Bošnjačka stranka na ispitu: Pitanje stati ili ne uz Crnogorce u njihovoj odluci da obore Vladu recentnog premijera… (foto, video)

Pitanje stati ili ne uz Crnogorce u njihovoj odluci da obore Vladu recentnog premijera, pitanje je pragme i obraza. Najbolje je kad se jedno s drugim može pomiriti, i djelovati pragmatično i sačuvati obraz. Nevolja je kad ne može. Može li Bošnjačka stranka odlukom da stane uz Crnogorce protiv Vlade Dritana Abazovića i postupiti pragmatično i sačuvati obraz, djelovati moralno? Moj odgovor je da može, ako se razumije šta je pragmatično za Bošnjake…

PODGORICA: Crna Gora, Zanimljivosti, vijesti, četvrtak, 18. VIII, 09: 55… Bošnjačka stranka na ispitu: Pitanje stati ili ne uz Crnogorce u njihovoj odluci da obore Vladu recentnog premijera… (foto, video)

Piše: Adnan Pejčinović

U trenucima dok pišem ovaj tekst, stožerna stranka Bošnjaka u Crnoj Gori, Bošnjačka stranka, ne oglašava se po pitanju najozbiljnije krize u Crnoj Gori izazvanoj potpisivanjem tzv. Temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve i Vlade Crne Gore.

Vjerujem da će Bošnjačka stranka stati uz Crnogorce, jer je to i pragmatično i moralno.

Dio Bošnjaka, nadam se većinski, bar među njihovom elitom, nema dilemu o tome da li treba podržati Crnogorce u njihovom povratku samima sebi, povratku bitno ugroženom dritanizacijom u socio- psihološkom kontekstu, te konkretnim strateškim i taktičkim potezima neprijatelja Crnogoraca i Crne Gore, odnosno (veliko)srpske kulture. Bošnjaci su pomogli Crnogorcima da pobijede na referendumu za nezavisnost, ovi im uslugu vratili značajnim poboljšanjem pozicije Bošnjaka u institucijama te države.

Ništa manje važan je i pozitivan emocionalan odnos koji Bošnjaci iz Crne Gore imaju prema Crnoj Gori kao zemlji, svojoj domovini. To su glavni razlozi što je Bošnjačka stranka, posebno za života njenog predsjednika i osnivača, rahmetli Rafeta Husovića, bila uvijek pouzdani saveznik crnogorskom bloku.

S druge strane, nije zanemariv možda ne toliko broj, koliko uticaj nekih Bošnjaka, posebice u Crnoj Gori, koji i dan- danas Crnogorce doživljavaju kao Srbe.

Treba imati na umu da je naša svijest modelirana srpskom narativnom strategijom o prošlosti, koja se nesmetano razvijala u okvirima jugososcijalističkog konteksta i njemu korespodentne ideološke prakse, a koja je, između ostalog, promicala model nepomirljivosti hrišćana i muslimana predstavljajući i jedne i druge crno- bijelom tehnikom.

Paradigmatičan je u vezi s tim odnos koji Bošnjaci imaju prema ključnoj historijskoj ličnosti Crnogoraca, Petru II Petroviću Njegošu, zbog njegovog djela “Gorski vijenac”, preciznije nekoliko stihova iz njega.

Upravo u prijeporima i kontroverzama oko Njegoša mogu se, pa i moraju, čitati i analizirati crnogorsko-bošnjački odnosi.

Za nadati se da će jednoga dana i jedni i drugi imati nepodijeljeno mišljenje. A možda i ne moraju. Ono što bi morali, zarad dobra i jednih i drugih, jeste imati racionalan odnos spram tog važnog crnogorskog simbola, a da imaju pokazao je jedan događaj iz 2013. godine.

Vlada Crne Gore je 2013. godine predložila izmjene Zakona o državnim i drugim praznicima prema kojima bi dan rođenja Petra II Petrovića Njegoša bio državni praznik. Izmjene je oborila Bošnjačka stranka. Razlog koji su naveli u svom saopštenju je sljedeći:

“Ne ocjenjujući književnu dimenziju i značaj Njegoševog djela, smatramo krajnje neprimjerenim da se u građanskoj Crnoj Gori državnim praznikom proglašava njegov rođendan, pogotovo ako se zna da su neke ideje tog djela, u svojoj bukvalnoj interpretaciji, bile idejni koncept i opravdanje izvođačima zločina i genocida nad islamskim stanovništvom i u 19. i u 20. vijeku, u Crnoj Gori i okruženju …”

Također su naveli da bi dva stoljeća od rođenja Njegoša trebao biti povod da se sa kritičke distance, bez mitomanije i kompleksa, sagleda njegovo djelo “i makar iz školskih udbenika izbace oni sadržaji koji vrijeđaju muslimane i šalju opasne poruke vjerske i etničke netrpeljivosti”.

