APOSTOLSKI ODLAZAK U PROŠLOST: I dok padaju, služe interesima Crkve Srbije

Teško da postoji Srbin na ovim prostorima koji je za svetosavsku sektu (SS) učinio više od Dritana. Zato, neka nas ne začudi ako iz Patrijaršije stigne vijest da je Dritan promijenio ime. I da se, poput Kusturice, od danas zove Nemanja. Bio bi to mali korak za Abazovića, a veliki za njegovu misiju podilaženja ”srpskom svetu”.  

Jedna vijest sustiže drugu, kao kruške padaju sa funkcija i apostoli i oni do njih, ređaju se diplomatski skandali, juri se u Beograd po mišljenje o sadržini temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije na što veću štetu nacionalnih interesa Crne Gore, ubrzano se daju dozvole za nove palate okupatorske crkve u srcu Podgorice…

Vlast koja je ustoličena u manastiru Ostrog, želi da skonča u Patrijaršiji i na svom odlasku ponovo traži blagoslov srpskih popova.

Krivokapićeva Vlada ovih dana ogolila je suštinu svoje vladavine i svrhu dolaska na vlast. Ta, spolja instalirana, u suštini marionetska tvorevina, nekoliko dana pred konačni odlazak u istoriju, pokazala je da su joj bitni samo vlastite zadnjice i interes Crkve Srbije.

Na stranu sada to što armija zapošljenih po dubini, tek što je zagrijala stolice i isposlovala apanaže u državnim službama, svim silama pokušavaju da pojačaju svoje ugovore o radu, ne bi li opustošili državnu kasu kada uskoro budu smijenjeni.

Važnije od toga je da su u situaciji kada u izvršnoj vlasti više nije jasno ni ko pije, ni ko plaća, svi jednoglasni da je potrebno potpisati temeljni ugovor sa Crkvom Srbije i tako ispuniti Đedov amanet iz dana kada ih je proizveo u osobe koje vode državnu politiku.

Juče usvojena Vladina informacija o potrebi zaključenja temeljnog ugovora, proistekla “iz glave cijela naroda”, dakle voljom svih ministara, jasan je naum da se završi ono zbog čega su dovedeni na vlast. U istom paketu je i popis stanovništva koji se želi odraditi jer vjeruju da je energija litija i dalje živa.

Poput čovjeka kome su ljekari dali još samo nekoliko dana života, a ovaj se svim silama trudi da vrati dug svom zajmodavcu kako ga ne bi ostavio na teret potomcima, tako i Zdravkovi apostoli jure da se oduže za podršku srpskim popovima zbog svega čime su ih zadužili.

Kada država sa njima na čelu potpiše ugovor po mjeri Crkve Srbije, ponovo će kolateralna šteta biti nacionalni Crnogorci i nacionalni interesi Crne Gore.

Zanimljivo je da premijer Krivokapić, u svom pijanom zanosu zbog skorog gubitka vlasti, dok smjenjuje šefa diplomatije Đorđa Radulovića i nanovo bruka državu priređujući mu neviđenu blamažu, ni jednom riječju nije pomenuo odlazak Dritna Abazovića na noge prvom popu svih srpskih zemalja, Porfiriju Prletu Periću. Apostoli su i dok padaju, dok perje leti na sve strane, a međusobne svađe dostižu kulminaciju, saglasni samo u jednom: uništiti za sva vremena pomisao da njima omrženi Crnogorci kao odliku svog identiteta mogu pomenuti Crnogorsku pravoslavnu crkvu.,

URA je i dalje bliža DF- u i Demokratama

Kako je krenulo, podršku manjinskoj Vladi koju je osmislio Gabi Eskobar, a u djelo treba da je sprovede Dritan Abazović, prije će dati Demokratski front, nego za taj cilj projektovana Demokratska partija socijalista. I zaista: ono što ovih dana govori i način na koji se ponaša Abazović, neodoljivo upućuje na zaključak da se dečko opet preigrao.

Hajde to što se kune da u manjinskoj vladi koja će podržati njega i Vladimira Jokovića, neće biti DPS-a. To je priča za neznavene, jer kada bi DPS ušao u takvu vladu, ona više ne bi bila manjinska. Njegov problem je taj da što god progovori, u kojem god pravcu Crnu Goru želi usmjeriti i što god pronađe kao zamjerku Vladi u kojoj je bio vicepremijer – gotovo da ni za jotu ne odudara od političkih stavova Demokratskog fronta!

Pod uslovom da DPS već nije osmislio strategiju da podrškom manjinskoj vladi izgradi stepenice za svoj povratak na veliku scenu, ta bi stranka uskoro mogla uputiti službeno upozorenje Abazoviću da promijeni retoriku i redoslijed poteza želi li njihovu podršku u parlamentu. Prozivanje čelnih ljudi DPS-a i presude bez suđenja, proglašavanja 5.septembra za “pobjedu”, nastavak služenja Crkvi Srbije i odsustvo želje da deblokira integracione procese koje je zakočila vlast kojoj je na čelu, ne preporučuju Dritana za lidera neke nove političke grupacije za koju će ruku podići 49 poslanika.

Uostalom, sve i da je postigao tajni dogovor sa DPS-om o putevima dolaska do manjinske vlade, njegova retorika nimalo se neće dopasti članstvu te stranke. Njih 140 hiljada, reče Abazović prije neki dan, nijesu isto što i njihovo rukovodstvo, a tu stranku su podržali, kaže, “suprotno njegovim uvjerenjima”.

