SRBIJA: MASOVNA ŠUTNJA O MASOVNOJ GROBNICI KOD RAŠKE…
U Srbiji su do sada otkrivene masovne grobnice u Batajnici, Perućcu, Petrovom Selu i Rudnici.
Pre desetak dana, 16. novembra, Slobodna Evropa objavila je vijest da su u blizini Raške, u mjestu Kiževak, pronađeni posmrtni ostaci za koje se pretpostavlja da su albanske žrtve sa Kosova.
Otkriće nove masovne grobnice na tlu naše zemlje nije pretjerano uzbudilo javnost, ta vijest se polako probijala u druge medije, toliko je dnevnih aktuelnosti, skandala i zanimljivih priča koje treba prezentovati publikumu željnom novih senzacija, mrtvi Albanci nisu prioritet, već usputna informacija.
Ipak, vijest se je malo-pomalo stigla do javnosti, ali ne i do najviših državnih funkcionera. Niko nije našao za shodno da se oglasi ovim povodom.
Aleksandar Vučić koji uvek ima šta da kaže na sve teme i još poneku, ćutao je kao zaliven. Premijerka Ana Brnabić odala se tihovanju, a novoizabrani ministri u friškoj Vladi se još nisu snašli na novim poslovima, ne znaju baš u čiji resor spadaju masovne grobnice, pa se drže narodne poslovice da je ćutanje zlato.
Grobna tišina…
Niko od vladajućih stranaka nije osjetio potrebu da se oglasi povodom otkrića masovne grobnice, a i opozicione stranke su utihnule, valjda iz solidarnosti. Zavjeru ćutanja prekinuo je jedino Zoran Vuletić, predsednik Građanskog demokratskog foruma: “Pronalazak posmrtnih ostataka, za koje se sumnja da su albanske žrtve sa Kosova, na lokaciji u blizini Raške, dokazuje da je istina o sukobima devedesetih sistematično skrivana i da nije bilo volje za objektivno suočavanje sa njom.
Jasno je da su te grobnice nastale djelovanjem vojnih, paravojnih i policijskih snaga Srbije. Ne može biti sumnje da među aktivnim ili penzionisanim pripadnicima bezbjednosnih snaga ima onih koji znaju šta se događalo krajem devedesetih, pa i gdje su sakrivena tijela albanskih žrtava sa Kosova, ali su zaštićeni od vlasti koja nije spremna da činjenice učini javnim.” Vuletić je uputio pitanje Aleksandru Vučiću: “Da li je zabrana posjete Kosovu izrečena njemu i njegovim saradnicima, u bilo kakvoj vezi sa pronalaskom grobnice kod Raške?”
Najzad je predsjednik Srbije prekinuo molčanije, jedva devet dana nakon pronalaska masovne grobnice, pa se obratio javnosti tim nemilim povodom. Međutim, Vučić je govorio o ministarki spoljnih poslova Kosova koja je htjela da dođe u Rašku, pa je onda naš predsjednik zapretio da će doći na Kosovo da kopa kod Đakovice, prebacio je fokus na ponašanje kosovskih vlasti, na politički ping-pong Beograda i Prištine.
Žrtve koje su pronađene u Kiževaku izgubile su se negde između redova, u uobičajenoj relativizaciji zločina i krivice. Jedino što je Vučić konkretno rekao jeste da je “ponosan na činjenicu da je predsjednik države koja se ne šali i nema problem da pronađe svakog nestalog” i što može da izgovori da “nijedan zločin ne smije da ostane nekažnjen i sakriven”.
Ponosan? Prava državnička riječ za otkrivanje pobijenih ljudi u masovnoj grobnici. Na šta je to Vučić ponosan? Na to što je u državi čiji je predsjednik otkrivena masovna grobnica koja je nastala u vrijeme kad je Vučić bio ministar informisanja? Da li taj ponos raste sa brojem žrtava? Što više otkrivenih masovnih grobnica, to veći predsjednički ponos? Kome još povodom otkrića pobijenih ljudi, pa sakrivenih, da se za zločin ne bi saznalo – može da padne na pamet riječ “ponos”? Valjda samo dojučerašnjem radikalu koji danas glumi da se presaldumio, ali nikako da se uživi u ulogu, pa šmira li šmira.
