PAZARASKI POSEDAK- VEČE ZA NEZABORAV

U vremenu teškom u kojem svi priželjkujemo bolje dane ili barem da se vrati vrijeme od prije ovog zla valjda je pjesma najbolji lijek. Ona otvara dušu, vraća zavičaju, budi sjećanja na lijepe dogadjaje, razgaljuje srca i pobudjuje nadu. I onda kao da nije bilo dileme-pazarski posedak se morao desiti. I još se trefilo da je tu Murat Ladjar jedna od legendi sandžačke pjesme i sevdaha. I onda korak po korak ali brzo.

Pošto je nemoguće uraditi to u nekom od restorana, što je prije bila praksa u normalnom vremenu, obratili smo se Huseinu Memiću direktoru Kulturnog centra Novi Pazar jer na spratu koji vodi do balkona biskopske sale ima uredjena alaturka, soba iz onog vakta i za sva vremena. I ko iz topa od Huseina izun da nam stoje svi resursi Kulturnog centra na raspolaganju.

Bute i Senko onda krenu u akciju zajedno sa Pupetom i Benijem. Banan Pilica, taj majstor harmonike i dobrog raspoloženja, priključi se ekipi kao i Idriz Kolašinac velemajstor na darbuci. Od firme Sve pod sač stignu pite i mantije, Volonteri Novi Pazar obezbjede voće i sokove a naša draga Fata Fetahović nam donese nešto od slatkih čarolija koje priprema fenomenalno.

Sredimo naš improvizovani studio u Kulturnom centru. Provjerimo internet, veze, provjerimo svjetla, muzičari zasjednu i onako za svoju dušu otpjevaju jednu pjesmu, mi nabacimo nekoliko pilot snimaka čisto radi kontrole…za samo minut preko 400 ljudi je vidjelo tu objavu i reagovalo, pozitivno, ljudski naglašavajući da jedva čekaju da počne ….

I kad je sve bilo spremno, tačno u 21 sahat krenuo je Pazarski posedak. Nevjerovatno kojom brzinom su stizale poruke dok je amlituda gledanosti samo rasla geometrijskom progresijom.

Željeli smo da dio Sandžaka, atmosfere, duše milinom nota sandžačkog melosa i pjesama prenesemo do svakog našeg čovjeka koji živi i radi negdje daleko od zavičaja, da im tako kažemo da nisu zaboravljeni, da nisu sami, da mislimo na njih i da im tako kažemo da ovo parče tvrde sandžačke zemlje pripada njima jednako kao i nama koji so tu, možda njima i više jer su željni ove have, prostora, ove neke lakoće i života sa svojima i medju svojima.

Legendarni novopazarski pjevač Murat Ladjar i sam jedna od ptica ovog Sandžaka koja je gnijezdo svila u tudjini nije ove večeri pjevao glasom već srcem i dušom. Javljali su se ljudi sa svih strana svijeta. Mnogi su, negdje tamo u tudjini, pisali da nas gledaju i slušaju i da suze teku same ne od žalosti, ne od tuge nego od želje, uspomena,od zavičaja…

Bute sa onim svojim djuzlucima pokušava da pročita svaku poruku koja stigne. Već poslije prvih dvadeset minuta vidim kako ga poruke, ta bujica osjećanja koja pristiže, brzinski prestiže.

Pjesme se nižu jedna za drugom. Svaka pravo u srce pogadja. Murat veze glasom slavuja, Bute daje „vatre“ i glasom podiže adrenalin, Banan majstorski prebira po tastaturi harmonike i solažam vas tjera da se naježite a kad Idriz preuzme i počne da „lomi“ darbuku nastaje delirijum.

Pričali smo o humanitarnim akcijama za Brata Paja i Envera Brničanina,o izgradnji regionalnog puta Baćica – Rasno, o volonterima Novi Pazar koji rade sjajne stvari, o našim ljudi širom svijeta koji su pokazali koliko vole zavičaj pomažući stalno a posebno u ovo vrijeme ovog zla, pominjali smo Hajriju Kuč veliku donatorku, Hasiba Zukovića koji osim što nosi rodni kraj u srcu i nesebično pomaže, Saka Dacića humanistu i dobrotvora, Imera Rizvanovića, Kenana Aličkovića koji je uradio herojske stvari, Halila,Muja i Almina Kuča čija su djela velika kao Sandžak, Dževada Kurtanovića, Ismeta i Harisa Ugljanina, Dina Beganovića, Eska i Eminu Gološ, Mersada i Meku Dragolovčanin, Almira Zukorlića, Caca i Almu Karišik, Bećka Ademovića koji čini ogromne napore da organizuje naše ljude u dijspori a sve u cilju što konkretnije i veće podrške Sandžaku i još mnoge znane i neznane koji su nam poklonili svoje povjerenje i koji su nas maksimalno podržali.

Pokušali smo i da ispunimo neke od vaših muzičkih želja ali je bilo nemoguće ispuniti svima želju iako smo pola sata prebacili termin.

Pred kraj večeri Matka je zapjevao onu fenomenalnu stvar koja je obilježila njegovu pjevačku karijeru „Mjesec Ramazan“ i na samom kraju svi zajedno našu himnu „Kad pogledam sa bedema“.

Preko 23 hiljade pregleda, na stotine komentara, SMS poruka, na hiljade lajkova, mnogo deljenja…nevjerovatno i fantastično i to bez neke reklame i najave. Ali duše nadju put jedna do druge i kad se to oboji našim zvucima i notama sandžačkog sevdaha sve postaje lako i moguće.

Nadamo se da ste uživali, da smo vam pomogli da tamo u tudjini napunite baterije, da smo vas na trenutak vratili u zavičaj u kojem niko ne može zauzeti vaše mjesto i da ćemo ako bog da raditi ovakve stvari i češće jer postoji potreba da se i na ovaj način srećemo i vežemo i vraćamo jedni drugima.

Završiću ovaj tekst o predivnoj večeri Pazarskog posedka koju ste vi učinili veličanstvenom porukom Mare Mare koja živi sada u Beogradu i koja je napisala:

HVALA VAM OD SRCA. PLAČEM OD SREĆE. BOG VAS BLAGOSLOVIO. JA SAM MLADOST TU OSTAVILA. BILI STE FENOMENALNI.

Fes produkcija

Feša Karišik i Senko Župljanin

http://ibalkan.net