DOK ČEKAMO MANJINSKU VLADU BEZ CRNOGORACA: Putin gubi na svim frontovima, osim u CRNOJ GORA…
Mandatar Dritan Abazović do sada nije ponudio precizno objašnjenje niti zašto baš SNP vidi kao partnera u budućoj vlasti, niti zašto bi neke političke partije, koje neće participirati u vladi, podržavale tu vladu. Odgovor koji nije ni pomislio da ponudi jeste onaj zašto u projektovanoj manjinskoj vladi, neće biti Crnogoraca.
Vjerovatno prihvativši narativ dosadašnje vlade koja je nastala zahvaljujući Uri, (taman koliko i Crkvi Srbije) da je svaki nacionalni Crnogorac neko ko bi da zaštiti imovinu stečenu kriminalom ili je po prirodi stvari ekstremista i “pećinski nacionalista”, Abazović je spreman da gradi državu bez najbrojnijeg naroda. Otprilike, kao što Putin želi neko novo rukovodstvo Ukrajine bez “nacista”, a to znači bez Ukrajinaca.
Očito je i da zahtjev DPS-a da u sastavu vlade ipak bude neko iz SDP-a ili SD-a, čemu se protivi SNP, pogodio u slabu tačku onih koji žele crnogorsku vladu bez Crnogorca, pa bi to mogla postati ozbiljna kočnica u njenom formiranju.
Za zapadne partnere Crne Gore, nije sporno, prioritet je stabilna, prozapadna i proevropska vlada sa podrškom od najmanje 44 poslanika, koja će smanjiti rizike od širenja uticaja Rusije i destabilizacije na ovom području. I to je ono standardno, prilično sebično gledanje koje projektuje stabilnost države i regiona, ne vodeći mnogo računa o unutrašnjim specifičnostima države od koje jedino traže da ne bude regionalni problem.
Na tom fonu je bio i zahtjev ambasadora koji su ovih dana u Podgorici sugerisali da se ,,nova vlada mora formirati u što kraćem roku, ali samo beskompromisno na temeljima evroatlantskih vrijednosti i jasnog političkog otklona od imperijalne, agresorske, politike koju vodi Vladimir Putin“.
Bespogovorno, imperativno, Crna Gora se gura u još jedan eksperiment za koji niko nema naznake da će uspjeti. Čak i facijalna ekspresija onih kojima je u ruke dat “vruć krompir” ukazuje da su se takvog zadatka prihvatili nevoljno, bez mnogo izgleda na uspjeh.
Naravno, Dritan Abazović blista zbog činjenice što će postati premijer, ali svaka razrada onoga što se budućoj vladi postavlja kao cilj, izmami kod njega usiljeni osmjeh koji ne nagovještava ništa. Iskustvo mu govori da sa SNP-om kao partnerom i DPS- om za vratom koji će svaku svoju podršku usloviti nekom novom protivuslugom, neće biti prečesto relaksiran.
No, kada je u pitanju rok do kada će izglasavanje manjinske vlade doći na dnevni red, Dritanu kao da je svejedno. Možda je, kaže, najbolje sačekati da prođu lokalni izbori u Ulcinju i Beranama. Kuća gori, a baba se češlja. Baš kao što mu je svejedno preteže li njegov tas na stranu Srpskog sveta ili crnogorske nade.
Za to vrijeme, cijene osnovnih životnih namirnica i goriva divljaju, standard običnog građanina se urušava, a potezi koje bi mogla i morala da povuče vlada, čekaju. Plate radnika Vlade u tehničkom mandatu, očito ne kasne, slično je i u parlamentu gdje Strahinja Bulajić drži poslanike kao taoce.
Uri se ne žuri, jer kadrovska kombinatorika i raspodjela ministarskih resora, zahtijevaju pažljiv pristup. Svi su izgledi da će se odluka o manjinskoj vladi, a to znači ni o evropskoj budućnosti Crne Gore neće donijeti prije 1.aprila. Možda ćemo vladu dobiti baš na taj, Urin dan.
Ili je, ipak, najbolje da čitav ovaj posao sa konstrukcionom greškom propadne, pa da u junu idemo na izbore. Pa, kom’ opanci, kom’ obojci.
Piše: Nebojša Redžić
izvor: aktuelno.me
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more
Gulijev oborio rekord evropskih prvenstava na 200 metara... Bilo je Read more
Kada je hrvatske fudbalere u Zagrebu dočekalo pola miliona navijača, Read more