ADNAN Čirgić: SUADINA KOKARDA NA GLAVI…
Nakon što su svaki savremeni pokušaj odbrane prava na postojanje– na svoj jezik, na svoj nacionalni identitet, na svoj stav prema religioznosti raznorazni stručnjaci iz medijskoga i univerzitetskoga budžaka predstavili kao crnogorski nacionalizam, na red je došla i crnogorska prošlost koju treba predstaviti ne samo kao nacionalističku nego i kao genocidnu.
Jer ako u savremenome crnogorskom nacionalizmu nema teritorijalnih pretenzija, treba pokazati da taj nacionalizam baštini stare pretenzije koje se ogledaju u okupiranoj tzv. sandžačkoj teritoriji. Ako nema današnje crnogorske netrpeljivosti prema Drugome, treba pokazati da je Crna Gora nastala na istrazi, na genocidu nad Drugim.
A ko će to bolje od Vučićeve agenture, od osvjedočenih izdajnika iz antigrađanskoga pokreta URA, poput Dritana Abazovića, Suade Zoronjić ili Filipa Adžića.
Nabrajajući zločine nad muslimanskim stanovništvom u cilju prikazivanja Crne Gore kao države nastale na genocidu, zaboravlja Suada spomenuti zločine počinjene pod komandom Pavla Đurišića i ostalih „antifašista“ i heroja Svetosavske crkve kojoj ona i njena partija na poklon predaju Crnu Goru.
Navodeći monstruozne zločine nad muslimanskim stanovništvom u Crnoj Gori Suada ih želi predstaviti kao produkt crnogorske državne i nacionalne ideologije– preskačući da spomene odnos kralja Nikole i Kraljevine Crne Gore prema crnogorskim muslimanima, odnos koji je rezultirao apsolutnom odanošću crnogorskih muslimana državi Crnoj Gori, što se posebno viđelo u naše doba– na referendumu za obnovu državne nezavisnosti.
Prethodnike popa Mace, Šiljka, Pavla Đurišića i ostalih monstruoznih zločinaca ona želi predstaviti kao crnogorske nacionaliste. O ideologiji koja od tada do danas neprestano generiše zločine o kojima piše – Suada ni riječi. Zašto? Zato što su Suadu Zoronjić angažovali ideolozi tih zločina. Jer kakav god utisak ostavljali njezini dosadni skupštinski nastupi, sasvim je jasno da je Suada Zoronjić osoba za specijalne zadatke.
1. Prvi put se za Suadu dalje od komšiluka čulo kad je Filip Adžić iz Skupštine utekao pod Dritanove skute, a ona umjesto njega digla ruku za kriminalni Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji je bio uvertira za tzv. Temeljni ugovor kojim se Crna Gora posredstvom SPC predaje na upravu srpskome predśedniku, nekadašnjem potrčku Vojislava Šešelja, Aleksandru Vučiću, čije izjave o muslimanima Suadi nijesu smetale kad je položila zakletvu na vjernost njegovoj službi.
2. Aktuelna izjava Suade Zoronjić klasični je istorijski revizionizam s potpisom službi čiji je cilj predstaviti Crnu Goru kao istorijskoga monstruma u čijim je temeljima genocid. Još za taj genocid optužiti mrtvoga kralja Nikolu koji je Cetinje naselio muslimanskim i katoličkim porodicama, koji je vojne i druge titule davao prvacima iz muslimanskoga i katoličkog korpusa, koji je u dotad jednovjerskoj pravoslavnoj crnogorskoj prijestonici sagradio katoličku crkvu, a balkanski ga ratovi spriječili u naumu da sagradi i džamiju.
3. Ima li više ikoga kome nije jasno da Dritan Abazović, Filip Adžić i Suada Zoronjić nijesu slučajno izabrani za realizaciju paklenoga plana uništenja građanske Crne Gore?! Upravo je najperfidniji dio toga plana preko predstavnika naroda koji reprezentuju najsnažniju kariku moderne Crne Gore, njen multietnički sklad, obaviti prljave poslove za interes Aleksandra Vučića i Beogradske patrijaršije.
Nakon uspješno izvedene srpsko- crnogorske konfrontacije, po recepturi aktuelnoga rektora državnoga univerziteta V. Božovića, na red je došlo produkovanje animoziteta između pravoslavnih Crnogoraca i crnogorskih muslimana, bez obzira na to kojem nacionalnom korpusu pripadaju.
Krajnji je cilj te konfrontacije da se velikosrpska naci- fašistička ideologija prikaže kao zaštitnička prema muslimanima, kao spasilačka u odnosu na tobožnju genocidnu crnogorsku ideologiju. No kad bi Suada bila pametna kao što je beskrupulozna, morala bi znati da– uspije li Vučić u tome paklenom planu uništenja Crne Gore– Suada Zoronjić mu više ni za što neće trebati. A Filip Adžić još manje.
pise: Adnan Čirgić