Prepoznamo li važne atribucije (“neke (ideje)”, “bukvalne (interpretacije)”) u ovom saopštenju neće nam biti teško zaključiti da Bošnjačka stranka s jedne strane nije pala u zamku totalnog negiranja Njegoša, da je pokazala otvorenost za promjenu bošnjačke percepcije Njegoša (“ sa kritičke distance, bez mitomanije i kompleksa, sagleda njegovo djelo”), ali i jasno dala do znanja da u postojećim kulturnim okvirima, u ovom historijskom trenutku, takvo što nije moguće, pa se od nečega mora početi (“i makar iz školskih udbenika izbace oni sadržaji koji vrijeđaju muslimane i šalju opasne poruke vjerske i etničke netrpeljivosti”.).

Ovo saopštenje možda najbolje oslikava bošnjačku mudrost, racionalnost, otvorenost, ali ne i naivnost, spremnost na dijalog, ali ne i na odnos u kojem se isključuje bošnjački glas. S druge strane, Crnogorci su bez većeg otpora prihvatili bošnjački veto na spomenute izmjene zakona. Jedno lijepo i mirno odlaganje otvorenog pitanja za vremena u kojem će se lakše otvoriti.

Bošnjačka stranka sa rahmetli Husovićem na čelu artikulirana je kao stranka evropskog tipa, u pravom smislu te riječi. Zato i ne treba čuditi što je odbila poziv Zdravka Krivokapića da uđu u njegovu Vladu.

Obrazlažući odluku, Rafet Husović je izrekao rečenicu kojom je dokazao visok stepen sposobnosti prepoznavanja važnih nijansi u međunacionalnim odnosima, kao i univerzalno načelo prema kojem jedna kuća (država) može imati jednog domaćin (jedan narod):

“Nema Crne Gore bez Crnogoraca. Ko kod misli da može imati Crnu Goru bez Crnogoraca to je neodrživo i neprihvatljivo.”

Držim da je ovo jedna od najvažnijih politički izjava ikada izrečenih u postjugoslovenskom periodu jer šalje jasan signal da se odnosi među različitim etno-kulturama mogu urediti tako da manjinska ne mora strahovati od većinske, a ni većinska ne mora strahovati da joj manjinska može praviti nered u kući u kojoj je ona domaćin.

Bošnjaci u zamci velikosrpske ljubavi i pozicija po dubini i širini

Ali ne razmišljaju svi Bošnjaci u duhu Bošnjačke stranke za života rahmetli Husovića. Pouzdano znam da je nekoliko važnih članova ove partije bilo za ulazak u svetosavsku Vladu Zdravka Krivokapića iz čisto pragmatičnih razloga (pozicioniranje kadrova u državnoj administraciji).

Hvala Bogu, pobijedila je Husovićeva struja zahvaljujući kojoj su Bošnjaci u političkom smislu sačuvali obraz i u dobroj mjeri otežali velikosrpsko djelovanje u Crnoj Gori.

Međutim, ponovo su Bošnjaci pred iskušenjem: podržati Crnogorce u borbi protiv dritanizma ili ne; stati uz suverenističke partije koje su podnijele incijativu za obaranje Vlade Crne Gore ili ne? U dilemi su. Čuju se i argumenti da problem potpisivanja tzv. Temeljnog ugovora između SPC i Vlade Crne Gore “nije bošnjački problem”.

A jeste. Ne samo bošnjački, nego je to balkanski problem. Jer na djelu imamo potpunu negaciju historijskih činjenica, afirmaciju ideologija i politika koje niječu ovozemaljske činjenice, koje ne traže, nego kreiraju istine i pokazuju potpuno odsustvo sposobnosti racionalnog promišljanja.

Svetosavki ratnici su vrlo inteligentni, ali ne i racionalni, moralni. Ostane li nekažnjena sramna izdaja Crne Gore, koju je potpisao njen aktuelni premijer, nastave li se politički i društveni odnosi graditi na temeljima tog ugovora nostalgično ćemo se sjećati političke nestabilnosti u kojem Balkan trenutno jeste.

