30. AVGUST, DVIJE GODINE KASNIJE- Padaju vlade, vladaju sujete…

Dvije godine nakon izborne smjene trodecenijske vlasti Demokratske partije socijalista (DPS), u Crnoj Gori sistemski ništa ozbiljno nije urađeno. Stari problemi nisu riješeni, novi se konstantno proizvode, pa je jasno da su političke elite koje su trijumfovale na izborima, protraćile ogromnu društvenu energiju.

Tako sagovornici “Vijesti” gledaju na sveukupne prilike u državi nakon 30. avgusta 2020. godine, kad je Crna Gora prvi put u istoriji promijenila vlast na izborima.

Ključni razlog za to bilo je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što je izazvalo višemjesečne protestne litije Srpske pravoslavne crkve (SPC) širom države, pa su na tom talasu građani na izborima kaznili partiju Mila Đukanovića, koja je neprekidno upravljala Crnom Gorom čak trideset i jednu godinu…

Prvu vladu u novoj političkoj eri predvodio je Zdravko Krivokapić, a izabrale su je, pod firmom “eskpertska”, nakon dugih pregovora, koalicije “Za budućnost Crne Gore” (ZBCG), “Mir je naša nacija” i “Crno na bijelo” (CnB). Međutim, ona je, zbog nesuglasica između konstituenata, trajala svega godinu i dva mjeseca.

Drugu izvršnu vlast napravio je početkom godine, uz manjinsku podršku DPS-a u parlamentu, Dritan Abazović, ali je ona bila još kraćeg daha – srušena je prošle sedmice u Skupštini nakon samo 113 dana rada.

Krah obje vlade takođe je imao veze s crkvenim pitanjem. Odnosi unutar Krivokapićeve bili su nepopravljivo narušeni nakon ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija na Cetinju septembra prošle godine, dok je povod za pokretanje smjene Abazovićevog kabineta bilo nedavno potpisivanje Temeljnog ugovora između Vlade i SPC.

Utisak je da je padu vlada kumovala i izražena sujeta lidera koji su 30. avgusta srušili DPS, što je bila prepreka političkoj stabilnosti u državi.

I dok Krivokapić tvrdi da će njegova Vlada ostati upamćena kao jedna od “najuspješnijih u istoriji Crne Gore”, a Abazović da su ostvareni skoro svi politički prioriteti koje je zagovarao, sagovornici “Vijesti” ocjenjuju da značajnijih rezultata nije bilo.

Pomaci su, u odnosu na vrijeme vladavine DPS- a, ipak napravljeni – rekordne zapljene droge i cigareta, hapšenja bivših i doskorašnjih čelnika i funkcionera pravosuđa i policije, visokorangiranih članova kriminalnih klanova, otkrivane su zloupotrebe bivše vlasti u ministarstvima i najvećim državnim preduzećima.

Međutim, za “prave” rezultate na tom planu biće potrebno sačekati epiloge sudskih procesa.

Od 30. avgusta bilo je promjena i na ekonomsko-socijalnom polju, ali javnost i partije podijeljene su po tom pitanju. Dok jedni pozdravljaju vraćanje dječjeg dodatka, naknada za majke i povećanje plata i penzija, drugi to kritikuju, tvrdeći da su te odluke dovele do rasta cijena i ugrožavanja finansijske stabilnosti države.

Padom DPS- a neće poteći med i mlijeko

Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić kaže da niko nije bio toliko zaludan da pomisli da će padom DPS-a poteći med i mlijeko, ali dodaje da je ono što je uslijedilo nakon promjene vlasti, mnogo lošije nego što su i najskeptičniji očekivali.

Ocjenjuje da nisu riješeni stari problemi, da se konstantno proizvode novi, i da je protraćena ogromna društvena energija koju političke elite nisu umjele da kanališu.

”Nova vlast većinom je onakva kakva je bila dok se nalazila u opoziciji: dezorijentisana, očarana sobom, s ozbiljnim nedostatkom demokratskih kapaciteta, vječno kriveći druge za svoje greške. Pokazalo se u svoj punoći da kad je bivša opozicija zagovarala promjene, zapravo je samo priželjkivala da sama bude na ‘uzvišenom’ mjestu DPS-a, sa kog može da se sprovodi beskonačna samovolja…

Kad su govorili ‘evropski standardi’, ‘vladavina prava’, ‘poštovanje Ustava i zakona’, ‘neselektivnost’ – nisu to mislili ozbiljno, niti im pada na pamet da izgrade sistem u kom će biti ograničena svačija moć. Opila bi ih moć gotovo momentalno kad sjednu u fotelju, i od tog trena samo su radili na tome da je akumuliraju i prigrabe od ostalih, pa makar to bili i partijski drugovi”, ističe ona za “Vijesti”.

