,,Srbija na more“ ili: Kako pokoriti Crnu Goru… (foto, video)

Konačni cilj u Crnoj Gori, za srpski “Radio Čikago”, objavio je prijatelj Milorada Dodika, Dževad Galijašević, da “Srbija nema mora, a Albanija izlazi na dva mora, Crna Gora je strateško pitanje izlaska Srbije u svijet, a Srbi u Crnoj Gori su borci za tu stratešku dubinu i strateški značaj Srbije… 

PODGORICA: Crna Gora, Crna Hronika, vijesti, ponedeljak, 25. VII 2022… 10: 28… ,,Srbija na more“ ili: Kako pokoriti Crnu Goru… (foto, video)

Autor: Stevo Vučinić

Crnoj Gori prijeti slom ustavnoga poretka uzrokovan veleizdajom njene administracije. Zagolican je beogradski apetit da je kao cjelovitu državnu teritoriju razgradi na autonomne oblasti i opštine i dovede u kolonijalni status. 

U kotorskome parlamentu je ovih dana otvorena javna rasprava o Boki kao autonomnoj pokrajini, a onda sljeduju i druge, dok se ,,Temeljni ugovor“ sa Srpskom crkvom uvodi kao međunarodni pravni akt kojim se formalizuje njen kolonijalni položaj. 

Nije istina, niti cijela istina, ako samo donedavnoj i aktuelnoj vlasti natovarimo na vrat veleizdaju, najteži oblik zločina uperen protiv sopstvenoga naroda i države. Uzročnici propasti zemlje su sišli s političke scene prije dvije godine. Razmjere šteta koju su nanijeli državi, plijeneći je kao da je neprijateljska teritorija, proizvodeći unutrašnje neprijatelje protiv nje i tako pripremajući uslove da se država razjedini u nekolike autonomije, o kojima se ovih dana javno govori u kotorskom parlamentu, a tek će i u drugim. 

Rezultat takve politike je dužničko ropstvo koje nam se smiješi i raspad države na entitete i autonomije, od kojih je jedna već nagoviještena – Boka. A tu je i Republika Srpska s njenim zahtjevom. 

Ne tako davno, u njeno ime, iz Sarajeva je pokrenuto pitanje Sutorine kod Herceg Novoga, koja je do 1947. godine bila u vlasništvu Bosne i Hercegovine. A onda je izvršena razmjena teritorija s Crnom Gorom, tako što je Sutorina ušla u sastav Crne Gore a neka crnogorska područja istočno od rijeke Sutjeske u sastav Bosne, što je objavljeno u službenom listu 1949. godine. 

Pitanje je kako bi se sve to završilo da hrvatski predstavnik u bosanskome predsjedništvu nije odbio da podrži zahtjev, koji je zasad stavljen ad acta, a do kada – pitanje je? Dok se iz Novoga Pazara ponovo čuju glasovi, podržani od oficijelnoga Beograda, koji su od referenduma o nezavisnosti bili utihnuli, da crnogorski i srpski djelovi Sandžaka treba da budu ujedinjeni, i kao cjelina dobiju status autonomne oblasti. A iz Prištine su javno poslali poruku da u takvim okolnostima ni oni neće śeđet skrštenih ruku. 

U međuvremenu, administrativna podjela države tendira ka haotičnom stanju. Broj opština se eksponencijalno uvećava, tako da je i tu pitanje đe će se to završit. 

Prva sljedeća na redu je Zeta kojoj je to obećano od najviših državnih adresa. Ali, kad je već došlo dotle, bilo bi mudro da se opština na prostoru Zete zove Golubovci, po primjeru Bjelopavlića na čijoj teritoriji je konstituisana opština imenovana po mjesnom centru – Danilovgrad. Da okosnica i gravitacioni centar bude varoš, a ne teritorija koja je imala neke plemenske atribute. 

Nije samo pretenciozno nego i maliciozno da se naziva po imenu nekadašnje crnogorske državne formacije Zete. Kumovi očito imaju zadnju i zlu namjeru, da tako iniciraju raspad zemlje na plemenske teritorije, s tendencijom stvaranja haosa. Kad se ona konsoliduje kao opština, sa izvjesnim plemenskim karakteristikama, pod imenom Zeta, očekivati je da to śutra zahtijevaju Rovca, Morača, Vasojevići, Piperi, Katunska Nahija i tako redom. 