Ne podržati Crnogorce u njihovim pravima, znači podržati Srbe u njihovim nastojanjima. Ako su Bošnjaci saveznici Crnogoraca, onda to moraju dokazati pristajanjem na obaranje Vlade Dritana Abazovića.

Duboka srpska država je dobro pripremila teren za potpisivanje akta koji poništava postojanje Crnogoraca, neophodnog za ojačavanje svoje pozicije na Balkanu. Srbija ne zna drugačije, ona ili mora biti gažena ili gaziti.

Ona je jedina država na prostoru zapadnog Balkana koja nije rekla odlučno “Da!” zapadnoj praksi uvažavanja interesa zainteresiranih strana. Kako je nekažnjeno prošla poslije genocida nad Bošnjacima, nastavlja sa svojim planovima drugim sredstvima. Radi to više od dvije decenije.

Okretanje saveznika jednih protiv drugih

Njene najnovije aktivnosti su, nakon medijsko-propagandnog djelovanja kojim je imala za cilj razviti nepovjerenje susjednih naroda u vlastite institucije, u čemu je u Crnoj Gori uspjela, zbog čega se i moglo desiti da dritanizam isprlja tu lijepu zemlju i omalovaži, totalno nebitnim predstavi milenijsko kulturno nasljeđe Crnogoraca.

Kad je završila taj projekata, krenula je u projekat razvijanja nepovjerenja među samim narodima protiv kojih ratuje: Albancima, Crnogorcima, Bošnjacima i Hrvatima.

Treba pogledati širu sliku. U Bosni i Hercegovini Hrvati se okreću protiv Bošnjaka. U Crnoj Gori, niče velikoalbanski nacionalizam, a Suada Zoronjić je pokrenula projekat okretanja Bošnjaka od Crnogoraca. Poslije njene izjave, već su na društvenim mrežama, istina blago, podignute tenzije između korisnika koji su do jučer jedni drugima lajkali statuse i dijelili objave.

Paralelno, snažan atak se vrši na institucije kojima se štiti religija, kao glavni stub kulture. Nema “slučajnosti” u tome što je snažan i brutalan udar na ionako slabu Crnogorsku pravoslavnu crkvu izvršen kroz potpisivanje tzv. Temeljnog ugovara u režiji GP URA sinhroniziran sa udarom na Islamsku zajednicu u režiji NiP-SDP.

Drugim riječima, odnos Bošnjaka u Crnoj Gori prema pitanjima koja su za njih nevažna, ali samo u denotativnom smislu, mora se graditi izlaženjem iz lokalnog (crnogorskog) u širi (balkanski) okvir kako bi se prepoznalo stvarno značenje posljednje velikosrpske akcije s tzv. Temeljnim ugovorom.

Zapravo, nema razlike između NiP, SDP i NS u Bosni i Hercegovini i GP URA, SPP, Demokrate u Crnoj Gori. Postoji, samo deklarativna. Suštinski, zajedno igraju kolo u Valpurgijskoj noći uz muziku koju komponira duboka srpska država. Kolo, poslije kojeg će, ako ga u međuvremenu prozapadne političke opcije ne prekinu, i sami biti bačeni u neku od novih primarnih, sekundarnih, tercijarnih masovnih grobnica.

Okriviti samo Srbe za početak rastakanja onoga što se slobodno može nazvati prirodno savezništvo naroda koji žele na Zapad, bilo bi nefer. Duboka srpska država jeste pokrenula proces, ali sami sudionici snose svoj dio odgovornosti što padaju u postavljane im zamke.

Padaju li i Bošnjaci u njih? Ako se budu pitali oni Bošnjaci koji su uz političku organizaciju Stranka pravde i pomirenja, koja je pružila ruku GP URA (čitaj: srpskoj ispostavi u Crnoj Gori), a koji pod borbom za nacionalne interese podrazumijevaju potpuno nepovjerenje prema drugim narodima, nerijetko uključujući u svoju naraciju elemente rasizma i mržnje, imat ćemo ozbiljan problem. U konačnici, da li je pragmatično i moralno okrenuti Crnogorcima leđa kada je u pitanju obaranje postojeće Vlade Crne Gore?