Navikavanje na masovne grobnice
O tome da “nijedan zločin ne sme da ostane nekažnjen i sakriven” predsjedniku je bolje da ćuti. Prema izveštaju Evropske komisije, u Srbiji ima 2.500 predmeta u predistražnoj fazi i najmanje toliko ratnih zločinaca koji mirno žive na slobodi.
Niko u Srbiji nije osuđen za zataškavanje zločina i prebacivanje leševa sa Kosova u Srbiju, a u Hagu je za te zločine presuđeno samo Vlastimiru Đorđeviću, nekadašnjem načelniku Resora javne bezbjednosti. Naprednjačke vlasti i to malo haških presuda smatraju nepravdom nanesenom srpskom narodu. Što reče bivša ministarka pravde Nela Kuburović pred Savjetom bezbednosti UN-a – u Hagu su za zločine počinjene na Kosovu „osuđena lica najvišeg komandnog ranga iz Srbije samo zato što su branila svoju zemlju“. A zemlja se najuspešnije brani ubijanjem civila, žena, djece, staraca i starica.
Koliko je država posvećena razotkrivanju ratnih zločina govori i činjenica da je srpska javnost za najnoviju masovnu grobnicu saznala – iz Prištine. Vest je saopštio direktor Instituta za sudsku medicinu Arsim Grdžaliju. Da je bilo do naših institucija, vjerovatno nikad ništa ne bismo ni saznali. A i nije neka vijest. Masovna grobnica?
Jaka stvar! Čudna mi čuda! Nije nam ni prva ni poslednja, ovo je peta po redu, a do sad su otkrivene grobnice u Batajnici, Perućcu, Petrovom Selu i Rudnici. Iz njih je ekshumirano 941 tijelo, među kojima i puno djece, čak i jedna nerođena beba.
U grobnici u Kiževiku, po riječima predsjednika Komisije za nestala lica Vlade Srbije Veljka Odalovića, najvjerovatnije se nalazi između 15 i 17 tijela, a njihova identifikacija će biti moguća posle analize DNK. “Čovjek je biće koje se na sve navikava i mislim da je ovo njegova najbolja definicija”, pisao je Dostojevski u pismu bratu prije jednoh i po veka. Navikne se čovjek na sve, pa čak i na to da živi u zemlji iz koje svako malo iskoči neka masovna grobnica.
Da se samo srpske vlasti pitaju, ne samo da ne bismo čuli vijest o masovnoj grobnici, već ona nikad ne bi bila ni otkrivena. Lijepo je pre par mjeseci Ivica Dačić, gostujući na TV Hepi, objasnio kakav je odnos srpske države prema zločinima: “Šta ćemo mi sa Srbima koji potkazuju Albancima i Hrvatima, pričaju razne gluposti, pokazuju im gdje su sahranjeni Albanci širom Srbije?
Veljko Odalović, ta Komisija za nestala lica, oni malo-malo pa idu da istražuju neke lokacije koje dojavljuju određeni špijuni“. Što će reći da je prikrivanje zločina patriotski čin, a otkrivanje zločina izdaja i špijunaža. Šteta što Dačić nije pojasnio da li to važi za sva kriminalna djela ili samo za masovna ubistva. Možda je i neko ko prijavi obično ubistvo ili pljačku izdajnik i špijun, ko zna, sve je moguće u naopakom svjetu kojim vladaju naopaki ljudi poput Vučića, Dačića, Vulina i sličnih persona koje su napravile političke karijere na brdu leševa…
Piše: Tomislav Marković
Izvor: Al Jazeera