ADNAN Čirgić: Nakaradnija od ove može biti samo Vlada koju DRITAN Abazović sastavi
Potrče li suverenističke i manjinske partije u zagrljaj Dritanu Abazoviću, to neće biti potvrda da je na pomolu rehabilitacija građanske Crne Gore, nego da ćemo svjedočiti činu kolaboracije umjesto kohabitacije, kao do sada, ocijenio je dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić, u intervjuu za Gradski portal.
“Kad god se Abazović u potonjih godinu i po nasmijao, građanska je Crna Gora zakukala jer je bila žrtva kršenja ljudskih prava, diskriminacije i segregacije, linčovanja pojedinaca zbog drugačijeg mišljenja itd. Nakaradniju Vladu od aktuelne, Crna Gora nije viđela. Nakaradnija od nje može biti samo ona koju Abazović bude sastavljao”, navodi Čirgić.
Dodaje da bi se od procrnogorskih, kao i partija manjinskih naroda, moralo očekivati da se ponašaju kao zastupnici Ustava Crne Gore, njenog građanskog ustrojstva i antifašističke tradicije.
Da li je kasno došao prijedlog o manjinskoj Vladi i je li riječ o naknadnoj pameti GP URA?
Čirgić: Ne vjerujem u naknadnu pamet GP URA. Partija koja ima veleizdajničku ulogu u crnogorskom društvu, po mome sudu, ne može mu donijeti ozdravljenje. Ta je partija svjesno gurnula Crnu Goru u naci-fašističke ralje Srpskoga sveta. Bez njihove kolaboracije, Aleksandar Vučić bi na Crnu Goru i dalje gledao kao na nedosanjani san.
Zahvaljujući uslužnoj politici Ure i njenih funkcionera, na svim nivoima, Crnom Gorom se već godinu i po upravlja Vučićevom palicom. Viđeli smo to i kad su Vladu sastavili u manastiru po Amfilohijevom receptu, i kad su u Skupštini sakralnu baštinu i kvadratne kilometre crnogorske zemlje predali crkvi Velike Srbije, i kad su pružali podršku naci-fašisti Leposaviću, i kad su većinski glasali za podršku Vesni Bratić, i kad se živi nijesu čuli dok se vršila segregacija svih nesrba koji su sklonjeni s funkcija u sektoru nauke, prosvjete i kulture, i kad je Abazović zadovoljno trljao ruke zbog uspješno obavljene okupacije Cetinja 4-5. septembra prošle godine, kad su hiljade građana trovani suzavcima, gaženi i gađani gumenim mecima i šok bombama.
Stoga bi bilo potpuno idiotski očekivati spasenje Crne Gore od onoga koji je bio ključna karika za njeno uništenje. Potrče li suverenističke i manjinske partije u zagrljaj Abazoviću, to neće biti potvrda da je na pomolu rehabilitacija građanske Crne Gore, nego da ćemo svjedočiti činu kolaboracije, umjesto dosadašnje kohabitacije.
Prijedlog o manjinskoj Vladi dolazi u trenutku kad se Crna Gora uvlači u “srpski svet” – nagrada “Miroslavljevo jevanđelje” dodijeljena je za djelo u kojem se najbrutalnije vrijeđa crnogorska nacija, Crkva svoj uticaj širi čak i na Univerzitet Crne Gore, u više gradova osviću grafiti posvećeni Ratku Mladiću. Vidite li Vi ovaj prijedlog kao “luču u tami Crne Gore”?
Čirgić: Ta je državna nagrada odraz državne politike i data je onome ko je reprezentuje. Boljega predstavnika nijesu mogli naći. Stoga ona u ovim društvenim uslovima ne može biti neobična, što ne znači da nije skandalozna. Skandalozna je koliko i činjenica da pseudograđanska URA i njen predśednik Abazović protiv nje nemaju ništa. Oni ne samo da su saglasni s njom, nego su obezbijedili uslove za takvu skandaloznu dodjelu.