A zašto da ne i Paštrovići, Mrkojevići, Grbljani i drugi, sa istim pravima i istom argumentacijom. Da je to cilj sluša se i čita u beogradskim medijima potpomognutm podgoričkim i banjalučkim koji potpiruju sve moguće omraze– od bratstveničkih i plemenskih pa do mađuvjerskih i međunacionalnih. 

Etnonim Crnogorci dovode u vezu sa zločinačkim organizacijama iz Drugoga svjetskoga rata i daju mu izrugujuće značenje. U 84 manastira i u nešto više od 720 crkava, sa oltara i katedre raspiruje se mržnja na Crnogorce i Crnu Goru. 

Manastiri su pretvoreni u kasarne koje vojno-tehnički oprema i naoružava mržnjom neki svijet koji treba da nasrne na sopstvenu zemlju. Da je đavo odnio šalu bjelodano se gleda i na beogradskoj televiziji. Svakodnevno se emituju emisije vojnoga karaktera, koje pokazuju borbenu gotovost i naoružanje srpske vojske, dok pred kamerama na Surčin slijeću transportni avioni prepuni raznoga visokosofisticiranoga naoružanja i raketnih sistema koji u dometu imaju cijeli Balkan, koje Srbija nabavlja iz Rusije i Kine. 

Visoke i srednje vojne škole godišnje odškoluju stotine pitomaca koje, takođe pred kamerama, proizvode u oficire i podoficire i odmah upućuju u jedinice, čiji broj izaziva zebnju, jer navodi na zaključak da se Srbija prirema za ratne okolnosti. 

U Banjaluci to ne kriju nego otvoreno prijete cjelovitoj Bosni da će ratom branit suverenitet Republike Srpske, namjerni da sa Srbijom prave federaciju. U tome ih glasno podržavaju s Kalemegdana koji se fali na sve strane da su najača vojna sila na Balkanu. 

U svakom slučaju, spektar srpskoga naoružanja i odnos prema nekim velesilama koje krivim očima gledaju na EU, košmar je za svakoga razumnoga građanina Crne Gore i Bosne. Konačni cilj u Crnoj Gori, za srpski “Radio Čikago”, objavio je prijatelj Milorada Dodika, Dževad Galijašević. Između ostaloga, izjavio je da “Srbija nema mora, a Albanija izlazi na dva mora. Zato je Crna Gora strateško pitanje izlaska Srbije u svijet, a Srbi u Crnoj Gori su borci za tu stratešku dubinu i strateški značaj Srbije”. 

Poslije ove izjave śetio sam se kako su se bivše vlasti odrekle političkih usluga brata jednoga moga prijatelja, riječima “ne trebaju nam ekstremisti”. 

Evo zašto: njen zastupnik u jednom biračkom odboru, energično se konfrontirao sa zastupnikom današnje većine, i to je bilo dovoljno da ga časte takvom kvalifikacijom. Nijesu šćeli brata za brata pa smo dobili tuđina za gospodara. 

Ova svevremena proročanska misao, kroz izjavu vladine većine koja danas vladinu manjinu takođe naziva ekstremistima, stavlja na optuženičku klupu cijelu tu nekadašnju vlast. Parafraza Njegoševih stihova ih najbolje opisuje: Spomenik je njihovoga poslovno-trgovačkoga junaštva današnja Crna Gora i njena URA. 

A svi koji pismeno i usmeno napadaju konstituente donedavne vlasti, trebalo bi da znaju da se u “političko kolo” ulazi po svojoj volji a izlazi kad te pušte. Crna Gora je geostrateško pitanje Rusije i Srbije, koje se rješava samo silom, političkom ili drugom. Ko s njom, dovoljnom da pokori Crnu Goru raspolaže, raspolaže i Crnom Gorom. 

Cijela donedavna većina i većina aktuelne vlasti ušla je s tom namjerom u “rusko- srpsko kolo” iz kojega, sve da oće, ne može izać žive glave. A i suviše duboko su ušli u proces provociranja uslova za ponovnu aneksiju zemlje Srbiji. 

Na nesreću, u crnogorskoj vojsci, inače sumnjivoga patriotizma i bijedno opremljenoj i obučenoj, za koju beogradski popovi s prezrenjem vele da ima manje vojnika nego Srpska crkva u Crnoj Gori popova, oslonca nemamo. Zato se svakome zlu trebamo nadat i bit mu naredni.

BONUS VIDEO: SRBIJA DOBIJA IZLAZ NA MORE?! Američki stručnjak otkrio tajni plan o razgraničenju!|

izvor Portal Analitika.me