IGRA VATROM: Vučićeva vlada ”SRPSKOG SVETA”

Igra mimikrije više ne može da se nastavi. Prekonoćni savez DF-a i Demokrata, akciono jedinstvo nekadašnjih promotera ideje o zajedničkoj državi Srbije i Crne Gore, pokušaj je stvaranja nove izvršne vlasti koja će biti vlada ,,srpskog sveta“. Tačnije: Vučićeva vlada ,,srpskog sveta“

Kada je srpski predsjednik Vučić, ispod spomenika Stefanu Nemanji, grmio o snazi srpskog jedinstva, ugroženosti Srba u regionu i ,,čuvanju svakog srpskog čoveka bilo gde da živi“, eho njegovog usklika odjeknuo je – posred Crne Gore. Mandićev i Kneževićev Front ekspresno se dogovorio sa Bečićevim i Bogdanovićevim Demokratama da se formira nova Vlada čiju će okosnicu činiti upravo te dvije stranke.

Ništa se, naravno, ne dešava slučajno. U stvari – zov ,,srpskog sveta“ čuo se u Podgorici. Baš 15. septembra, baš na dan novouspostavljenog državnog praznika u Srbiji – ,,Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“ – dvije, do juče teško posvađane, partije u Crnoj Gori naprasno su prekinule rat i sklopile savez, odlučujući da okončaju eksperiment ekspertske Vlade i formiraju novu izvršnu vlast.

Da li će Krivokapić ostati premijer – zavisiće od njega, ali je jasno da, ako prihvati da ,,samoukine“ tobožnju ekspertsku Vladu i ostane premijer, biće tek ,,mali od palube“ u novoj vladi u kojoj će se za sve, od kadrovanja do strateških odluka, pitati DF i Demokrate.

Hoće li Ura biti slomljena, da li će Abazović dokazati da je čelnik građanske stranke ili će potvrditi da je običan Vučićev piončić, kako to juče otkriše Demokrate – znaće se vrlo brzo. Sada se buni, polemiše, ali moraće da se opredijeli – hoće li biti prirepak nove vlade ili će oboriti sadašnju u kojoj je jedan od najznačajnijih ljudi i krenuti u nove izbore kao već viđeni gubitnik.

Brzo će biti jasno i da li Zapad hoće da radikalni Front, koji pjeva po taktu Beograda i Moskve, bude ključni igrač u izvršnoj vlasti koja, je li, treba da reformiše Crnu Goru i odvede je direktno u EU. Ili će, kao nekada početkom ovog vijeka, kada su Britanci vodili igru i htjeli da Crnu Goru žrtvuju za mir na Kosovu, ,,vaskrsnuti“ stara ideja o političkoj kompenzaciji – da se kosovski čvor presječe tako što će se Crna Gora, iako članica NATO, utopiti u zonu uticaja Srbije (čitaj: Rusije).

No, ostavimo blisku budućnost, dogovor Demokratskog fronta i Demokrata donosi već sada razorne promjene na crnogorskoj političkoj sceni.

Prije svega: stvaranjem pakta Bečića i Mandića kao gumicom je prebrisan, poništen, trojni Sporazum od 8. septembra prošle godine koji su pompezno potpisali Krivokapić, Abazović i Bečić i koji je bio osnov za stvaranje ,,prve demokratski izabrane Vlade“.

Istini za volju, sedam principa tog Sporazuma koji su potpisali nosioci izbornih lista koje su pobijedile 30. avgusta nikad u realnom životu nijesu poštovani.

Da, nije bilo izmjene Ustava, nije promijenjena himna, državna zastava ili grb, nije bilo istupanja iz NATO i nije bilo priznanja Kosova– jer to nije ni moglo da se uradi bez dvotrećinske većine u parlamentu ili podrške međunarodne zajednice.

Ali je zato bilo političkog revanšizma iako je obećano da ga neće biti, opet je vladala politika a ne struka, umjesto depolitizacije institucija samo su novi partijski uhljebi zauzeli pozicije…

Sada je taj Sporazum, koji se nije poštovao, de facto i de jure, prekršen jer su novi dogovor potpisale dvije članice parlamentarne većine, odstranjujući iz dogovora Abazovića kao strano tijelo…

Da, Crkva Srbije, zvanični Beograd i Demokratski front kao izvršilac na terenu, uz podršku kupljenih ili prodatih medijskih tajkuna, bili su glavni pobjednici nad koalicijom bivše vlasti Mila Đukanovića.

Ako je za utjehu, sada su stvari ogoljene, igra mimikrije više ne može da se nastavi. Prekonoćni savez DF-a i Demokrata, akciono jedinstvo nekadašnjih promotera ideje o zajedničkoj državi Srbije i Crne Gore, pokušaj je stvaranja nove izvršne vlasti koja će, ovog puta do kraja i bez ikakvih prepreka, politički biti vlada ,,srpskog sveta“. Tačnije: Vučićeva vlada ,,srpskog sveta“.

Pitanje je, međutim, da li je baš tako lasno naći podršku od 41 glasa u parlamentu gdje većinu čine stranke kojima su glasove dali suverenistički glasači. Koji baš neće biti srećni, ako neke političke snage u Crnoj Gori i van nje, žele da ponavljaju model Podgoričke skupštine.

izvor: pobjeda.me