Ne zaboravimo, Abazović je potpredśednik Vlade čije je ministarstvo formiralo žiri dovoljno podoban da nagradi naci-fašističko štivo čiji je autor brat Vučićevoj crkvi odanoga mitropolita, koji je za funkciju bio spreman da se odrekne i nasljeđa svoga autoritarnog prethodnika. Kad se sve to uzme u obzir, ne vidim razloga da vjerujemo da će Vučićev najbolji lučonoša biti luča u tami Crne Gore. Tu je tamu upravo on omogućio.
Šta očekujete od procrnogorskih partija i kako biste ocijenili njihovo djelovanje u prethodnom periodu?
Čirgić: Od procrnogorskih partija moralo bi se očekivati da se ponašaju kao zastupnici Ustava Crne Gore, njezina građanskoga ustrojstva i antifašističke tradicije. To se isto mora očekivati i od partija manjinskih naroda. U suprotnome, biće izdajnici državnih i interesa građana koje zastupaju. Ne zaboravimo, Crna Gora je suverena zemlja i ne obavezuju je stavovi inostranih guvernera. Dosadašnje djelovanje suverenističkih partija ne uliva nadu u njihovu sposobnost da se odupru kulturnoj i svakoj drugoj okupaciji kojoj je izložena Crna Gora.
Čekajući da im pomoć stigne spolja, po principu Deus ex machina, oni su – umjesto organizovanja širokih građanskih protesta i lobiranja kod nekadašnjih međunarodnih partnera koje je trebalo upoznati s problemima crnogorskoga društva – tvitovali i pisali saopštenja. Sad im se taj Deus javio u vidu Abazovića, kojim su podjednako zadovoljni i Eskobar i Vučić. Na političarima suverenističkoga bloka je sad ne da prihvate bezuslovnu kolaboraciju s Vučićevim marionetama koje tobože ne žele DF u Vladi, već da pokažu Eskobaru i međunarodnoj zajednici da to ne znači da DF i dalje neće vladati preko nebrojenih direktora i članova upravnih odbora državnih institucija, koji su postavljeni upravo uz amin Dritanove Ure.
Dok se uveliko priča o padu Vlade Zdravka Krivokapića, ona je nedavno za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore naimenovala nikšićkog paroha Nikolu Marojevića. Je li Vas iznenadila blaga reakcija partija iz vladajuće većine, koje se nazivaju građanskim?
Čirgić: Nema ničega iznenađujućega ni u imenovanju popa u UO državnoga univerziteta, ni u poslovično mlakoj reakciji pseudograđanskih partija na vlasti. U onakvome upravnom odboru, onakvoga državnog univerziteta, u imenovanju nikšićkoga paroha nema ničega skandaloznog. Upravnim odborom UCG upravlja Vladina predstavnica (na prijedlog Ure) Rajka Glušica, čime je ukinuta autonomija toga univerziteta.
Podśetiću: Glušica je falsifikovala izbor u vanrednoga i redovnog profesora te ustanove izabravši se na osnovu knjiga koje nikad nije objavila; Glušica je svojevremeno bila učesnik “naučnoga” skupa na kojem je donijet zaključak da je ijekavica stožer koji objedinjava rasute etničke i jezičke djelove srpstva; Glušica je studente crnogorskoga jezika nazivala bolesnim ljudima; autorica je knjige o crnogorskome jeziku i nacionalizmu u kojoj se na dvadesetak stranica piše o srpskome nacionalizmu, a u ostatku se djelatnost FCJK predstavlja kao pogubni crnogorski nacionalizam; Glušica je kao služavka svakojega režima prešla golgotu za vrijeme bivše vlasti od šefice studijskoga programa, preko prodekanice, do privilegovane prorektorice rektora Ljubiše Stankovića; Glušica je kao predśednica UO Univerziteta omogućila da na čelu te ustanove bude rektor Božović, koji je prije neku godinu – u ulozi primjerenoj jednome ruskom agentu – dao recept kako Crnu Goru pokoriti ruskome i srpskome uticaju i Crkvi Srbije. Za uspjeh te recepture bila je neophodna upravo partija (Ura) čiji je Glušica funkcioner.
