BELVEDER, NEDOSANJANI SAN O JEDINSTVU
Bojim se da je prekasno za pravičnu analizu od onih koji su nemarnim ponašanjem, milovanjem sujete, dobrim dijelom odgovornih za podjele koje sada postoje u Crnoj Gori na suverenističkoj strani… Sada znamo da je takozvani “suverenistički blok” nedostižan
Dakle, Cetinje je trenutno politički izgubljeno, a Belveder ništa drugo nego san, san o jedinstvu ciljeva, san da “Jedinstvo je snaga” i “Ujedinjeni – da zaustavimo fašiste na kapiji!”
Moji prijatelji i sugrađani, progresivni građani Crne Gore, ne, to nije bio san, bio sam tu sa vama i mogu posvjedočiti osjećaj “jedinstva” za tih 48 sati u septembru…. Tog nedjeljnog jutra nakon noći u kojoj se sam pakao spustio na prijestonicu Cetinje, rekao sam prijateljima na Cetinju: “Ovo nije kraj vaše borbe, to je samo početak”.
Od tog sudbonosnog vikenda u septembru neumorno radim i ovdje i izvan Crne Gore prikupljajući podršku među parlamentarcima u svojoj zemlji (UK) za progresivne snage u Crnoj Gori. Zavisi šta se smatra uspjehom, a za mene su veoma bitni sastanci koje sam imao sa članovima parlamenta u mojoj zemlji.
Međutim, kad god sam provjeravao vijesti iz Crne Gore na portalima s objavama regionalnih medija, kao i na društvenim mrežama, ostajao sam s osjećajem da jurim nizbrdo – pokretnim stepenicama. što sam brže trčao gore, išao sam brže prema dolje. Baražna „paljba“ kritika i protivljenja javnosti prema DPS-u i predsjedniku Milu Đukanoviću, ne dolazi samo od desničarskih medija i uobičajenih političkih sumnjivaca, već i od ljudi sa “napredne” strane.
Politički analitičari, akademici, politički aktivisti su se javljali svakodnevno, željeli su da se njihov glas čuje… Sa nekim njihovim stavovima i mišljenjima se nijesam mogao složiti jer nije bilo ni dobro vrijeme, niti produktivno javno iznositi takve stavove. To je direktno uticalo na narativ onih koji su upravo bili protjerani iz Vlade, kao i onih na „našoj“ strani željnih suprotstavljanja i egom kojeg treba hraniti.
Kada će ljudi ovdje shvatiti da postoje trenuci kada se vlastiti prijatelji smiju kritikovati samo privatno, a ne javno? Kada je javno, to je poklon protivnicima, i zbunjuje i razjedinjuje. Malo je smiješno i ironično sada, kada su izbori na Cetinju gotovi, da ti isti ljudi koji su bili najglasniji u kritici DPS-a, sada pišu kako je katastrofalan ishod izbora i kako je SDP u potpunosti iskoristio situaciju za svoje uske partijske ciljeve. Kao da je SDP bonafide alternativa DPS-u iako su dobili tek malenih 3,4% glasova na nacionalnom nivou.
Bojim se da je prekasno za pravičnu analizu od onih koji su nemarnim ponašanjem, milovanjem sujete, dobrim dijelom odgovornih za podjele koje sada postoje u Crnoj Gori na suverenističkoj strani.
Iz DPS moraju dati odgovor na mnoga pitanja, vezana za njihovu nejasnu kampanju i izbor lidera njihove liste na Cetinju. Moraju preispitati svoju taktiku i strategiju, ne samo na cetinjskim izborima, već od avgusta 2020. godine.
Predsjednik Đukanović se ponašao kao predsjednik cijele države, obavljajući službene dužnosti profesionalno i pošteno. Nikada nije upao u zamku ličnih napada pojedinaca drugih političkih stranaka, ali je uvijek iskazivao spremnost da radi sa svima kojima je Crna Gora na prvom mjestu.
