EMIR PILAV- PLJEVALJA: Njemačka se javno stidi na pomen Hitlera, a nakon 30. avgusta 2020. kod nas je Mladić heroj… (foto, video)

Ako napravimo poređenje, znatni je porast incidenata ove vrste nakon promjene vlasti, prvenstveno zbog toga što su mnogi pojedinci i grupe, dobili vjetar u leđa od strane onih koji sada čine vlast. Kao da su im pritisnuli crveni taster da se ”probude” iz standby stanja u kojem su bili dok se vlast nije promjenila…

PLJEVLJA: Crna Gora, Crna Hronika, vijesti, srijeda, 05.01.2022…00: 52… EMIR PILAV- PLJEVALJA: Njemačka se javno stidi na pomen Hitlera, a nakon 30. avgusta 2020. kod nas je Mladić heroj… (foto, video)

Aleksandra Popović (Aktuelno)

Icidenti, prijetnje i napadi na muslimane u Crnoj Gori, pogotovo na sjeveru, masovno su krenuli nakon što su objavljeni rezultati parlamentarnih izbora održanih 30. avgusta 2020. godine. U Pljevljima, ali i u drugim gradovima zabilježeni su teži icidenti, prijetnje i napadi na muslimane. Govor mržnje preplavio je društvene mreže.

Više od godinu nakon parlamentarnih izbora, i dalje traje borba građanskog aktiviste iz Pljevalja Emira Pilava, kojeg su sugrađani fizički napali 31. avgusta 2020. Napadu i verbalnim uvredama, zasnovanim na fašističkim porukama, koje su stigle od onih koji su slavili izbornu pobjedu, svjedočio je i Pilavov otac.

Aktuelno: Kako se danas osjećate kao građanin u Crnoj Gori?

Pilav: Bilo kojem građaninu Bošnjačke ili bilo koje druge nacionalnosti, koji baštini ideje antifašističke, građanske i sekularne države ne može biti svejedno da živi u ovom stanju u kojem se Crna Gora nalazi…

Svjedoci smo da situacija u Crnoj Gori postaje sve haotičnija i kompleksnija jer ne može proći niti jedan dan što nećemo pročitati, vidjeti, osjetiti neki vid klerofašizma, fašizma, nacionalizma, svega onog što je sramota u savremenom društvu, a što se kod nas u Crnoj Gori nažalost promoviše i nagrađuje, umjesto da se sankcioniše, kazni i osudi. Svjedoci smo da je reakcija nadležnih slaba, skoro i da ne postoji, i zbog toga se ne mogu osjećati sigurnim, to jeste ne može mi biti svejedno, jer oni koji treba da štite narod od tih anomalija, to ne rade…

Nažalost zbog toga smo prepušteni sami sebi, da se borimo ili da nažalost idemo iz Crne Gore. Toj tvrdnji u prilog ide izvještaj Savjeta za građansku kontrolu rada policije kojim se utvrdilo neadekvatno postupanje policije u zaštiti građana nakon izbora, kao i skorašnja izjava predsjednika opštine Pljevlja.

Aktuelno: Nakon izbora u Pljevljima, vi i vaš otac doživjeli ste napad od sugrađana koji su slavili izbornu pobjedu. Da li je sličnih dešavanja bilo i prije izbora?

Pilav: Napad koji se desio dan poslije izbora je jedan od mnogobrojnih napada na mene i na moju porodicu u prethodnom periodu. Sitnih i krupnih incidenata ove vrste je uvijek bilo u Pljevljima – provokacija, prijetnji i fizičkih nasrtaja, samo je poenta što su se mnogi incidenti prikrivali plaštom “multikulturalizma” i straha da se o tome priča široj javnosti.

Ako napravimo poređenje, znatni je porast incidenata ove vrste nakon promjene vlasti, prvenstveno zbog toga što su mnogi pojedinci, grupe, dobili vjetar u leđa od strane onih koji sada čine vlast. Kao da su im pritisnuli crveni taster da se “probude” iz standby stanja u kojem su bili dok se vlast nije promjenila. Mnogi su tada bili procrnogorski, tolerantni , multikulturalni i demokratski građani. Za razliku od prije, sada imaju mnogo veću i jaču podršku, osnaženi su u tome, i što je najgore rijetko su kad i sankcionisani.

Aktuelno: Da li ovakvi i slični događaji vraćaju prizvuk devedesetih na našim prostorima?

Pilav: Sve podsjeća na ono što se prolazilo u devedesetim godinama, podsjeća na uvertiru za mnoge strašne zločine nad Bošnjacima sa ovih prostora, zbog čega su mnogi i otišli iz ovih krajeva, jer je platforma ista kao tada napadi, grafiti, zastrašivanja, otpuštanja, prijetnje, nedostatak zaštite… Sve to podsjeća na period koji smo trebali ostaviti iza sebe, a li evo svjedoci smo da kod nekih ta ideja i dalje živi.

Aktuelno: Rijetko ko od pripadnika bošnjačkih naroda je želio na glas govoriti o neprijatnostima koje su doživjeli u noći izbora, nakon njih, a vjerovatno ih i dalje doživljavaju. Kako se Bošnjaci u Pljevljima danas nose sa talasom nacionalizma koji ih vraća u devedesete?

