ZLOČIN O KOJEM ŠUTI SRBIJA: Porodice 29 godina tragaju za posmrtnim ostacima ubijenih u Sjeverinu…

Porodice ubijenih, zajedno sa građanima Sjeverina, Priboja, predstavnicima nevladinog sektora, brojnih organizacija, među kojima je i Islamska zajednica u Priboju, na današnji dan, već godinama obilježavaju dan sjećanja na ubijene u zločinu u Sjeverinu.

Bio je to 22. oktobar 1992. godine, kada su pripadnici paravojne formacije “Osvetnici”, pod komandom Milana Lukića, u mjestu Sjeverin kod Priboja, najprije oteli, a kasnije i ubili 17 građana bošnjačke nacionalnosti.

Upravo danas se navršava 29 godina od ovog zločina. Porodice ubijenih i dalje tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, dok s druge strane, pravnim putem žele saznati istinu – da li će država Srbija priznati političku odgovornost za zločine?

Planski izvedena operacija

Mještani iz Sjeverina su tog 22. oktobra 1992. godine krenuli u Priboj na posao preko teritorije Bosne i Hercegovine, jer je to bio jedini put da se dođe do Priboja. U mjestu Mioče u BiH, pripadnici “Osvetnika” iz autobusa, koji je saobraćao na relaciji Priboj – Rudo- Priboj, izveli su 16 građana bošnjačke nacionalnosti, 15 muškaraca i jednu ženu. Svi su kamionom odvedeni u Višegrad, gdje su ubijeni.

Ovom zločinu prethodila je otmica Sabahudina Ćatovića, koji je 21. oktobra 1992. godine otet ispred porodične kuće, od kada mu se gubi svaki trag.

Na osnovu prikupljenih podataka i dokaza o ovom zločinu, potpuno je jasno da je riječ o planski izvedenoj operaciji. Žrtve su birane ciljano, u ovom slučaju na osnovu nacionalne pripadnosti, a način kako su ubijene i to što ni danas, 29 godina od zločina još uvijek nijesu pronađeni njihovi posmrtni ostaci, pokazuje da je zločin pripreman znatno ranije, a da su izvršioci ove operacije imali logističku podršku tadašnje Vojske Jugoslavije.

Ukupno 70 godina kazne zatvora za četvoricu osuđenih

U autobusu, u vrijeme izvršenja zločina, nalazili su se: Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoz, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Idriz Gibović, Ramahudin Ćatović i Mevlida Koldžić.

Čitaj još: TUTIN: KO JE UBIO RIFATA? DNK OSLOBODIO KOLEGE SUMNJE!!!

Za ovaj zločin, Okružni sud u Beogradu osudio je na po 20 godina zatvora Milana Lukića i Olivera Krsmanovića, a Dragutina Dragićevića i Đorđa Ševića na 15 godina zatvora. Lukić je kasnije u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora za zločine u Višegradu, ali ne i za zločin u Sjeverinu.

Borba za priznanje zločina, ali i obeštećenje

Višegodišnja potraga porodica za posmrtnim ostacima žrtava još uvijek nije okončana. Tokom prethodnih 29 godina pronađeni su posmrtni ostaci samo jedne žrtve, dok se ostali i dalje vode kao nestala lica. Fond za humanitarno pravo, zajedno sa članovima porodica ubijenih, godinama traži odgovore od nadležnih organa Srbije. Na njihove zahtjeve da se istraga ubrza i konkretizuje, kako bi se došlo do informacija gdje se nalaze posmrtni ostaci ubijenih, za sada nema konkretnog odgovora.

Država Srbija, kada je u pitanju zločin u Sjeverinu, uporno odbija da članovima porodica prizna status civilnih žrtava rata, koji bi im obezbijedio materijalnu podršku.

Sudovi u Srbiji presudili da nema odgovornosti države

U ime porodica žrtava, Fond za humanitarno pravo je pred pravosudnim organima Srbije 2007. godine podnio tužbu za naknadu štete, koja je odbijena, uz obrazloženje da odgovornosti države Srbije u njihovom slučaju nema, jer se otmica dogodila na teritoriji Bosne i Hercegovine. I Ustavni sud Srbije je prije četiri godine odbio ustavnu žalbu članova porodica ubijenih žrtava.

U februaru 2019. godine, Evropski sud za ljudska prava odlučio je da je predstavka Fonda za humanitarno pravo u ime porodica žrtava iz Sjeverina neprihvatljiva, uz obrazloženje da su se otmica i ubistvo dogodili prije nego što je Evropska konvencija o ljudskim pravima postala obavezna za Srbiju. Evropski sud za ljudska prava donio je proceduralnu odluku i uopšte nije ulazio u sadržinu predstavke Fonda za humanitarno pravo.

Čitaj još: NE SMIRUJU SE TENZIJE U CRNOJ GORI: NAPADNUT GRADONAČELNIK PODGORICE

Neriješeni zločini s početka devedesetih godina pokazuju da države regiona nijesu do kraja spremne da krenu u proces suočavanja s prošlošću. Poput zločina u Sjeverinu, sličnu sudbinu su doživjeli i putnici iz voza u Štrpcima, februara 1993. godine. Sudske procese u oba slučaja, pratile su razne opstrukcije od strane državnih organa, što je slučaj i sa brojnim drugim procesima. U izvještajima relevantnih međunarodnih organizacija, godinama stižu izvještaji za države regiona da nema zadovoljavajućih rezultata u rasvjetljavanju ratnih zločina.