Mnogima u hijerarhiji DPS-a dobro bi bilo da slijede njegov primjer. Po mom skromnom mišljenju DPS je bio previše defanzivan, što u određenoj mjeri razumijem: želja da se ne smatra ometačem demokratskih procesa ili da ne izgleda bombastičan u vlastitoj želji da bude glavna stranka države, i nacionalno i gdje je moguće lokalno.
Ova stranka, imala je priliku, u ponedjeljak, da bojkotuje cetinjski parlament i na taj način dovede do novih izbora. Da se to desilo, znamo šta bi rekli “neprijateljski mediji” i političari koji se protive takvoj opciji, ili da je DPS mogao izabrati “prihvatljivijeg kandidata” za čelo svoje liste – uzeo bi glasove SDP-u… Ishod se mogao završiti na isti način, ali DPS ne bi ništa izgubio pokušavajući spasiti ono što je, po svemu sudeći, bio nezadovoljavajući rezultat.
U normalnim okolnostima i normalnim demokratijama, stranka sa najvećim brojem glasova može da odluči formiranje koalicije za vladanje ili zapravo pokuša da vlada kao manjinska uprava; vjerujem da je DPS prepustio svoju inicijativu SDP-u i time dopustio SDP-u da kontroliše narativ i da drugdje nađe prijatelje. To je bila taktička pogreška DPS-a i suprotno njegovom primarnom cilju, da postane vlast na Cetinju, samostalno ili s koalicijskim partnerima. Jedna stvar koja je postala jasna sada, je ko je ko, s obzirom na to gdje se nalaze političke stranke u ovoj zemlji.
Sada znamo da je takozvani “suverenistički blok” nedostižan jer bi drugi poput SDP-a ili Stare garde tvrdili da su i sami suverenisti. Sada je sasvim jasno, kao što već godinama govorim, da je prava podjela u ovoj zemlji na strane lijeve i desne orijentacije. Vrijeme je da se svaka politička stranka odluči u tom pogledu.
Dvije političke stranke ovdje su članice P.E.S. (Stranke pan-evropskih socijalista), DPS i SDP, ali SDP je blokirao članstvo SD-a ovoj grupi. SDP, kao da ne razumije što znači bratstvo među istomišljenicima, inače bi rado dozvolio SD-u da se pridruži ovoj pan-evropskoj grupaciji. Čini se da i na lokalnom nivou neki u SDP-u jednostavno prodaju svoje principe onome ko pruži najveću ponudu, a čini se da SDP zaboravlja na važnost saradnje i solidarnosti između snaga na istoj političkoj strani spektra.
Imaju prethodno iskustvo sličnog ponašanja, posebno u lokalnoj samoupravi posljednjih godina; Tivat, Budva i Herceg Novi su primjeri. Siguran sam da nisu svi članovi SDP-a takvi, a neke lično znam da su istinski socijaldemokrati i shvataju potrebu za bratstvom, ali ti specifični članovi njihove partije bi možda trebalo da pogledaju koliko se ta partija čini licemjernom kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu.
Mnogi socijaldemokrati i demokratski socijalisti koje poznajem i sa kojima radim u internacionalnoj areni šokirani su izdajom socijaldemokratskih principa, koji su omogućili SDP-u da ide u partnerstvo ili barem ovisi o podršci onih snaga u Crnoj Gori koje su smatrale da je sasvim normalno napadati mirne demonstrante suzavcem i šok bombama na Cetinju prošlog septembra. Ne možete proglasiti svoju partiju lijevom dok, u isto doba, podržavate ili zavisite od političkih stranaka desnih radikala.
izvor: analitika.me
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more
Gulijev oborio rekord evropskih prvenstava na 200 metara... Bilo je Read more
Kada je hrvatske fudbalere u Zagrebu dočekalo pola miliona navijača, Read more