BITKA ZA OPSTANAK: EVO Tko bi i kako Putina mogao ukloniti s vlasti, Moskva grmi o njegovu ključnom suradniku… (foto, video)

Teško je zamisliti da bi Putinov režim uskoro mogao završiti, sada kad je sve karte stavio na rat u Ukrajini, sve je moguće…

MOSKVA: Svijet, Crna Hronika, vijesti, nedelja, 13. 03… 00: 18… BITKA ZA OPSTANAK: EVO Tko bi i kako Putina mogao ukloniti s vlasti, Moskva grmi o njegovu ključnom suradniku… (foto, video)

Vladimir Putin bori se za život. Zbog brutalnog i loše zamišljenog rata u Ukrajini, zbog tog osobnog križarskog pohoda koji je nametnuo svojoj zemlji, njegova je vojska zaglibila izvan zemlje, a ekonomija u zemlji pati pod sankcijama Zapada bez presedana. 22 godine on je bio jedina konstanta ruske politike, ali ne čudi da ljudi sve više razmišljaju ne samo o Rusiji bez Putina, već i o tome kako će zapravo izgledati njegov kraj, piše za londonski Telegraph Mark Galeotti, stručnjak za rusku politiku, sigurnost i obavještajne službe.

Naposljetku, tko je mogao zamisliti da bi zemlja tako duboko uronjena u globalni ekonomski sistem, mogla iz njega biti tako brzo isključena?

Tko je mogao zamisliti da bi zemlja s praktično više od pola blijuna funti u vanjskim rezervama, mogla sada raspravljati o hitnoj regulaciji cijena lijekova, osnovnih prehrambenih potrepština i onih za njegu djece?

Tko je mogao zamisliti da bi vojna mašinerija u koju je Putin tako mnogo ulagao kroz tako dug vremenski period, mogla tako brzo posrnuti nakon što stupi na tlo susjedne Ukrajine?

Doista, Putin, čovjek koji se prije samo četiri dana zakleo uništiti ‘antiruski stroj koji je stvorio Zapad’, u ponedjeljak je signalizirao da je spreman smanjiti svoje gubitke. Uvjeti ponuđeni Kijevu i dalje su nerealistični i neprihvatljivi, no iako je prije želio zauzeti čitavu zemlju kako bi je, prema njegovim riječima, ‘denacificirao’, sada traži ‘samo’ Krim i jugoistočnu regiju Donbas.

Naravno, u isto vrijeme, on pojačava napade nadajući se postići dogovor iz snažne pozicije nakon što zauzme još gradova. Međutim, čini se da je i ovaj vladar koji je posve izgubio doticaj s realnošću, svjestan da ovaj debakl prijeti i njemu i njegovom režimu.

U sustavu koji je postao tako personaliziran i autoritaran, uobičajeni mehanizmi transfera moći ne vrijede. Zato se polaže mnogo nade da u Rusiji i izvan nje ima onih koji se pitaju hoće li bar njegova smrtnost pomoći.

Je li Putin bolestan?

Glasine se šire. Je li njegov neobičan strah od infekcije – zanemarimo li čak i onaj neobično dugačak stol, brazilski predsjednik Bolsonaro morao je obaviti čak pet covid testova kako bi se mogao rukovati s Putinom- znak da pati od neke bolesti koja oslabljuje njegov imunološki sistem? Snimke na kojima se vidi kako mu podrhtava ruka možda dokazuju da ima Parkinsonovu bolest.

Natečenost lica mogla bi biti znak tretmana steroidima. Bolest ili osjećaj da se smrt približava mogli bi objasniti njegovu ćudljivost kao i to zašto je vođa koji je u prošlosti bio mnogo oprezniji nego bi sugerirao njegov macho imidž, sada iznenada postao ljutiti starac kojemu se očito žuri.

Isključujući bilo kakav ‘deus ex machina’ događaj, teško je zamisliti da bi Putin svojevoljno odstupio. Doduše, povremeno se poigravao idejom prijenosa svojih predsjedničkih ovlasti nasljedniku, možda zadržavajući nekakvu ulogu ‘oca nacije’. Međutim, u sustavu u kojem je politika važnija od zakona, to znači staviti se na milost i nemilost drugoga, a Putin nije čovjek koji ikome vjeruje. Osim toga, očito je opsjednut svojim mjestom u povijesti – mogao bi odstupiti samo s visoke pozicije, no sada je u njegovoj budućnosti teško zamisliti bilo kakav trijumf.

Teoretski, Putina bi se moglo maknuti pomoću ustava. Članak 93 dopušta opoziv u slučaju ozbiljnih kaznenih djela. Pa ipak, to bi zahtijevalo ne samo dvotrećinsku većinu prilikom glasanja u oba doma parlamenta, nego i suglasnost Vrhovnog suda. Sve te institucije pune su Putinovih lojalista, pa čak i kad bi ti oportunisti smatrali da ih se vodi u propast, skoro je nemoguće zamisliti organiziranja bilo kakve zavjere koju Kremlj ne bi primijetio.

Naposljetku, ne samo da je Federalna sigurnosna agencija (FSB) koje se svi boje, zadužena da motri na elitu, već je to zadatak i još tajnije organizacije, Federalne agencije za zaštitu (FSO). Poznati po svojim kremaljskim stražarima u živopisnim uniformama i osobnim Putinovim zaštitarima sa slušalicama u ušima, svako jutro FSO predsjedniku podnosi izvještaj o tome što se događa s elitom, prema riječima njihovih agenata, doušnika i prisluškivanih razgovora. To je ovih dana vjerojatno vrlo zanimljivo štivo.

