TUGA I ODLAZAK NAŠEG Zef Bata Dedivanovića: Jesi li čovjek ili pogan, nema druge vjere… (foto i video)

Glumac Zef Bato Dedivanović preminuo je u 83. godini u Podgorici, bio je jedan od najosobenijih crnogorskih umjetnika, iskren, bez dlake na jeziku, duhovit i kadar da u svakom momentu pronađe motivaciju za šalu…

PODGORICA: Crna Gora, Crna Hronika, vijesti, subota, 15.05.2021…13.34… TUGA I ODLAZAK NAŠEG Zef Bata Dedivanovića: Jesi li čovjek ili pogan, nema druge vjere… (foto i video)

U društvu velikog Zefa Bata Dedivanovića uvijek je bilo veselo, jer Bato je volio „iskošene“ priče o životu, nadasve ironiju i zdrav cinizam koji nikoga nije povrjeđivao.

Često se šalio i na svoj račun, štaviše, bio je nemilosrdan prema sebi i svojoj profesiji. Nikad nije mistifikovao glumu, pozorište ili film, ali im je bio do krajnosti posvećen.

Nedavno je i najavio konačni oproštaj od glume, ulogom u filmu „Djeca“ Nikole Vukčevića. Krug je, kako je rekao, zatvoren.

Često se javljao redakciji Pobjede, sa nekim novim kritičkim osvrtom na aktuelnu društveno- političku situaciju, ili samo bi ispričao vic, i izrecitovao nove stihove, jer Bato je bio i jako dobar pjesnik.

Uvijek otvoren i uvijek raspoložen za razgovor i kafanu. Takav je bio i 2014. godine, kada je za Pobjedu razgovarao povodom velikog jubileja– 65 godina njegovog bavljenja glumom…

Za portal Pobjede, prenosimo dio intervja u kojem se Zef Bato Dedivanović ogolio do srži.

Na pitanje je li bilo malo 76 godina života i 65 god glumačkog angažmana, Bato je odgovorio: „Ne, nego premnogo.

Čitaj još: TUGA I Dan kada je život IZGUBIO „košarkaški Mocart”! (foto i video)

Kad bih birao, opet bih istim putem krenuo. A platio sam ga debelo. Jer su se ćiškali sa mnom po pozorištu. Nije me nikako mogla zapanuti dobra uloga. Svanulo mi je tek kad me Živko Nikolić uzeo u „Đeknu“.“

Kako vam protiče život u ovim godinama?

DEDIVANOVIĆ: Da sam zna’ kako je lijepa starost kad sam ima’ 20 godina, naručio bih je. (smijeh) Kako mi protiče?! Nikako. Dođe vrijeme da ne trebaš nikome, da si višak svuđe, pa i kući.

Valjda Vaše iskustvo još nekome znači?

DEDIVANOVIĆ: Kako kome. Ne znači nikome. Možda samo meni, ali ni to nije od velike koristi, nego u štetu.

Obično se kaže da čovjek mora do kraja da se za nešto bori. Šta su Vaše borbe posljednjih godina?

DEDIVANOVIĆ: Borbe za život. Obolio sam, pa se borim protiv bolesti. Borim se i za Crnu Goru. To je amanet, koji sam sebi zadao.

Na koji način se borite za Crnu Goru?

DEDIVANOVIĆ: Perom, zborom i svim ostalim. Zato sam izopšten i iz pozorišta. Jednom prilikom nijesam htio igram u predstavi „Izvanjac“, pa su me spopali razni da me ubjeđuju da moram. Ne moram, rekoh, bogomi. Eto, Bane Popović je dobio Trinaestojulsku nagradu za tu ulogu.

Šta Vam je smetalo u tom komadu?

DEDIVANOVIĆ: Smetalo mi je što je pisac napisao za Zagarčane da su bili lupeži. A to je priča. Pričam ti priču. Nijesam htio da igram.

Čitaj još: Protesti protiv vladine politike i aktuelnog predsjednika Emmanuela Macrona...

Ali to je sve mašta, kobajagi?

DEDIVANOVIĆ: Jes, jes, kako da ne… Nijesam htio, jer će doći Zagarčanin, koji pozorište ne doživljava kao kobajagi već kao istinu, pa će me mlatiti…