Kada je već o podršci riječ, URA sa svoja četiri poslanika nastavlja da teroriše sve ostale političke strukture, namećući svoja pravila igre metodama prevare i ucjene. Kako neko reče, URA podržava japijevski, novokomponovani pristup politici i plasira plitke i populističke rečenice o tome kako je jedino važna privreda, biznis, te kako istorija, a izgleda ni kultura proistekla iz te prošlosti, nije važna. Za to vrijeme, ona se ostvarila jedino kao tas na vagi ”srpskog sveta”, bez namjere da odustane.

I zaista: dok se politička scena Crne Gore ljulja u samrtnom političkom batrganju premijera Krivokapića i njemu bliskih Spajića, Milatovića i Bratićke, URA projektuje novi raspored političkih snaga samo na osnovu činjenice da je dobila takav zadatak od međunarodnih prijatelja. Za njegovu realizaciju, biće valjda potrebno da dobije i naklonost onih koji će tu vladu podržati. Do sada, nije primjećeno da su se potrudili da to i učine.

Jer, projekat manjinske vlade, sam po sebi, nije neka garancija da će do realizacije lagano doći. Nije išlo ni sa postojećom Vladom, koja je na neki način takođe bila manjinska. Samozvane eksperte koji su unizili i razdržavili Crnu Goru, podržavale su do sada Demokrate i DF sa kojima je URA ideološki i politički bila veoma bliska.

Politika jeste vještina mogućeg, ali da bi za Urine prijedloge ubuduće ruku podizali DPS, SDP, SD i stranke manjina, biće potrebna mnogo jasnija transformacija i politička profilacija Ure u stranku kojoj su bliski crnogorski državni interesi. No, takvog ishoda, za sada nema na vidiku.

Hoće li Dritan promijeniti ime?

Rekoh već da raspad Krivokapićeve Vlade prijeti da uništi sve ono što je u Crnoj Gori valjalo, bez obzira što su to tekovine trodecenijske vlasti. Nije isključeno da krhotine takve propasti Đedovog projekta, neće oštetiti i Uru. Pokazaće se to onoga momenta kada se ta strančica jednom ponovo oproba na izborima. Jer, lako je provjerljivo da svi projekti Miška Perovića liče jedan na drugi: satkani su od laži, manipulacije i prevare.

To je sada shvatio i premijer Krivokapić kome nije problem da Urinu izdaju, ponudi kao alibi za nastavak brukanja Crne Gore.

Dan za nama nije izuzetak. Čovjek je u napadu niza samoobmana, pridodao još jednu: Vlada je juče, sa njim na čelu, donijela srednjoročni program rada od 2022-2024 kao i program rada za ovu godinu. To je kao kada bi rukometna reprezentacija Crne Gore danas prezentovala svoju taktiku za meč u finalu EP, iako je juče odigrala posljednju utakmicu.

Drugi čin jučerašnjeg brukanja, nije samo problem Crne Gore: u makedonskoj prijestonici, neposredno pred početak sastanka koji je bio planiran po agendi, ministar Radulović dobio je nalog iz Vlade Crne Gore da prekine posjetu Sjevernoj Makedoniji i vrati se nazad u Podgoricu. Ambasador Crne Gore u Skoplju, ni kriv ni dužan, danas će takav potez morati da u ime države pojasni šefu diplomatije S.Makedonije.

Krivokapić se, očito, ne miri sa činjenicom da se njegov kratki mandat u kome je pomjerao brda, lomio jezik sa tuđicama  pokazao elementarno neposjedovanje opšte kulture– o državničkim potezima da ne govorimo – približio kraju.

Kao što mnogi gubitnici pravo, loše lice pokažu dok traje njihov pad, tako je i premijer sa svojim apostolima ogolio svu laž na kojoj je sazdana građevina apostolske Vlade. Slikovito, dvojica momaka koji su makar nekome djelovali moderno i evropski– mislim na Spajića i Milatovića, naravno– na kraju su spali na ulične prodavce magle (čitaj:

Evropa sad) koji sa ministarkom fašizma Vesnom Bratić govorom mržnje i podilaženjem onom najgorem sloju svojih pristalica, pokušavaju zadržati fotelju. O ćutanju Srzentićke i Injac, neispunjenom obećanju ministarke smrti da će “biti sa svojim narodom”, te o bezličnosti Stijovića i Mitrovića, suvišno je i govoriti.

Kao kontinuitet takve Vlade, ostaće Dritan Abazović, kao opomena svima koji će u budućnosti sa njim imati bilo koju vrstu političkog dogovora.

“Odlazak potpredsjednika Vlade Crne Gore Dritana Abazovića u Beograd, gdje je privatno trebalo da se sastane s patrijarhom SPC Porfirijem, očajnički je pokušaj miješanja SPC u politiku rušenja crnogorske vlade”, ocijenjeno je iz Prave Crne Gore.

Navodi se da je Dritan tamo da bi se pozabavio ličnim duhovnim, kulturnim i intelektualnim, sve u svemu privatnim potrebama. E sad, kakve to duhovne potrebe Abazović može imati u središtu Crkve Srbije, znaju svi oni koji prate njegovo putešestvije kroz vlast. Teško da postoji Srbin na ovim prostorima koji je za svetosavsku sektu (SS) učinio više od Dritana.

Zato, neka nas ne začudi ako iz Patrijaršije stigne vijest da je Dritan promijenio ime. I da se, poput Kusturice, od danas zove Nemanja. Bio bi to mali korak za Abazovića, a veliki za njegovu misiju podilaženja ”srpskom svetu”.

Piše: http://Nebojša Redžić

izvor: http://aktuelno.me