LOPIČIĆ: ”SRBIJO, TVOJE SVETO, A I MOJE SVETO; ČUVAJ SVOJE U MOJE NE DIRAJ…”

Tvoje sveto, a i moje sveto; čuvaj svoje, u moje ne diraj.“

Knjiga koju ste objavili, Vaš prvjenac, zove se “Kako su me posrbljavali”. Ko i kako je to konkretno radio u Vašem slučaju? 

Pokušaj mog prvog, ali nažalost ne i jedinog, posrbljavanja doživjela sam u poslovnim krugovima, plasiranjem mnogobrojnih mitomanskih priča.

Uz to, s pokušajem posrbljavanja srijećem se, kao i većina crnogorskih građana i građanki, kroz agresivna nametanja i agresivne stavove pojedinaca današnjeg društva.

Iako je ovakav sistem nametanja sopstvenog, a nerijetko pogrešnog, mišljenja postojao i mnogo ranije, on je ipak u Crnoj Gori najizraženiji nakon 30.8.2020. godine, odnosno nakon promjene vlasti. Ili kako današnja vlast voli reći: „Nakon osvježenja.“

Crna Gora je, gotovo preko noći, od države kojoj je osnovna težnja bila ona ka vrijednostima multinacionalnog i multikonfesionalnog društva postala „srpska sparta“, a njeni građani i građanke samo višak u svojoj jedinoj domovini i državi.

Nažalost, ne možemo lako izmjeriti tu prethodnu „ugroženost“ predstavnika sadašnje vlasti, jer su od ugroženosti došli do kuća, zgrada, firmi… Danas tu istu „ugroženost“ pokazuju i kroz ekstremni srpski nacionalizam.

Zamiljivo je da pravi Srbi (oni koji su doselili iz Srbije), makar oni koje lično poznajem,  nemaju ovakve nacionalističke ispade, kao naši posrbljeni Crnogorci (oni koji smatraju sebe većim Srbima od Srba iz Srbije). Žalosno je to što su  posrbljeni Crnogorci često ismijavani od strane Srba iz Srbije.

Da, moji roditelji jesu Crnogorci. Da su se oni tako izjašnjavali, ali i većina ostalih koji se danas nazivaju „crnogorskim Srbima“, jasno govori i popis iz 1948. na kojem se čak 90,67% populacije izjasnilo kao Crnogorci. Zanimljivo je da je na istom popisu, dakle iste godine, Srba bilo svega 1,78%…

Nadahnuto ste govorili na Lovćenu povodom 15 godina obnove crnogorske nezavisnosti. Imate li osjećaj da je podrška onome što pričate i za šta se zalažete u Crnoj Gori jaka? 

Imam zaista veliku kontinuiranu podršku. Mi Crnogorci nijesmo ljudi koji potenciramo našu nacionalnost. Međutim, u onom trenutku kad postanemo ugroženi u svojoj kući, u svojem domu, prirodnim nagonom postajemo borci, jer svi nosimo u sebi makar jednu kap krv naših predaka, hrabih Crnogorskih vojnika.

Nažalost, sami smo krivi za ovo današnje stanje u Crnoj Gori. Bili smo prepasivni, pa nijesmo dovoljno obratili pažnju na naša istorijska i kulturna bogatstva. Umjesto sve većeg širenja znanja i napredovanja, dobili smo samo posrbljenje Crnogorce…

Zbog svojih nastupa, na društvenim mrežama nerijetko dobijate prijetnje i upućuju vam se ružne riječi. Kako reagujete na njih? 

Mnogobrojne psovke i uvrede koje dobijam, kao i proklinjanja u kojima mi žele da ‘rađam mrtvu đecu’, koje su vjerovatno naučili od SPC, ljudi su koji nemaju prije svega osnovnu kulturu ponašanja i ni najmanji stepen vaspitanja, a o obrazovanju da ne govorimo.

Takve osobe ne mogu imati razvijeno kritičko promišljanje, pa ne dozvoljavaju sebi ni da provjere da li se pozivam isključivo na vjerodostojne istorijske činjenice. Istina nije verzija priče koja se nama nužno treba dopasti…

Od Srbije ne tražimo ništa više od toga da se prema nama odnosi kao i susjedne zemlje sa kojima imamo predivne prijateljske odnose. Lijepo bi bilo kad se Srbija ne bi miješala, ni direktno ni indirektno u naše unutrašnje izazove sa kojima se suočavamo.

Naravno, Srbija je tolike milione uložila u političke partije i SPC politiku, da bi cijela država Srbija od toga novca mogla biti ekonomski ojačana i na taj način, vjerovatno, građani i građanke Srbije bi mogli biti zadovoljniji.

Samo uz jednakost i pravednost, kao jedine prave vrijednosti, naše društvo može krenuti prema EU velikim koracima.

Razgovarala: S.Č.

izvor: portalluca.me