Pilav: To je sasvim očekivano. Rijetki su oni koji su smogli snage i hrabrosti da pričaju o svemu onome što se dešavalo u Pljevljima, a pogotovo u danima poslije izbora. Jer jednostavno mnogi od njih nisu dobili podršku. Njihov apel, njihovo urgiranje da se te stvari riješe, nailazio je na ismijavanje od onih koji te probleme čine– nazivajući žrtve lažovima, manipulatorima i ko zna kakvim epitetima, kao i od onih koji bi trebalo da štite– izjednačavajući žrtve i napadače…

Takođe, mnoge ljude je i strah da se nekome ne zamjere ako kažu istinu. Jer nažalost ultra-desničare, pobornike fašizma danas imamo u mnogim sferama života, u obrazovanju, zdravstvu, politici i onda zbog toga ljudi ne žele da pričaju o tome, jer u mnogome zavise od tih ljudi.

Kada bi se komentarisala postizborna noć , moglo bi se napisati na desetine knjiga i ne bi se trebalo pisati samo o jednoj noći, već o par noći poslije proglašenja izbornih rezultata. U Pljevljima ste imali kolone “slavljenika” koje su se smjenjivale 24h targetirajući i namjerno prolazeći kroz mahale i naselja gdje žive Bošnjaci – sa raznim zastavama, od zastava druge države do onih sa lobanjama, uz parole da muslimani treba da se sele, kako će biti nova Srebrenica i tome slično…

To je trajalo danima, noćima. Kolone auta, kamiona sa sirenama, (imamo određena svjedočenja čak i o rafalima) fizički napadi, su bili jasna poruka Bošnjacima da u narednom periodu odu sa svojih ognjišta ili da čak budu veoma oprezni jer je sada, kako su to govorili “osvježilo”. Sa druge strane Bošnjaci su ljudi koje je i 90- ih godina njihov merhamet skupo koštao, merhamet koji i danas nose, da će doći neko ko će ih zaštititi, da će institucije raditi svoj posao, da će se neki ljudi promjeniti na dobro i izviniti za sve to što su govorili tih noći.

U Pljevljima su mnogi pili kafu i družili se sa onima koje danas napadaju i koje su tad napadali. Shodno tome se i nosimo, sa dozom nesigurnosti, straha a takođe i vjere da će doći– dan koji nikad ne dolazi.

Aktuelno: Uz one koji ne priznaju genocid u Srebrenici obično ide i veličanje osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Kako komentarišete to da u svakom gradu Crne Gore intezivno osviću grafiti podrške Mladiću?

Pilav: Pa ne bih ja to nazvao grafitom, to su prvenstveno nekulturne i primitivne škrabotine onih koji u svojim glavama veličaju i slave ono što je cijeli svijet osudio i čega se svako normalan, obdaren razumom stidi. To nije nova pojava, takvih škrabotina i natipisa imate u Pljevljima i Crnoj Gori koliko hoćete.

Taj natpis u centru, koji je izazvao najveću pažnju u medijima, je samo jedan od mnogih u Pljevljima koji nosi njegovo ime. Oni stoje već duži vremenski period, bez adekvatne reakcije lokalnih i državnih vlasti. Pljevljima je tim postupcima narušen izgled i ugled, jer su Pljevlja bila nekada prelijep grad koji je slavio istaknute pojedince iz sporta, muzike, književnosti… Sada je već druga priča.

Osvanjavaju natpisi zločinaca koji su svojim postupcima nanijeli zlo ne samo Bošnjacima, već i narodu kojem su oni pripadali. To je suština, takvi postupci ne mogu koristiti nikome, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Crna Gora bi trebala da se ugleda na Njemačku, koja se javno izvinila žrtvama holokausta, koja je glavnog i odgovornog Hitlera izbrisala iz svih predmeta, iz istorije, koja se javno stidi na svaki pomen njegovog imena, koja se okrenula budućnosti i zbog toga je jedna od najuspješnijih zemalja. A kod nas je obrnuta situacija, to je poražavajuće

Aktuelno: Da li smatrate da Bošnjaci nijesu jedini ugroženi u Crnoj Gori?

Pilav: Naravno da nisu jedini, opet kažem ko god da baštini prave vrijednosti suživota biva direktno ili indirektno ugrožen ovakvim postupcima. Međutim Bošnjaci su ne možda, nego sigurno najviše pogođeni tim postupcima. Kada god je bilo kakva politička promjena u državi, koja ima indirektne ili direktne veze sa Bošnjacima, sva se koplja lome na njima. Imali smo situaciju na Cetinju gdje se u konfliktu između Crnogoraca i Srba psuje muslimanska majka.

To je ono što je fokus, jer su u Crnoj Gori manjine izgleda krive za sve – za nezavisnost Crne Gore, za ulazak u NATO i za mnoge stvari kojima treba da težimo kao preoevropsko i progresivno društvo, za koje su manjine uvijek davale 100% podršku. Ali je problem što Bošnjacima izostaje podrška od strane istih koje evo godinama podržavaju.

izvor Aktuelno.me