BELVEDERE, ŠTA TO BIJAŠE?

ije nezakonito, niti se smije nazivati ,,izdajom narodne volje“, pakt Socijaldemokrata sa Starom gardom LSCG i Urom na Cetinju. Pa čak ako su im pridružene srpske Demokrate. Postizborni dogovori radi dobijanja podrške u parlamentu, javni ili tajni, dio su političkih igara i po pravilu su mješavina državnih i partijskih, grupnih i ličnih interesa.

Dakle, ako je došlo do sloma pregovora dvije najjače stranke, koje zajedno nose više od 65 odsto glasova, SDP je, sasvim politički legalno, mogao da potraži podršku za osvajanje vlasti kod drugih.

Ali, samo pod jednim uslovom: ako ih nije briga za vlastite principe i ako im je jedino bilo stalo da uzmu apsolutnu vlast!

I to uz podršku Demokrata čiji je neformalni izborni štab, to je javna tajna, bio – u Cetinjskom manastiru, đe su srpski popovi prikupljali i glasove i priloge da preživi partija koja će u prijestonici biti na braniku ,,srpskog sveta“. Eto, baš su njih odabrali iz SDP-a, iako su javno tvrdili i tvitovali svakodnevno da, ako ne bude dogovora sa DPS-om – izbori ostaju jedina opcija. Sad ispada da je SDP imao i ,,plan B“. Ili je, možda, baš ovaj jučerašnji rasplet bio – ,,plan A“?

Svejedno. To možda jeste legalno, ali nije moralno.

Jer, sjećate li se onoga cetinjskog demokrate, Mrvaljević bijaše, što se slikao sa najbližim partijskim drugovima, sve uz trobojku sa četiri ocila? E, baš taj i njegovi će biti strateški partneri suverenističkom SDP-u. Glasali su mlađanu predsjednicu parlamenta prijestonice, glasaće koliko sjutra za SDP gradonačelnika Cetinja.

Onog istog Nikolu Đuraškovića koji je – Demokratama i Uri – prije i poslije izbora od 5. decembra, poručivao da su bili ,,puki izvršioci i sljedbenici politike Crkve Srbije i ,,srpskog sveta“ i da sa njima nikada neće biti dogovora o vlasti. Ni na Cetinju, ni u Crnoj Gori.

Sad Đurašković i SDP imaju pakt baš sa tim i takvim Demokratama. Imaju i sa Urom čiji je šef Dritan Abazović, kako reče budući gradonačelnik Đurašković prije nepun mjesec – ,,na mirne građane Cetinja i Crne Gore bacao suzavac i šok bombe“.

To već nije dio političke igre, nego trgovina principima. Trange-za-frange.

I najmanji je problem što će DPS, koji je osvojio skoro 43 odsto glasova, sada biti opozicija. Tome su sami kumovali, izborom nosioca liste i kampanjom koja je bila elitistička, prilično bahata. Zato sada trpe, i treba da trpe, posljedice loših odluka od ranije.

Crna Gora, međutim, ne treba da trpi. Jer, ovđe se radi o Crnoj Gori. Cetinje nije tek lokalna priča. Simbolički, vazda je u crnogorskoj prošlosti Cetinje bilo ishodište crnogorskog sna o slobodi, otporu jačemu, snazi jedne male zajednice da se izbori za svoj identitet i istorijsko trajanje. Cetinje je bilo i jeste srce Crne Gore.

Baš kao što je Belveder bio i jeste simbol otpora. Onaj Belveder iz 1936, kada je Crna Gora, tada pretvorena u obični region Ace Palikuće, počela da se oslobađa od okupatorske bratske čizme i uzdiže glavu pred narastajućim fašizmom. I ovaj Belveder iz 2021. godine, kada je građanska Crna Gora počela da se oslobađa od marionetske, anticrnogorske Vlade Zdravka Krivokapića, stvorene u manastiru Crkve Srbije koja ne priznaje ni Crnu Goru ni Crnogorce.

Belveder nije pao 4. i 5. septembra i rodila se nada, uvjerenje da se budi ona potisnuta, građanska i sojska Crna Gora, koja ne mrzi drugoga i drugačijega, već želi da bude svoja na svome, crnogorskom svijetu u koji mogu da stanu svi koji poštuju građane svih vjera i nacija.

Ta je ideja – a ne moćni pojedinci ili jake partije – stvorila nadu za stvaranje suverenističkog, građanskog bloka koji će zaustaviti crnogorsko klatno koje su zanjihali prema ,,srpskom svetu“.

Sad je to sve pretvoreno u političku karikaturu: ,,belvederci i svetosavci“ su u nepisanom savezu na Cetinju. Belveder, što to bijaše? Paktom Demokratama i SDP-a poslata je poruka i crnogorskoj, ali i međunarodnoj javnosti da je suverenistički blok samo san ,,običnih građana“ i aktivista, a da su sujetni lideri i partije željne vlasti po svaku cijenu, istinska brana okupljanju u savez za bolje društvo.

U danima koji slijede u SDP-u Raška Konjevića će tek razumjeti da je njihova jučerašnja partijska pobjeda poražavajuća za Crnu Goru. Ali, nije sad bitno tražiti krivca, niti razgoniti izdajnike i tražiti pravednike. Valja odgovoriti na pitanje: kako nakon propasti crnogorskog dogovora na Cetinju povratiti vjeru građana da ipak postoje neke linije koje se ne gaze; kako ponovo graditi nadu da je moguć suverenistički savez – ako se suverenističke stranke ne mogu dogovoriti u interesu, ne partija ili koalicija, nego Crne Gore?

A da Raško, umjesto Draginje kojoj je vlastita partija okrenula leđa, sad usklikne: ,,Da je vječna Crna Gora“?

Možda pomogne.

autor: Draško Đuranović

izvor: pobjeda.me