Glavni i odgovorni urednik nedjeljnika “Monitor” Esad Kočan, kaže da su dvije godine od 30. avgusta uglavnom propuštena šansa, da suštinski ništa ozbiljno nije urađeno, ali da to ne znači da je loše što je DPS izgubio vlast.

Tvrdi da bi, da je Đukanovićeva partija ostala još malo na vlasti, oni koji bi poslije nje došli, bili “još gori”.

”To je logika dugih autoritarnih režima – oni zatruju cijeli sistem, i onda alternativa može da bude još gora. Dakle, bilo je krajnje vrijeme da izgube vlast. Međutim, loša vlast nije postala dobra opozicija, a loša opozicija nije postala dobra vlast. I to je tako. Politička klasa pokazala je da je po strukturi veoma sličnog kvaliteta, a da su jedino različiti njihovi predznaci…

Krivica je političke klase, onih koji su vodili procese, koji su imali većinu i podršku Evrope, što nisu uradili ono što se očekivalo. Treba ih držati za odgovornost – sve zajedno i pojedinačno”, rekao je Kočan “Vijestima”.

Obje vlade obećavale su borbu protiv kriminala i korupcije, depolitizaciju i profesionalizaciju institucija, povećanje transparentnosti rada… ali je utisak dijela javnosti da su se ipak više bavili implementacijom loših praksi iz vremena vladavine DPS-a, nastavljajući s partijskim “zarobljavanjem” institucija i donošenjem važnih odluka iza kulisa, protivno Ustavu i zakonima.

”Nova vlast većinom je onakva kakva je bila dok se nalazila u opoziciji: dezorijentisana, očarana sobom, s ozbiljnim nedostatkom demokratskih kapaciteta, vječno kriveći druge za svoje greške. Pokazalo se u svoj punoći da kad je bivša opozicija zagovarala promjene, zapravo je samo priželjkivala da sama bude na ‘uzvišenom’ mjestu DPS-a, sa kog može da se sprovodi beskonačna samovolja…

Kad su govorili ‘evropski standardi’, ‘vladavina prava’, ‘poštovanje Ustava i zakona’, ‘neselektivnost’ – nisu to mislili ozbiljno, niti im pada na pamet da izgrade sistem u kom će biti ograničena svačija moć. Opila bi ih moć gotovo momentalno kad sjednu u fotelju, i od tog trena samo su radili na tome da je akumuliraju i prigrabe od ostalih, pa makar to bili i partijski drugovi”, ističe ona za “Vijesti”.

Glavni i odgovorni urednik nedjeljnika “Monitor” Esad Kočan, kaže da su dvije godine od 30. avgusta uglavnom propuštena šansa, da suštinski ništa ozbiljno nije urađeno, ali da to ne znači da je loše što je DPS izgubio vlast.

Tvrdi da bi, da je Đukanovićeva partija ostala još malo na vlasti, oni koji bi poslije nje došli, bili “još gori”.

”To je logika dugih autoritarnih režima – oni zatruju cijeli sistem, i onda alternativa može da bude još gora. Dakle, bilo je krajnje vrijeme da izgube vlast. Međutim, loša vlast nije postala dobra opozicija, a loša opozicija nije postala dobra vlast. I to je tako.

Politička klasa pokazala je da je po strukturi veoma sličnog kvaliteta, a da su jedino različiti njihovi predznaci… Krivica je političke klase, onih koji su vodili procese, koji su imali većinu i podršku Evrope, što nisu uradili ono što se očekivalo. Treba ih držati za odgovornost – sve zajedno i pojedinačno”, rekao je Kočan “Vijestima”.

Obje vlade obećavale su borbu protiv kriminala i korupcije, depolitizaciju i profesionalizaciju institucija, povećanje transparentnosti rada… ali je utisak dijela javnosti da su se ipak više bavili implementacijom loših praksi iz vremena vladavine DPS-a, nastavljajući s partijskim “zarobljavanjem” institucija i donošenjem važnih odluka iza kulisa, protivno Ustavu i zakonima…

Kočan kaže da je nakon 30. avgusta trebalo da uslijedi jedan dugoročno važan proces za državu, ali da je zaustavljen.

”Poslije izbora trebalo je da dođe – a bilo je počelo i imalo je naznaka za to – do raslojavanja unutar srpskog korpusa. To je vrlo značajno, jer je i poslije nezavisnosti Crne Gore došlo do većeg raslojavanja unutar crnogorskog pokreta.

Bilo je naznaka tog raslojavanja na one ljude koji su Srbi a kojima je središte političkog i društvenog svijeta Crna Gora, i na one koji smatraju (Aleksandra) Vučića – ili bilo koga drugog na vlasti u Beogradu – nekom vrstom svjetovnog ili duhovnog patrijarha srpstva. Taj proces je dugoročno veoma važan za Crnu Goru. Nažalost, on je zaustavljen, i ponovo smo u identitetskim nadglasavanjima”…

Autor: Nikola Dragaš

kompletan tekst na http://vijesti.me

izvor: vijesti.me