ne plaća– kaže izvor Pobjede iz RUP. Iz te kompanije danima ne odgovaraju na upit Pobjede da li i zašto EPS ne plaća ugaljFoto: RUPSa potpisivanja ugovora između Rudnika uglja i Elektroprivrede SrbijePolitika

Ugovor o kupoprodaji mrko-lignitnog uglja između Elektroprivrede Srbije i Rudnika uglja a.d. Pljevlja je katastrofalan i štetan po interese države Crne Gore jer je cijena uglja od 28,8 eura dva i po puta niža od one kojima EPS plaća mrki ugalj Rudniku Banovići iz Bosne i Hercegovine i gotovo 15 puta niže od one na svjetskom tržištu, saznaje Pobjeda.

Izvori Pobjede bliski Rudniku uglja Banovići tvrde da je prosječna cijena po toni kojim Srbija plaća ugalj 145 konvertabilnih maraka po toni, odnosno 72,5 eura.

– To je prosjek cijena od januara do septembra i očekuje se dalji rast– kaže izvor Pobjede blizak Rudniku uglja Banovići.

PODACI

Ti podaci se poklapaju sa podacima koje je objavila Televizija N1 BiH a koja je u svom istraživanju otkrila da je Srbija od 1. januara do 30. juna ove godine kupila od BiH 109.214 tona mrkog uglja po cijeni od 15.385.005 (konvertabilnih maraka) KM, što je 71,8 eura po toni.

Tu informaciju je potvrdio i predsjednik Srbije Aleksandrar Vučić koji je u izjavi za RTS prošle nedjelje saopštio da zajedno sa cijenom prevoza ugalj iz BiH plaćaju do 100 eura po toni, dok je na svjetskom tržištu cijena i do 400 eura po toni.

Ugovor o prodaji mrkog uglja Rudnika Banovići sa EPS-om je poslovna tajna i nikada nije objavljen, dok je ugovor Rudnika uglja Pljevlja sa EPS-om Pobjeda ekskluzivno objavila.

Prosta matematička kalkulacija pokazuje da je ugovor sa EPS-om štetan i krajnje nepovoljan po državu Crnu Goru, da suštinski predstavlja raubovanje energetskih resursa, slično ugovorima kolonijalnih sila sa afričkim državama i Indijom.

– Gubitak zbog takvog posla je gotovo 100 miliona eura – kaže izvor Pobjede.

Situaciju dodatno komplikuje i činjenica da EPS, navodno nezadovoljan kvalitetom, od juna mjeseca ne plaća ugalj, već šalje reklamacije. ,,Trenutno nam EPS nije plaćao ugalj od juna.

Presjek duga na jučerašnji dan je nepunih 430.000 eura, a po ugovoru je rok plaćanja nedjelju dana poslije isporuke, niko ne brine zbog toga. I dalje se priznate razlike u tonažama mnogo razlikuju po zapisnicima, a postoje u nekim intervalima isporučene količine uglja čija je kalorijska vrijednost iznad dogovorene po ugovoru za koju ne plaća – kaže izvor iz RUP-a. Iz te kompanije danima ne odgovaraju na upit Pobjede da li i zašto EPS ne plaća ugalj.

BANKROT

Pobjeda je prošle sedmice objavila i da je zbog ugovora sa EPS- om, ali i zbog niza loših poslovnih odluka RUP pred bankrotom.

U ugovoru, koji je objavila Pobjeda, nijesu u dovoljnoj mjeri ispoštovani interesi države i Rudnika, posebno kada je riječ o cijeni po toni, troškovima prevoza, koji su na nivou iz 2013. godine, ali i fakturisanju i konačnom mjerenju kupljenog uglja koja su, iz nepoznatih razloga, kao u kolonijalnim državama, mimo svake prakse, prepuštena Elektroprivredi Srbije.

Ugovor su u Beogradu 25. maja ove godine u prostorijama Elektroprivrede Srbije (?!) potpisali izvršni direktor RUP Milan Mijo Lekić, inače predsjednik pljevaljskog odbora Nove i vršilac dužnosti direktora EPS-a Miroslav Tomašević.

Posao je, prema saznanjima Pobjede, dogovoren u trouglu između biznismena i funkcionera SNS-a Vladimira Mandića, izvršnog direktora Rudnika uglja Milana Lekića i tadašnjeg predsjednika Odbora direktora EPCG Milutina Đukanovića. Ovim ugovorom je predviđena isporuka prvih 40.000 tona od planirane ukupne količine od 300.000 tona uglja.

– Cijena uglja iznosi 28,8 eura (bez PDV-a) za kvalitet toplotne moći od 8.000 kJ/kg po toni, pri čemu se vrši korekcija cijene ponderisanjem u rasponu toplotne moći od 7.000 do 10.000 kJ/kg – navodi se u ugovoru. Ta cijena je ispod svakog tržišnog minimuma jer je minimalna cijena na tržištu 50 eura za ugalj takvog kvaliteta.

Upravna zgrada Rudnika uglja

Transport dogovorene količine uglja na željezničku stanicu u Prijepolju realizovaće RUP, dok će troškovi biti pokriveni od strane EPS-a, kao i troškovi utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje, čiju uslugu je obezbijedio RUP nakon sprovedenog tenderskog postupka.

– Cijena prevoza uglja od Rudnika do utovarne stranice Prijepolje iznosi devet eura bez PDV-a po toni, tako da je u ukupnom iznosu najviše do 360 hiljada eura bez PDV-a. Cijena utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje iznosi 1,85 eura bez PDV-a po toni, tako da je u ukupnom iznosu najviše do 74 hiljade eura bez PDV-a – navodi se u ugovoru.

Cijene prevoza su, po tvrdnjama izvora Pobjede iz Upravnog odbora, na nivou 2013. godine i veoma su nepovoljne po državu i Rudnik. Da je ugovor polukolonijalni, svjedoči i podatak da, mimo uobičajene prakse, rudu u konačnom fakturisanju mjeri EPS, a ne Rudnik uglja kako se to radi u slučaju prodaje kompanijama ili građanima.

Potkopavanje energetskog sektora

Izvor Pobjede navodi da se radi o namjeri da se uništi i potkopa energetski sektor i krajnje je vrijeme da reaguju državni organi, Tužilaštvo, MUP, ANB, jer su vlada i resorna ministarstva postali mentori ovih izvođača radova na terenu.

– Ako su otežani uslovi poslovanja zbog visokih cijena uvozne struje, zašto se onda ne štedi na drugim pozicijama nego se obavlja prekomjerno, partijsko zapošljavanje, daju ogromna sponzorstva i troši veliki novac na službena putovanja – kaže izvor Pobjede.

Pobjeda zabranjena u Rudniku uglja?!

Naš izvor otkrio je i da je dnevni list Pobjeda, koji je jedini izvještavao o štetnosti ugovora sa EPS-om i ostalim lošim poslovnim potezima kompanije, bukvalno zabranjen za čitanje u toj kompaniji.

– Pobjeda se ,,švercuje“ tako što se unese ispod pazuha jedan ili dva komada, a potom čita u brojnim sekcijama kompanije, idući od ruke do ruke – otkrio je izvor Pobjede.

IZVOR Pobjeda.me