Preživjeli su Crnogorci JUSOVAČU- PREŽIVJEĆE I OVU ZDRAVKOVU I DRITANOVU…

Mnogi nazivi nekadašnjih kazamata sada su termini koji služe za vjerodostojan opis različitih stanja i situacija koji asociraju na ropstvo, patnju, kaznu ili zatvor. 

Jedan od najpoznatijih kazamata na svijetu zasigurno je čuvena Bastilja, koja je pala na početku velike Francuske buržoaske revolucije, poslije koje svijet više nije bio isti. Drugi poznati kazamat je američki Alkatraz, koji je predstavljao „dom“ za najpoznatije gangstere iz vremena prohibicije.

U jugoslovenskim okvirima, Goli otok ukrao je ”slavu” kazamatima u kojima su robijali predratni komunisti, kao što je beogradska Glavnjača đe su ispitivani uz zvukove lomljenja rebara, noseva i vilica. Ne manje poznata je i Lepoglava u kojoj su izdržavane višedecenijske robije, samo zato što je tadašnja karađorđevićevska država bila alergična na misao Marksa, Engelsa i Lenjina, ali i na one koji je pronose. 

Goli otok tako je ostao simbol vremena socijalizma upravo zbog svoje okrutnosti i nehumanih uslova.

I Crna Gora ima svoj kazamat za poređenje. Nije to Spuž koji toliko pominje Milan Knežević. Spuž nema ni toliko zvučno ime, a za legendu je to potrebno.

Nije to ni zminje ostrvo Grmožur na Skadarskom jezeru. Crna Gora ima podgoričku Jusovaču. Zgrada koju je podigao nekadašnji podgorički upravitelj Juso Mučin Krnić, po kojem je i dobila ime, a kojeg ubi rođak Marka Miljanova na Kučkome pazaru posred Podgorice, postaće kazamat za Crnogorce. 

U njemu će nevini boraviti crnogorski oficiri, vitezovi i svi oni koji nijesu prihvatali izdaju i nestanak crnogorske države, a ni htjeli da se zakunu na vjernost Petru Karađorđeviću. 

Robijale su cijele familije, pa tako i, sa sinovima, čukunđed i čukunbaba pisca ovih redova. Robijalo se u teškim uslovima. Najbolje to kazuju izvještaji predstavnika stranih misija u Crnoj Gori u tom mračnom periodu.

Jusovača je tako postala sinonim za kazamat i ropstvo. Često su predstavnici crnogorskog bivšeg nevladinog, a sad vladinog sektora, nacionalni Javni servis nazivali TV Jusovača. Pomislio bi čovjek da je „osvježavanjem“ i instaliranjem jednog od istaknutijih predstavnika te grane nove vlasti na čelu RTCG, konačno došlo do pada „Jusovače“ (po ugledu na pad Bastilje). Ali, to se nije desilo. 

Umjesto pada, ta TV Jusovača prerasla je u neku vrstu sibirskog Gulaga iz vremena nakon Oktobarske revolucije. Poređenje sa nekim zapadnjačkim zatvorom bilo bi isuviše blago…

Sa proćerivanjem zaposlenih koji ne dijele svetosavske i „osvježivačke“ ideologije novih vlastodržaca, polako su počeli i sa smjenama. Najtvrđe je, dakle, trebalo smijeniti, da mekšima ne bi palo na pamet da rade drugačije osim kako im se reče, u televiziji koja se ponaša poput medijske kuće Svetigora.

Jusovačom se mogu nazvati i ostali segmenti ovog društva i zajednice. Sve ono što je zarobljeno. Jusovača je danas cijela Crna Gora! Iako su je za vlade DPS-a neki nazivali zarobljenom državom, dolaskom nove vlasti može se zasigurno konstatovati da je još „čvršće vezana“. 

”Ala, su ga dobro bili vezali”, reče Njegoš prilikom razgledanja časnih veriga kojima bješe vezan Sveti Petar prije nego ga rimski dželati razapeše na istom onom mjestu đe se sada nalazi Vatikan. Kad bi tek vidio kako je danas vezana Crna Gora, čudu se ne bi mogao načuditi.

Elem, Jusovača je i četvorodjelno ministarstvo svega i svačega, u kojem se izlistaše stotine otkaza koji će Crnu Goru, ispostaviće se brzo, koštati milione eura. 

I najvećem laiku jasno je o kakvoj se manipulaciji, pa i krivičnom djelu ođe radi. To je tiho posrbljavanje Crnogoraca kroz segmente prosvjete i kulture, ali i činjenje štete od koje će se crnogorsko društvo decenijama oporavljati. I sve to uradi jedan bilećki pendrekaš u Jusovači.

Jusovača je i Ministarstvo zdravlja i Klinički centar koje vode čuvari kazamata bez kapi profesionalne časti i etike, jer ne pomišljaju da podnesu ostavke ni dok svakodnevno desetine crnogorskih familija zavijaju u crno. 

Ne umiru samo starci ovih dana, nego i đeca. Najbolji je to prikaz moralnog dna koje gospodari ovom današnjom Jusovačom koju zovemo Crna Gora. A njeni „čuvari“ ne rade ništa kako bi to zaustavili. Cilj im je, izgleda, da što više ljudi ode Bogu na istinu… 

Jusovača su i oni bivši Crnogorci koji zarad para, funkcija ili ko zna kojih mentalnih oboljenja promijeniše kapu, pa sad poju neke druge pjesme. Takvi su među najzaslužnijim za to što je Crna Gora postala kolektivna Jusovača. Počev od onih koji ćutaše dok se Cetinje zasipalo suzavcem, a cetinjska đeca gađala gumenim mecima, do onih čije ime nije ni vrijedno pominjati.

Upravnik Jusovače posebna je priča. Premijer kojeg niko ne voli, pa ni oni koji su ga birali. Možda njemu najviše odgovara da Crna Gora bude što više – Jusovača. 

Prosto, uživa čovjek u imaginarnoj moći koju mu pruža funkcija, pokušavajući da profitira kroz nalete sitnog populizma i nesuvislih obećanja koja mu smišljaju oni koje načini ministrima, a sve u korist buduće im stranke. 

U ulogu upravnika kazamata očito se previše uživio, pa mu do glave ne dopire koliko je nepoželjan, a ni to da će uskoro biti smijenjen. Desi li se ta smjena, Crna Gora neće ni tada prestati da bude Jusovača. Možda bude čak i gora, ali svakako će prestati da se besprizorno bruka i u tolikoj mjeri ruši imidž pred domaćom i stranom javnošću.

Preživjeli su Crnogorci Jusovaču Jusa Mučinoga, preživjeli i onu Aleksandrovih batinaša i kasapa – preživjeće i ovu Zdravkovu i Dritanovu! 

Jusovača će, ne sumnjajte u to, biti zamijenjena državom – slobodnom i demokratskom, a ne ovim prividnim državolikim oblikom koji sada živimo. Jer, ovo sada je razbojnički teren grabežljivaca, osvetnika, nazasićenih ambicija, pljačke, razora i revanšizma.

Jusovača će pasti, ali Spuž ostaje da raširenih ruku sačeka one koji su od Crne Gore napravili ovaj kazamat.

autor: Alek Barović

izvor: analitika.me