SRĐAN SUŠNICA: CETINJE JE SKINULO SVE VUČIĆEVE MASKE

Nakon petoseptembarskih događaja na Cetinju mnogima je kroz glavu prostrujila jedna misao: ništa više neće biti isto! I neće.

U zadnji vijek i po istorije Crne Gore ostaće upamćeno nekoliko zlokobnih, ali i časnih i emancipatornih datuma. Jedan od zlokobnijih je svakako datum održavanja tzv. podgoričke skupštine 24-29. novembra 1918. godine kada je dio naroda „crnogorskog i brdskog“ unionista i pristalica bezuslovnog prisajedinjenja Srbiji, protivno crnogorskom Ustavu i na bajonetima srpske kraljeve vojske ugasio nezavisnost države koja je svoje međunarodno priznanje kao 27. suverena država dobila kada i Srbija 40 godina ranije na Berlinskom kongresu u julu 1878. godine…

Uklesan zauvijek u ključni kamen istorije Crne Gore biće opet datum Božićnog ustanka suverenista, većeg dijela naroda crnogorskog i brdskog koji je svoj vrhunac doživio 7. januara 1919. godine ali čiji su ustanički i komitski napori trajali još godinama, dočim mu odjeci još odzvanjaju.

Otpor nekad bratskoj a sada okupacionoj srpskoj kraljevoj vojsci, otpor bezuslovnom i nasilnom prisajedinjenju suverene države i njene autokefalne crkve nekada bratskoj Srbiji i njenoj crkvi. Bio je to otpor asimilaciji, gubitku prava na jezik, gubitku slobode vjere i prava na crkvu, otpor protivustavnom priznavanju kapitualcije i okupacije, otpor gubitku bilo kakve autonomije, stečene slobode i državne nezavisnosti.

Ako vam se ovi događaji čine uporedivim sa ovim današnjim, to je zato što to i jesu! Ako vam se čini da ovi istorijski opisi kao i nedavni petoseptembarski događaji predstavljaju knjiške definicije bića pojedinih krivičnih dijela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore, danas važećeg crnogorskog Krivičnog zakonika, to je zato što to i jesu! No o tome drugi put.

U temelje obnovljene državnosti i nezavisnosti Crne Gore upisani su datumi trinaestojulskog ustanka 1941. godine i odluka ZAVNO Crne Gore i Boke, te datum dvadesetprvomajskog referenduma za nezavisnost 2006. godine.

Čitaj još: OPASNE VUČIĆEVE BARBIKE: ZASTUPNICE O KOJIMA BRUJI SRBIJA, KAO SA MODNE PISTE...

Danas, 80 godina nakon 13. jula i 15 godina nakon 21. maja isklesan je na Cetinju i Belvederu novi kamen međaš u viševjekovnoj crnogorskoj istoriji. Ovaj petoseptembarski kamen međaš postaće vododjelnica koja će dijeliti čojstvo od kukavičluka, pravo od neprava, univerzalno hrišćanstvo od svetosavske nacionalne idolatrije, slobodu od (samo)potčinjavanja, patriotizam od veleizdaje, antifašizam od fašizma.

Možda se to mnogima još ne čini tako, ali događaji na Cetinju 5.9. su prije svega Crnoj Gori, a onda urbi et orbi, poslali nekoliko ključnih poruka i ukazali na nove tendencije.

Nakon što se raziđu gusti oblaci hemijskog oružja kojeg su premijer i potpredsjednik Vlade jedne nezavisne države protivzakonito i sa elementima teških krivičnih dijela bacili na svoje građane po nalogu predsjednika druge države, cijeli svijet može bjelodano vidjeti šta je suštinski ideja i politika novokomponovanog „srpskog sveta“.

Potčinjavanje nepravdom, marionetskim režimima, a tamo gdje kulturna asimilacija i mirni anšlus ne uspije silom, nasiljem i oružjem! Od Triglava do Đevđelije, od Drave do Jadrana. Ako neko na ovom prostoru misli da će biti pošteđen direktnih i indirektnih posljedica novije velikosrpske agende, u dubokoj je zabludi. Aleksandri, Vučić i Vulin čak to i ne kriju u svojim zauzdano sladostrasnim i slavodobitnim reakcijama nakon nasilja nad Crnom Gorom.

Podtekstualno oni jasno i glasno govore: da to je srpski svet; da to je odgovor cijelom regionu (na tobožnju) ugroženost srpskog naroda i crkve; da dotle smo spremni da idemo, ali i dalje; da, ajde da vidim nekog ko će da me zaustavi i pokori. Sve to, uz mnogo zarazne i mobilizirajuće patriopatetike odzvanja iz(a) njihovih pjenušavih retorika.

Čitaj još: DRAGINJA Vuksanović Stanković: Situacija u Crnoj Gori je katastrofalna- Manjinska VLADA realna mogućnost...

Kome do 5.9. nije bilo jasno, od tada bi mu trebalo biti jasno da i Vučić i Vulin govore poraženim (hm da li je?) jezikom Adolfa Hitlera koji je na isti način „štitio“ tobožnje „ugrožene“ sudetske Nijemce, kasnije Austrijance, a onda cijelu Evropu. Vučićev jezik, kao i Orbanov, Lepenov i jezici drugih evropskih od milja nazvanih „populista“ je govor fašizma. Nema drugog niti tačnijeg pojmovnog određenja…

I za kraj Cetinje je skinulo sve Vučićeve maske. Nije kazalo da je car go, već je ogolilo i cara i popa. I pokazalo da ispod velikosrpskih mantija još uvijek leži devet krugova balkanskog pakla.

izvor: Gradski.me

Share this:

Related