Najekstremnija opcija

Najekstremnija opcija o kojoj neki na Zapadu otvoreno raspravljaju je mogućnost atentata. To je malo vjerojatno zbog silnih mjera predostrožnosti oko samog Putina, jer poznato je da on na to jako pazi te sve graniči s paranojom. Ovih dana on rijetko putuje, osim između Kremlja i drugih palača, a i ta putovanja obavlja u predsjedničkom zrakoplovu ili blindiranoj limuzini Aurus Kortež u pratnji goleme kolone motociklista, kombija punih teško naoružanih časnika FSO- a, vozila hitne pomoći i vozila za elektroničko ratovanje koji blokiraju sve eventualne detonatore bombi duž rute i preusmjeravaju dronove. Poput srednjovjekovnog monarha, on ima kušača hrane, a čak se i zrak u njegovim palačama neprestano testira na patogene i otrove.

Cara Nikolaja II ubili su boljševici, no tek nakon što su uspjeli uhvatiti njega i njegovu obitelj. Posljednji vladar Rusije koji je pao kao žrtva atentata bio je car Aleksandar II, prije 140 godina, a FSO nikako nema namjeru dopustiti da se dogodi nešto slično dok su oni na straži.

No, ako je preciznost nemoguća, što je sa sirovom snagom? Obilježje je vremena da kruže glasine- naizgled potpuno izmišljene – da se ministra obrane Sergeja Šojgua sumnjiči da planira državni udar. Zasigurno su jedine institucije koje se čine sposobnima svrgnuti Putina državnim udarom bile ili sigurnosne agencije ili, što je vjerojatnije, vojska.

Vojska ima dvije elitne divizije izvan Moskve: 4. gardijsku ‘Kantemirovsku’ tenkovsku diviziju i 2. gardijsku ‘Tamansku’ mehaniziranu diviziju, kao i dvije Specnaz jedinice za posebne namjene. Međutim, njih ne samo da budno nadzire FSB- ov kontraobavještajni odjel, čiji je primarni zadatak nanjušiti potencijalne znakove nelojalnosti, već su pod prismotrom još nekih moskovskih jedinica.

Nacionalna garda, paralelna interna vojska koju vodi bivši Putinov tjelohranitelj i glavni lojalist Viktor Zolotov, ima predimenzioniranu 1. neovisnu diviziju za posebne namjene sa sjedištem na istoku Moskva. Oni čak imaju i vlastite tenkove, artiljeriju i protutenkovske projektile, pa je prilično jasno da je njihova funkcija da se, ako bude potrebno, suprotstave i vojsci.

U međuvremenu, ako to ne bude dovoljno, kremaljska FSO-ova pukovnija poznata po vojnicima koji čuvaju Vječni plamen ispred zidova utvrde, u slučaju nužde svoje bi crveno-plave uniforme i ceremonijalne puške zamijenili maskirnim uniformama i kalašnjikovima. Tih vojnika ima 5.500 i posebno su izabrani zbog svoje odanosti kao i borilačke vještine. Ukratko, svaki pokušaj vojske da zbaci Putina mogao bi biti jako opasan poduhvat koji bi mogao dovesti do rata na ulicama Moskve.

Tko bi mogao biti nasljednik?

Ako smrt, nečija snaga ili spletke dovedu do Putinova odlaska, tko bi ga mogao naslijediti? To bi vjerojatno mogao biti neki tehnokrat, autokrat ili pak “opunomoćenik”.

Ustav kaže da na mjesto privremenog predsjednika uskače premijer prije nego se održe izbori. Trenutni premijer, Mihail Mišustin, bivši je šef Federalne porezne službe. Na funkciji je od siječnja 2020., pa je njegov mandat bio u sjeni covida. Ipak, za razliku od svog prethodnika Dmitrija Medvedeva, on je već uspio stvoriti imidž tvrdoglavog menadžera. Također ima dovoljno hobija iz privatnog života da spin doktorima dâ nešto da osmisle priču o njemu. Igra hokej na ledu i svira klavir, a čak je napisao i pjesme za Grigorija Lepsa, pop zvijezdu hrapava glasa koju je američka vlada sankcionirala zbog navodnih veza s mafijom.

56-godišnji Mišustin mogao bi biti očiti izbor za tehnokratskog nasljednika, ali još nije dovoljno dugo u središtu moći da sebi izgradi mrežu klijenata i saveznika. Druge osobe poput cijenjenog gradonačelnika Moskve, Sergeja Sobjanjina, također bi mogle imati šanse. No, teško je zamisliti da bi menadžerski kandidat zapravo mogao srušiti Putina. Imali bi šansu samo ako bi im netko ili nešto drugo otvorilo vrata.

No, netko poput ministra obrane Šojgua bi zapravo mogao sam sebi razvaliti ta vrata. On po svojem porijeklu nije vojni čovjek. Bio je građevinski inženjer koji je potom 1990- ih postao ministar za izvanredne situacije, što je posao koji bi za mnoge bio ‘poljubac smrti’, jer je bio odgovoran za svaku prirodnu katastrofu ili katastrofu koju je napravio čovjek u tom problematičnom desetljeću. Ipak, njegova spremnost da zasuče rukave i uključi se u bilo što, od tješenja rodbine do kopanja po ruševinama, zapravo ga je učinila nacionalnom figurom.

izvor Jutarnji list.hr