CETINJE: Mali provokatori iz Vladičine bašte nijesu kamenovani, nego edukovani… (foto)

O ovom događaju se zaista malo zna, a pogotovo se malo istinitih činjenica zna. I jedna i druga strana kreirale su svoje viđenje i svoju verziju koju danas brane tako kao da su, u najmanju ruku, toga dana bili ispred Cetinjskog manastira…

CETINJE: Crna Gora, Zanimljivosti, vijesti, subota, 07. 05. 2022… 11: 38… CETINJE: Mali provokatori iz Vladičine bašte nijesu kamenovani, nego edukovani… (foto)

Piše: Aco Banićević

Kao neko ko se 25. aprila zatekao na mjestu dogođaja o kojima se proteklih dana/sedmica uveliko priča, a sud daje kako ko stigne imam sam potrebu da sa javnošću podijelim pravu istinu pa zaključke neka donosi svako za sebe.

Na ovaj korak najviše me naćeralo političko prepucavanje između ,,srpskih“ i ,,crnogorskih“ predstavnika koji su tu za svoj narod samo kad ih treba posvađati i duboko podijeliti. Ne libe se ni u Skupštini da ovaj događaj porede sa nekim strašnim zločinima, što u današnje vrijeme i u ovako uzavreloj atmosferi nikako nije ni pametno, ni dobro. Na žalost sami smo ih birali i puštili u etar. Takođe, ne libe se da o nekom daju sud i zakače mu etiketu iako o njemu ne znaju apsolutno ništa. No, to samo govori o njihovoj površnosti.

O ovom događaju se zaista malo zna, a pogotovo se malo istinitih činjenica zna. I jedna i druga strana kreirale su svoje viđenje i svoju verziju koju danas brane tako kao da su, u najmanju ruku, toga dana bili ispred Cetinjskog manastira.

Kao neko ko jeste, pokušaću što vjernije da prenesem dešavanja, a da pri tom ne pomenem nijedno ime jer je već dovoljno neprijatnosti pričinjeno akterima, iako za tim nije bilo nikakve potrebe jer namjere nijesu bile ni blizu onakvim kakve se plasiraju u javnosti.

Toga 25. aprila, nakon šetnje za podršku Ukrajinskom narodu sjeo sam u Gradsku kafanu sa prijateljem čija je supruga sa dvoje njihove djece, njegovim bratom i njegovom budućom suprugom u tom trenutku bila na Vladičinoj bašti. Izveli su đecu da se poigraju u prirodi, kako to inače radi većina nas na Cetinju.

Nakon ispijene kafe uputili smo se prema Vladičinoj bašti, da im se pridružimo. Sreli smo se kod Ćipura, jer su u tom trenutku oni krenuli nazad. Nakon pozdrava počeli su da nam prepričavaju kolo i pjesmu koja se nekoliko minuta ranije orila pred Cetinjskim manastirom.

Za kontekst čitave priče jako bitno je da naglasim da je čovjek koji se vidi na snimku ,,napadnute đece“ brat prijatelja sa kojim sam pio kafu i čovjek koji je prije 20 godina radnu karijeru započeo u Americi, u kojoj je do ove godine živio i radio, a koji je svaki svoj slobodan trenutak provodio u svojoj Crnoj Gori za koju bi, kao svi oni sa broda Brindizi, u bilo kom trenutku dao život i u kojoj će od ove godine nastaviti svoj život.

Živeći toliko godina u demokratskoj i civilizovanoj državi u kojoj se možes osjećati kako ti je srcu drago, možes bit katolik, pravoslavac, musliman, budista, agnostik, ateista, Crnogorac, Sudanac ili bilo ko, ali moraš postovati zastavu i državu u kojoj živiš i, na prvom mjestu, moraš biti Amerikanac, bilo mu je neshvatljivo da tog dana u njegovom rodnom gradu, u njegovoj državi neko likuje i pjeva drugoj državi?! Ne može čovjek da shvati da ni nakon 20 godina od kako je otišao, nijesmo mrdnuli sa mjesta, a još manje može da shvati da smo se u poslednje dvije godine vratili još 20 godina unazad.

Ne namjeravajući da izaziva bilo kakve sukobe, nemire ili nemile scene došao je potpuno sam do zavedenog kola kako bi pokušao da im objasni da to što trenutno rade ne treba na taj način i na tom mjestu raditi. Na snimku koji je ova grupa ,,đece“ napravila ne može se čuti nijedna uvreda, ne može se vidjeti nijedan gest agresije, ne daj Bože fizičkog kontakta ili bilo čega što se ovih dana stavlja u kontekst ove situacije.

