PONIŽAVANJE DRŽAVE: Temeljna prevara oko „temeljnog ugovora“

PONIŽAVANJE DRŽAVE: Navodno usaglašeni nacrt ugovora sa Crkvom Srbije nije potpisalo četvoro od pet članova Radne grupe Vlade, a sadržaj predloženog teksta ukazuje da je pisan – na štetu države Crne Gore

Od političkog šibicarenja i notornih laži koje su juče izrekli premijer Abazović i ministar Kovač samo je gori sadržaj ,,radnog teksta Ugovora između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve“: ne samo da se Srpska crkva postavlja kao država u državi, nego je pozicionirana iznad Crne Gore, kao otimač kulturnog i sakralnog nasljeđa, organizacije koja nikome ne odgovara, ni pravdi, ni policiji, ni bilo kojoj instituciji

redsjednik Vlade Dritan Abazović i ministar pravde Marko Kovač besprizorno su obmanuli crnogorsku javnost kada su juče, u razmaku od samo dva sata, saopštili da je radna verzija ,,Temeljnog ugovora između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve“ usaglašena i da će taj tekst, ,,koji je u skladu sa Ustavom“ biti ,,budući prijedlog ugovora“ sa Crkvom Srbije.

Brojne činjenice ukazuju da je realnost sasvim drugačija, makar kada je u pitanju crnogorski ,,Radni tim“ kojeg na jučerašnjem sastanku– nije bilo.

Preciznije: od pet članova Radnog tima koji je razgovorao sa predstavnicima Crkve Srbije samo je ministar pravde Marko Kovač potpisao, kako kaže, ,,usaglašeni zapisnik“. Ministar manjinskih i ljudskih prava Fatmir Đeka bio je na početku sastanka, da bi ga ubrzo napustio zbog ,,ranije preuzetih obaveza“. Treći član Radnog tima, advokat Nikola Martinović, kojeg je u sastav tima predložio potpredsjednik Vlade Raško Konjević – izuzeo je mišljenje.

Sastanku Radnog tima koji je Vlada formirala 23. juna nijesu, iz neutvrđenih razloga, prisustvovala još dva člana: Sergej Sekulović, savjetnik predsjednika Vlade i Boris Marić, u ime Generalnog sekretarijata Vlade.

Da sve bude intrigantnije, Zapisnik o sastanku sa predstavnicima Crkve Srbije potpisao je i predstavnik Generalnog sekretarijata Vlade Ilir Harasani, koji zvanično nije član Radne grupe, ali jeste – kum Dritana Abazovića?!

Podatak da je Harasani, iako po iskazu Kovača nije član Radnog tima, potpisao Zapisnik o sastanku sa predstavnicima, razotkriva prizemnu političku igru ,,šibicarenja“ u kojem su, očito, glavne uloge imali premijer i ministar pravde.

O tome je juče svjedočio i advokat Nikola Martinović…

O tome svjedoči i sam naslov radnog teksta: ,,Temeljni ugovor između države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve“.

Insistiranje na terminu ,,Temeljni ugovor“ nema ni pravno obrazloženje niti logiku. Temeljni ugovor koji je potpisala crnogorska Vlada juna 2011. godine nosi tu odredbu jer je Crna Gora ugovor potpisala sa Svetom Stolicom koja je– međunarodno priznata država Vatikan.

Taj je ugovor međunarodnog karaktera, potpisnice su dvije države i zato nosi naziv Temeljni ugovor. Kada je potpisivan ugovor sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori ili Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori, izostao je, sasvim prirodno, taj termin.

Dakle, jasno je: insistiranje da se sa Srpskom pravoslavnom crkvom potpiše temeljni ugovor nije motivisano pravnom, nego političkom logikom nalogodavaca iz Beograda.

Na to posredno ukazuje jedan dokument iz susjedstva. Kada je predsjednik Vlade Hrvatske Ivica Račan decembra 2001. godine potpisivao Ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, hrvatski vrh je vodio računa o zaštiti državnih interesa: ugovor se nije zvao temeljni već ,,Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa“.

Potpis je, osim Račana, stavio- ne tadašnji patrijarh srpski Pavle – već mitropolit zagrebačko- ljubljanski Jovan, predsjednik Episkopskog savjeta u Hrvatskoj. I to ne za svekoliku SPC, već za ,,Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj“.

I na pravom tragu je član Radnog tima Vlade Crne Gore Martinović kada govori da ,,radni tekst Ugovora“ koji se juče pojavio nije ni koncipiran ni pisan u Podgorici– već u Beogradu.

Sve je rađeno planski. Prethodno je izbrisano svo nasljeđe iz vremena mitropolita Amfilohija, pa ne postoji ni Episkopski savjet, samim time ni mogućnost da mitropolit Joanikije- sve da smije ili da želi

– potpiše ugovor sa državom Crnom Gorom.

