Mihailo RADOJIČIĆ ŠOK: Smrt na Cetinju…

Desilo se u petak a nije bio 13. Taj zloslutni datum bio je ovoga puta rezervisan za sahrane. Ali prije toga pokopano je toliko toga što znači sigurnost i vjeru u civilni život. Dakle, građanin može stradati u vlastitoj kući bez ikakva povoda i krivice, na ulici, u prolazu, čak i ako izusti dobronamjernu riječ.

To je katastrofa gora od dogođene. Ljudski život za odstrijel. Bog sve vidi, ali ovoga puta na Cetinju nije ništa ni primijetio, iako je božji hram od mjesta zločina udaljen koliko se može kamenom dobačit.

Ako postoji taj bestjelesni nevidljivi gospodar svega živoga i mrtvoga, onda je kumovao ovom zločinu. Pred hramom, u njegovo ime, dosađujući se godinama dreždi straža. Tako besposlena abera nema ni za koga osim za božje ugodnike.

J***m ti boga koga policija čuva. Brani crnogorski manastir od Crnogoraca, a štiti samo one koji tobož služe gospodu u crnim rizama. Doslutili su crnilo. Cetinje je sa Crnom Gorom, i za njom, konačno u dubokoj koroti.

Ne može ta policija biti ažurna u služenju narodu kad decenijama radi protiv njega, posebno na Cetinju. Huškana je na narod, ustrojavana i postrojavana da mu ne služi nizašto osim za progon. Iz toga je morala da izađe nešto kao zla sudbina, a to sam već jednom naveo… da je sudbina zbir nagomilanih propusta i grešaka.

Bilo je za očekivati, i desilo se, da će se javnost obrušiti na SPC i njeno ustoličeno političko ustrojstvo u Crnoj Gori a ne samo na Cetinju. Policija je isključivi zaštitnik SPC i njenih činodejstvija. Popu se ne može desiti ništa a građaninu sve do usmrćenja.

Njih štite do zuba naoružani kordoni specijalaca da odmognu onome ko strada a pomognu onome ko napada. Niko od tih nije bio na mjestu zločina da osujeti masovnog ubicu u bezumnom naumu. Vjerovatno da na Cetinju, osim kad nasilni popovi dolaze i nema tako situiranih policajaca, a tada ih trebuju iz Podgorice.

Masovni smo svjedoci da parlament stimuliše haos, da ga Vlada sprovodi a policija izvodi od Belvedera i Nikšića do Vladinog doma. Iz susjedne zemlje, iz koje nam je inaugurisana svjetovna i duhovna vlast (koja rehabilituje zločince), ne mogu se očekivati dobročinci.

Ajmo redom. Policiji (zvanično saopštenje), je stigla informacija o masakru u 15.30 h, od više građana. (Zašto ,,od više“ kad je za tako nešto dovoljan jedan) iako su dežurnoj patroli pred Manastirom praktično kuršumi svirali na uvo.

Policija (opet zvanično) bila je na licu mjesta za tri minuta. Ubica je neometan ubijao narednih dvadesetak minuta a kad je predahnuo, dokono je i telefonirao o svom učinku. Prema istoj informaciji, (prvi) policajci su ukazivali pomoć unesrećenima (kao da to nije nadležnost Hitne pomoći) umjesto da osujete ubicu u daljem masakru.

Na kraju se, ni nakon tri dana, nije saznalo ko je usmrtio ubicu za dalji masakr, službeno lice ili neki savjesni građanin? Iako naivna, indikativna je i informacija da su očevici od policije tražili oružje da sami preuzmu odgovornost.

Tragični događaj na Cetinju je pokazao i nizak nivo informativne pismenosti, posebno kod medija (TV) bliskih vlasti koji su se uzdržavali i od očiglednosti koje su mnogo efikasnije plasirali građani. Ne poznaju (tzv. izvještači) jezik informacije!

A morali bi znati da on nije isti za saobraćajni udes (ili neku drugu nezgodu) i za ovakvu tragediju. Toliko nemuštih riječi na jednom mjestu donosi konfuziju a ne informaciju. Elokventnost izvještača s lica mjesta nije prelazila elementarni nivo đačke pismenosti. I policijska okašnjela obavještenja su bila ravna istoj pismenosti… kao da se ništa strašno nije desilo!