Da su taj zadatak uspješno izveli, svjedočili smo nedavno kad su, napadajući FCJK, Budimir Aleksić i Goran Danilović zastupali interese studijskoga programa za crnogorski jezik koji je kao trojanskoga konja montenegristike na UCG formirala upravo Glušica. Dok državnim univerzitetom rukovode Božović i Glušica, o imenovanju nikšićkoga paroha SPC kao člana upravnoga odbora ne može se govoriti kao o skandalu. Hoće li on zastupati u tome odboru interese Crkve Srbije? Vjerovatno hoće. No, čije interese zastupa rektor toga univerziteta, koji je bio osnivač IN4S-a i predśednik Matice srpske u Crnoj Gori? Čije interese zastupa Urina funkcionerka koja je glasala za toga rektora i izvršila neviđenu čistku svih politički i ideološki nepodobnih članova u tijelima toga univerziteta? Da bi oprala svoju biografiju, sad gostuje na uslužnim televizijama govoreći o neprimjerenosti izbora jednoga popa za člana UO UCG, predstavljajući se tako kao zastupnica sekularizma.
Ako je što na tome univerzitetu skandalozno i neprimjereno, to je da se na vrhu hijerarhije te, tobože autonomne najviše visokoškolske ustanove, nalazi osoba koja je falsifikovala sopstvene izbore u zvanja, birajući se na osnovu knjiga kojih nema! Na to mjesto delegirala ju je partija koja je obećala da će se obračunati s kriminalom i korupcijom.
Ni studenti i univerzitetski profesori nijesu bili naročito glasni, o CANU da i ne govorimo. Koliko je izostanak njihovog glasa u prethodnim godinama, u svim važnim situacijama, doprinio današnjem ambijentu?
Čirgić: CANU je ustanova koja potonjih 35 godina ćutnjom kupuje naklonost vlasti. Na njezinu je čelu najveći blefer koji se pojavio u društvenom životu, od AB revolucije naovamo. A cijelo je rukovodstvo te ustanove odraz nesposobnosti bivše vlasti da postavi valjane temelje kulturne i naučne politike. Zato smo tu đe smo. Crna Gora je pala zbog trulih ustanova koje su vodili poltroni, bleferi i karijeristi bez želje i sposobnosti da se bave svojim poslom. Prelistajte štampu do pokretanja litija. Pokušajte od litija naovamo pronaći tekst raznih kulturnih i naučnih magova koji su uživali status bijelih međeda. Projekat Evropa sad oni su utemeljili.
Očekujete li da će napadi na FCJK prestati eventualnim padom Vlade Zdravka Krivokapića?
Čirgić: Naravno da ne. S Vesnom Bratić svi su znali na čemu su. Ona je deklarisana žena četnik i nema potrebu to da sakrije. No, više od nje FCJK mrze oni koje je angažovala da u potaji služe interesima Srpskoga sveta. Podśećam, na čelo Upravnoga odbora UCG Bratić je postavila Urinu funkcionerku koja se sad prenemaže zašto je pop u upravnom odboru, ali za rektora bira osnivača IN4S-a. U ambijentu koji će kreirati Ura – ako je zapane – umjesto borbe s otvorenom šovinističkom politikom, koju je vodila Bratić, čekaće nas perfidnija borba s onima koji će, sa značkom EU na reveru, sprovoditi uspostavljenu šovinističku politiku segregacije. S tom istom značkom, oni su danas u dobrovoljnom koalicionom partnerstvu s nikšićkom lokalnom vlašću, čiji se prvi čovjek fotografiše s kokardom na čelu.
Kako vidite budućnost Crne Gore, ukoliko ne bude neke važnije promjene kursa?
Čirgić: Promjene kursa neće biti ako ne bude novih parlamentarnih izbora. Budućnost vidim kao tešku i neravnopravnu borbu građanske Crne Gore i prilično nemuštih i nesposobnih suverenističkih partija s otvorenim fašizmom i trojanskim konjima Srpskoga sveta. Ne sumnjam u konačni poraz okupatora i domaćih izdajnika.
izvor: gradski.me