Pitanje stati ili ne uz Crnogorce u njihovoj odluci da obore Vladu recentnog premijera, pitanje je pragme i obraza. Najbolje je kad se jedno s drugim može pomiriti, i djelovati pragmatično i sačuvati obraz. Nevolja je kad ne može.

Može li Bošnjačka stranka odlukom da stane uz Crnogorce protiv Vlade Dritana Abazovića i postupiti pragmatično i sačuvati obraz, djelovati moralno? Moj odgovor je da može, ako se razumije šta je pragmatično za Bošnjake.

Ostavimo li po strani nalog etike vrlina da je, bez obzira na cijenu, moralno da subjekt dešavanja (Bošnjaci) pomogne slabijem (Crnogorci) kojeg tlači jači (Srbi), odnosno posmatramo li problem isključivo pragmatično, ne možemo drugačije zaključiti do da je odluka Bošnjačke stranke da podrži Crnogorce u recentnom problemu dugoročno dobra za bošnjački nacionalni interes, u cjelosti, ne samo Bošnjaka u Crnoj Gori, koji su nakon stjecanja nezavisnosti te države “raspakovali kofere” (vidi opis ispod fotografije rahmetli Rafeta Husovića).

Bošnjačka duboka država je bazirana u geostrateškom projektu čiji je provizorni naziv “zelena transferzala”. Zapad je saveznik muslimana Balkana. Crna Gora je država članica NATO-saveza, a Crnogorci njen stožerni narod, domaćin. Ugrožavanjem Crnogoraca, ugrožena je Crna Gora. Ugrožavanjem Crne Gore, ugrožena je “zelena transferzala” jer joj ta država teritorijalno pripada.

Dugoročno, kutlurpolitički, jačanje “zelene transferzale” pod okriljem zapadne civilizacije, koju štiti vojni savez NATO, garancija je stjecanja mira i Bošnjaka i Albanaca, ali i samih Crnogoraca koji samo u dobrim i korektnim odnosima sa njima mogu imati saveznike koji im mogu pomoći da se odbrane od hobotnice čija je glava u političkom Beogradu, ali i obratno: malobrojnost crnogorskog naroda, povijest je dokazala, ne znači i njegovu slabost.

U konačnici, dobri bošnjačko- crnogorsko- albanski odnosi, međunacionalno poštovanje i saradnja, tekovine su onih svjetonazorskih paradigmi koje se mogu staviti pod okrilje oznake liberalna demokratija. Prava strana historije! Pravu stranu ovog historijskog trenutka koji je obilježen dubokim sukobom Istoka i Zapada.

Rat je!

Rat je! Borba još uvijek nije oružana. “Mada ni takve nisu isključene.” Ovu rečenicu je prije više od tri decenije izgovorio srpski nacionalsocijalist Slobodan Milošević i pokrenuo kolo smrti za susjedne narode. Danas je moramo izgovoriti mi i najaviti da smo se spremni braniti.

Ne zavaravajmo se, Srbi također moraju odlučiti: ili će započeti proces katarze i pridružiti nam se na putu za Zapad ili će ostati disocirani i ponovo oružano napasti, budući nemoćni da prihvate realnost opstanka zapadne liberalne demokratije.

Oružani sukob se može izbjeći ako se djeluje racionalno. Racionalno znači izaći iz okvira načina razmišljanja u nacional- romantičarskom ključu, koji otključava vrata prostora u kojem je homo homini lupus i ništa drugo, a to ne mora biti tako. Ali nekada jeste. Iz tog zlog kruga su Bošnjaci, Albanci i Crnogorci, pitanje je da li su ikada i bili u njemu, ali je očigledno da ih se preko agenata velikosrpskog projekta u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori gura u taj krug.

Da, rat je. Ozbiljan, ne samo politički i ekonomski, nego i mentalni i emotivni. Dva su pola, zapadni i istočni. U ratu treba donijeti odluku. Stati na stranu Zapada znači odlučiti čuvati “zelenu transferzalu”. Ali treba imati na umu da je Zapad sam neće sačuvati. Može odustati od nje, ako vidi da njeni nosioci ne donose racionalne odluke, pa svoje interese odluči braniti na drukčiji način. Potonja je ura da se shvati da je u jedinstvu snaga…

BONUS VIDEO: Poslanica Kenana Strujić Harbić – odgovor poslaniku Milačiću oko Srebrenice

izvor analitika.me