Moguće da je u pravu i bivši premijer Zdravko Krivokapić kada tvrdi da je sadašnji ,,radni tekst“ u stvari obična kopija onog teksta ugovora koji je iz Beograda donio tadašnji ministar pravde Leposavić.

I nije ,,kvaka“ u tome što je pisan na ćirilici, već što su suštinske odredbe – protivne crnogorskom državnom interesu.

FALSIFIKOVANJE I OTIMANJE CRNOGORSKOG IDENTITETA

Preciznije rečeno: interesi Crkve Srbije su postavljeni iznad interesa države Crne Gore. O tome svjedoči i preambula, kao i pojedini članovi ,,radnog teksta“.

Tako se u trećem stavu preambule, osim pozivanja na međunarodno pravo, Ustav Crne Gore i zajamčenu slobodu vjeroispovijesti, tekstopisci pozivaju i na Ustav Srpske pravoslavne crkve, ali i crkveno ustrojstvo ,,od osnivanja Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve“.

Može da zvuči čudno što se tekstopisci pozivaju na ustrojstvo SPC kakvo ne postoji ni u doba Žičke arhiepiskopije ni u vremenu Pećke patrijaršije. Ali, to se radi sa jednom, jedinom namjerom – da se predstavi kontinuitet Srpske pravoslavne crkve od ,,apostolskih vremena“.

Upravo je tako zapisano u četvrtom paragrafu preambule, đe se navodi da sve počinje još prije 800 godina: ,,Polazeći od činjenice da je Hrišćanska Crkva na prostoru Crne Gore prisutna od apostolskih vremena i njenog kontinuiteta-misije kroz istorijsko pravoslavno i crkveno ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske Episkopije Žičke Arhiepiskopije (1219-1220 g)“. 

Da ne bude zabune i da je jasno da se misli na Crkvu Srbije, u članu 2 ,,radnog teksta Ugovora sa SPC“ se nedvosmisleno ističe da država Crna Gora ,,priznaje kontinuitet pravnog subjektiviteta…“.

Da, upravo tako: tekstopisci su zamislili da država Crna Gora prizna postojanje Srpske pravoslavne crkve u pravnom kontinuitetu od, brat bratu- 802 godine.

To čak ni Srbija nije uradila!

Naime, država Srbija je, nakon što je crnogorskim referendumom i ona dobila nezavisnost, Zakonom o vjerskim slobodama iz 2006. godine – u članu 11 – Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznala pravni subjektivitet od 1836. godine, odnosno od donošenja takozvanog Sretenjskog ustava.

U slučaju da se usvoji tekst kakav je juče objelodanjen, država Crna Gora bi ,,kćerki crkvi“ (četiri eparhije SPC u Crnoj Gori) priznala ono što ,,majci crkvi“ (SPC) nije omogućeno u Srbiji – pravni kontinuitet od 802 godine.

Ili, kako bi to advokat Nikola Belada rekao, kada je komentarisao ,,Leposavićev nacrt Temeljnog ugovora sa SPC“, ,,majka crkva ima pravni subjektivitet od 1836, a organizacioni dijelovi (Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka) od 1220. godine?!

Što znači da su kćerke crkve (eparhije) starije od majke crkve (SPC)!

Tako sročena formulacija djeluje fantazmagorično, ali jedino je tako moguće obrazložiti politički maligni cilj: da se ,,Temeljnim ugovorom sa SPC“ potre hiljadugodišnje sakralno, kulturno i državno nasljeđe, da se poništi postojanje Crnogorske pravoslavne crkve, njeno ustavno priznanje u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori.

Nema mnogo dilema. I letimičan uvid u tekst koji je juče objavila Vlada Crne Gore pokazuje da se Crkva Srbije postavlja ne samo kao država u državi, nego i kao institucija iznad države Crne Gore…

Samo, ovakva temeljna prevara oko ,,Temeljnog ugovora sa SPC“ izazvala je i tek će izazivati lančane reakcije, ne samo partija ili nevladinih organizacije nego i ogorčenih i prevarenih građana. Ukoliko ostane tvrdokoran i bespogovorno lojalan Beogradu i ne promijeni suštinske odredbe nacrta ugovora sa Crkvom Srbije – rješenja koja besprizorno ponižavaju državu Crnu Goru, kradu crnogorski identitet i državnost – Dritan Abazović rizikuje da ostane upamćen kao premijer sa najkraćim mandatom u istoriji crnogorskog višestranačja.

Izbor je u rukama Abazovića i mora ga učiniti što prije. Da ga ne iznenadi doček kada se bude vratio iz Beograda.

kompletan tekst na http://pobjeda.me

Autor:Draško Đuranović