Prosto rečeno, a vrlo jasno kazano jezikom Petra I, Crnogorci, činite što znate a ne znate što činite. A onda su neki video mediji objavili da je narod zanijemio a potom kidisali na njega da progovori o tome. Samo je jedan anonimni građanin ubo suštinu. Neke stvari nam se ponavljaju tri decenije i morale su izbiti na ovo!

Ovom masovnom ubici neko je zvanično dozvolio lovačko oružje, a on se ponašao kao na safariju. Nikome nije palo na pamet da sazna identitet davaoca ljekarskog uvjerenja koje je neophodno za dobijanje lovačke dozvole.

Neuropsihijatar ga prati i liječi, a neki lokalni ljekar ga je proglasio zdravim. Niko nije posegao (od glasila do policije) da mu provali dijagnozu jer je zaboga pitanje etike da se bolest javno otkriva, ali je etički serijski ubijati.

(Ne bi bilo zgorega znati i da li je ubica bio vjernik, jer u nas su mnogi, tuđi vjernici, bolesni od uvjerenja da zlo donosi dobro.) Sve treba znati poslije ovakvog zločina!

Nadležna bolnica bi morala konačno da pokaže istoriju bolesti, a policija da posjeduje dosje za sve takve i slične osobe. Ali mi smo, nažalost, zemlja koja ne posjeduje takve doznake ni o onima koji je (u)vode u ovo.

U srećnim zemljama provjereno zdravlje je uslov da se bude vlast, a u nesrećnim pacijenti su na vlasti. Ura je još uvijek, klinički, bez dijagnoze. Red bi bilo da se osnivači Ure konačno oglase kao eksperti za ovakve vlastodršce, koji politički izrađaju Crnu Goru u zemlju zla, ne samo u ovom slučaju.

Na kraju je pobijedila bijeda! Neka sveznana a neznavena glasila čiji su vlasnici bili visoko plaćeni za vlast i njenu promociju raspituju se kod izvanjih eksperata šta je valjalo činiti u ovom slučaju!?

To govori da nemaju znalce u onima koje su protežirali. Jedan od takvih je (državna TV) čiju je upravu upriličio lično premijer, za odbranu svog lika i djela. Takvi mediji ne zaslužuju javno djelanje pa taman se zvali Javnim servisom.

Ova policijska ustrojba od vrha do dna je postava Dritana Abazovića. Morao je stoga da se pojavi na licu mjesta sa ministrom Adžićem. Kad je već onako vedro gracijao Stradunom, trebao je stići i na svoje stratište u mjestu svog odanog ministra, ekstremnog neznalicu resora koji vodi.

Dobro je što nije imao srca da dođe. Da je svratio, možda se ne bi vratio jer je kraj vrletan za njegovu sigurnost a još bi vrletniji bio revolt onih koji su masakr jedva preživjeli. Krv je ljudska rana naopaka!

To, kako su se o masakru stručno izjasnili neki policijski nadležnici je tipična logika neukih. Uostalom, ko je taj Adžić po stručnosti da se nađe na tako odgovornom mjestu s koga je počinio toliko grešaka koje su na kraju kulminirale zločinom bez premca u Crnoj Gori.

A njegovi izbornici zvanično kažu da prostor na kome se odigravao masakr desetinama minuta, nije pogodan za intervenciju. Kako to da je baš takav pogodan za strijeljanje mirnih građana a nepogodan za odstrijel strijelca.

Dan prije nego ovaj tekst bude objavljen, znaće se je li ova vlada pala ili opstala. Ako opstane, parlament će snositi najvišu nadležnu odgovornost zato što podržava ekstremnu politiku Vlade, bližu političkoj sekti nego sekularnoj vlasti na čelu s ekstremno neznavenim Abazovićem. A dok god bude takvih, Smrt će uvijek biti u modi!M.R.Š.

autor: MIHAILO RADOJIČIĆ ŠOK

izvor: Pobjeda/Kult