Nikolaidis: A da Karađorđevićima VRATIMO čitavu CRNU GORU?

Zašto se zaustaviti na povratu imovine srpskoj dinastiji, što predlaže Bato Carević Palma. On bi, naime, Karađorđevićima vratio ono što su, veli, pošteno platili. Budući da su Karađorđevići Crnu Goru najprije pošteno okupirali, da bi pošteno trgovali okupiranu zemlju, zašto im, dakle, ne vratiti sve? Pa neće Crnu Goru ponijeti u Čačak…

Bato kaže kako opština Budva nije uključena u vraćanje imovine Karađorđevićima. Zdrav razum nalaže da se što prije uključi.

Za svaki slučaj: ako država Crna Gora odbije da sprovede Batove instrukcije. Recimo zato što postoji rezolucija crnogorskog parlamenta kojom se odluke Podgoričke skupštine iz 1918. o prisajedinjenju Crne Gore Kraljevini Srbiji proglašavaju ništavnim.

Konačno, ako povrat imovine propadne, Bato bi Karađorđeviće mogao isplatiti svinjama iz organskog uzgoja na njegovom imanju – koje je pošteno okupirao – u Krimovici. Ako su živi Karađorđevići išta povukli na đedovinu, te će svinje očas posla pretvoriti u keš, a keš u imovinu. I eto ga, stvar riješena.

Drugo je ovdje bitno. U šta se transformiše Crna Gora?

Čitaj još: ULCINJ: Prosjaci opsijedaju i mještane i turiste... (foto)

Politika čiji je Carević glasnogovornik Crnu Goru iz kapitalizma vuče u feudalizam. Posve logično: crkvena kontrarevolucija nije društvo mogla povući lijevo, u socijalizam, nego natrag – naprijed u srednji vijek.

Kako biste, ako ne feudalnim tendencijama nazvali: antiprosvjetiteljskog premijera i vladu, bez demokratskog legitimiteta, vladu koja je lutka na koncu koji povlači crkva; užurbanu klerikalizaciju; dovršenje procesa deindustrijalizacije; dovršenje procesa desekularizacije; ono što možemo nazvati „istragom investitora“ i obračun s stranim kapitalom; očitu namjeru crkva i – uzgred: tuđa– monarhija budu najveći zemljoposjednici u državi; ustav zakone kao mrtvo slovo na papiru; vladara koji ne haje za parlament, time ni parlamentarnu demokratiju, vladara koji parlament javno prezire; vladara koji, u najboljoj srednjovjekovnoj tradiciji, na prijesto stupa nakon pomazanja u manastiru…

Ako završe to što su počeli, naša će kmetovska djeca školske časove počinjati horski sričući: uskliknimo s ljubavlju – živela naša kralj!

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM- a