Činjenica da je pored dvoje đece otišao potpuno sam da razgovara sa gupom od najmanje 90 ljudi dovoljno govori o njegovim namjerama. Žalosno je što su snimci “isječeni” pa se ne može čuti kompletna komunikacija, njegovo objašnjenje da on u Americi priča o svojoj Crnoj Gori i predstavlja je sa toliko ljubavi a da ovđe doživljava da je pojedini, pogotovo mladi ljudi ne prihvataju kao svoju državu. Upravo to daje odgovor na pitanje kakve su namjere onih koji su plasirali montirane snimke u javnost. Ali, ne bih se bavio njima.

E sad, da se vratimo na Ćipur i moje prisustvo ispraćaju ove đece iz naše Prijestonice.

Dok su nam prepičavali ovo o čemu sam pisao, prišao nam je mlađi bračni par koji je došao iz pravca Manastira i pridružio nam se, konstatujući pritom kako su im tokom šetnje ispred Manastira akteri ,,kola“ dobacivali i provocirali ih, na šta oni nijesu htjeli da reaguju. U tom trenutku grupa ,,đece“ kreće prema nama kako bi pored Ćipura prošli do poligona na kojem su bili parkirani autobusi.

Nastavljaju sa sitnim provakacijama na koje smo odgovorili pomirljivo, objašnjavajući im da za tim nema potrebe, da je ovo i njihova država i da treba da je vole i poštuju. Na takve naše riječi odgovorili su (naravno ne svi, ali oni najglasniji) da će oni zajedno sa nama da vrate Metohiju i da smo mi (pritom misleci na Srbe) jedan narod.

Moram istaći da je među tom “đecom” bilo nekoliko njih koji su reagovali prema svojim grupama, govoreći im da ne provociraju i da nastave prema autobusu.

U jednom trenutku iz nama nepoznatog razloga pop kojeg smo doživjeli kao organizatora ove ,,ekskurzije“ poziva ih da se vrate ispred Manastira. Pravi se neka čudna atmosfera. Kako bi se izbjegle bilo kakve nemile scene, pozivamo policiju o čemu postoji dokaz i sa naše i sa strane MUP-a CT. I to govori o nepostojanju namjere bilo koga da bilo što loše uradi ovoj ,,đeci“.

Nakon nekoliko minuta ,,ekskurzija“ ponovo prolazi pored nas, zajedno sa popom koji iz meni nepoznatog razloga, jer svađe apsolutno nije bilo, konstatuje da se ,,ne valja svađati na današnji dan“ i krsti nas?! Ispraćamo ih sa sljedećim riječima:,, Nemojte više da provocirate, izigrali ste se i ispjevali i sad se možete vratiti odakle ste došli“.

Oni su nakon toga otišli do autobusa uz konstataciju ,,uspjeli smo“ a mi smo se razišli. U tom trenutku niko sem nas nekoliko nije znao što se dešavalo ispred Manastira i nije bilo moguće organizovati bilo kakvu grupu koja bi ih napala ili im nešto loše uradila. Ne želim da branim bilo koga, niti da opravdam ijedan jedini vid nasilja, ali iskreno ne vjerujem u napade na ovu ,,đecu“ i kamenovanje. Kako su nastali snimci tokom razgovora sa njima za očekivati je bilo da se pojavi i barem neka fotografija oštećenog autobusa.

Na kraju bih želio da pozovem roditelje da iskreno porazgovaraju sa svojom đecom. Ona će im najbolje potvrditi da toga dana na Cetinju nijesu doživjela nikakve napade, uvrede, šikaniranja i da nijesu bila fizički ugrožena. Jedina neprijatnost za njih mogla je biti prekid njihovog zadovoljstva izvođenjem kola i pjesme. Pjesme koja kod nas nije mogla izazvati oduševljenje kao što ga kod jednog rokera ne bi izavala neka numera Branke Šćepanovic.

Takođe bih ih zamolio, kao i sve druge građane ove napaćene države, da ne dozvole da političari zarad svojih ličnih interesa upravljaju njihovim osjećanjima, manipulišući neprovjerenim informacijama i izazivajući netrpeljivost i mržnju prema neistomišljenicima. Nas nekoliko koji smo tog dana pokušavali da urazumimo te usijane glave, takođe smo roditelji i zbog svoje đece i onog roditeljskog u nama nikad ništa loše ne bi uradili nijednom đetetu…

Izvor: Antena M