PISMO AMFILOHIJU: KAKO BI VAŠE LITIJE IZGLEDALE NA KOSOVU? (foto)

Baš me interesuje, junače, kako bi izgledale vaše litije na Kosovu, gdje imate pravo na njih jer je to nekad bila srpska zemlja. Interesuje me kakav biste utisak ostavili u tim svečanim odorama na kojima bi vam mogla Vizantija pozavidjeti.

Svakom čovjeku je potrebno prijateljstvo i ljubav.

Prijateljstvo je duhovna razmjena sličnosti i suprotnosti. Prijatelj je neko ko te voli i prima bez rezerve, kao Bog. Nažalost crkveni „činovnici“ u Crnoj Gori ne bave se više svojom pravom dužnošću, unošenjem mira i ljubavi u mase. Angažuju se za političke ciljeve pojedinih partija i konkretno Srbije, pothranjuju njihove nacionalne projekte.

Svjedoci smo političkih litija pod svom opremom crkvenih odežda, na sjaju bi im pozavidjela i Vizantija! Zar se sa mitrom na glavi izlazi na ulicu?

U Crnu Goru, odnosno Duklju, jedno vrijeme sklonio se Zavida, otac osnivača dinastije Nemanjića. Kad su se osamostalili i došli na vlast u Raškoj, prvo što su uradili pokorili su Duklju, kada su uništili većinu gradova, jedino su poštedjeli Kotor. Gore su razaranje napravili od Mongola. A Zavidino porijeklo i dalje nepoznato. Ili se krije?

Uloga Karađorđevića u ukidanju Crne Gore je bez presedana. Naime, još jedan čovjek u izgnanstvu, bez zemlje i sredstava, može se kao primjer navesti njegovo učešće u Legiji Stranaca, otac „Sandrov“ (kako ga je od milošte zvala majčina rodbina), počeo je sprovoditi namjeru Karađorđevića, strmoglavivši Zorku niz stepenice. Sin nastavlja što je otac započeo.

Valjda da bi rehabilitovao Karađorđeviće, tu „časnu“ ulogu je preuzeo na sebe Amfilohije Radović. Obećao je svečano da će prije svoje smrti povratiti kapelu na Lovćen, onu istu koju je Aleksandar posvetio svom sinu Petru. Možda iz neznanja, ili ga je možda baš briga, toliko je osilio kao da je već na čelu Crne Gore, jer je pojavljujući se u vizantijskim blještavim odorama, zamislio da je neograničeni vladar, u isto vrijeme glava države i crkve, kao u Vizantiji.

Amfilohije Radović naročito se okomio na Crnogorsku autokefalnu crkvu, koju je Karađorđević ukinuo kad i državu Crnu Goru, a svoju rodbinu bez imalo obzira istjerao iz Crne Gore. Čudno je što ih nije i fizički eliminisao, što bi sasvim odgovaralo njegovom karakteru. Dakle, g Radović je u hramu Hrista u Podgorici, nazvao Crnogorsku crkvu autofekalna. Zar to nije Belzebubov rječnik? Nadam se da se toj njegovoj “duhovitosti” nijesu nasmijali baš svi koji ga slijede.

Kad smo kod duhovitosti, poznata je njegova izjava da je Crna Gora nastala u Titovom jajcu. To je vjerovatno rječnik koji praktikuje na plemenskim okupljanjima, ili pri skandiranju na ulicama protiv Crne Gore, zajedno sa Frontom, njihovo beskorisno ulično poslovanje. I ništa ne nauči za 30 g. bratija ta nego da Mila proglasi za lopova. To je njihov početak i kraj djelovanja.

Da se vratimo litijama – zar to priliči crkvenim velikodostojnicima. Nastavili ste sa povorkama i sa puno djece u vrijeme infekcije, valjda ih ubjeđujući da vama to ne može da se desi i da je Bog uz vas. Ja mislim da se Bog takvih koji svađaju narod odrekao. I kako tumačite to da ste i vi odjednom pozitivni, i što je najgore, pokušali ste to da sakrijete, što nije zabilježeno da uradi „Božiji čovjek“.

Pokušavate da probleme Srbije preselite u Crnu Goru, još odjekuju vaša skandiranja i vaših pristalica „ovo je Srbija“ , „ovo je Kosovo“ – e pa nije, ovo je Duklja, Zeta, Crna Gora. A vi ste Kosovo priznali prvi onog trenutka kad niste smjeli da se pojavite ni na granici, a ne na Kosovu. I vaše licemjerje nema premca jer ovdje organizujete litije za odbranu Kosova. Što se junaci ne pojaviste tamo?

Godine 2006. blagoslovom njegovog visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog i egzarha najsvetijeg trona pećkog izašlo je iz štampe – Pravoslavlje u Crnoj Gori.

Tu ste na najgrublji način iznijeli neistine – npr fotografija na kojoj sjede crnogorski prvaci sa Mitrofanom Banom navodno 1918. godine, koja je snimljena 1910. g. i na kojoj je odbor za jubilarne svečanosti. Ko je dozvolio to poigravanje sa ljudima dostojnih svakog poštovanja, Crnogorcima koji su svakog trenutka bili spremni da umru za Crnu Goru? Neki sa fotografije nisu bili živi 1918. g. a prvi od lijeva je umro 16. janura 1916.g. (moj đed Labud Gojnić). Ko je zadužio nekog popa „od kude Niš ili Leskovac, ne znam od kude je“ da piše o Crnoj Gori!?

G. Amfilohije nije valjda zaboravio kako je otišao sa zadnje službe u Srbiji (Vršac)? Poslije njegovog odlaska Srbijanci su pekli volove, proslavljali što su ga se oslobodili. Valjda ste još ljuti na njih pa zato ovamo svađate narod, po navici. Vaša je uloga kod naroda, da budu složni, da su ljudi isti, da nije važno porijeklo, da postoji samo jedan Bog, a kako će ko da mu se moli to je njegova stvar, samo da poštuje Njega i ljude i njihove različitosti.

Anatemišete crkve i narod koji se ne uklapaju u tu vašu velikosrpsku ideju, vaše hajke, litije da odbranite srpske svetinje u Crnoj Gori je još jedna velika laž! To su Crnogorske svetinje, koje su gradili Crnogorci, gradili i branili, a vi pokušavate da im zabranite uđu u svoje hramove. Vi skranvite Crnogorske svetinje– kako ste se usudili da napravite onaj kičeraj na svetoj planini Ostrog, kao da pravim vjernicima treba prvo asfalt i komfor. Ali vama trebaju prilozi vjernika koji su pozamašni i uz ostale aktivnosti kojim se popovi bave i u zadnje vrijeme taj je poziv postao primamljiv.

Ponavljam, svetinje SPC su na Kosovu, prave svetinje i zaista ima čovjek na što da se pozove, a vi i srbijanske vlasti kukavički se povlačite u Crnu Goru i pravite nered. Baš me interesuje, junače, kako bi izgledale vaše litije na Kosovu, gdje imate pravo na njih jer je to nekad bila srpska zemlja. Interesuje me kakav biste utisak ostavili u tim svečanim odorama na kojima bi vam mogla Vizantija pozavidjeti. Vi ste čovjek koji voli da se eksponira. Vi ste jednostavno zajedno sa srpskim rukovodstvom prihvatili tu bruku i sramotu, koje broji ko jeste, a ko nije priznao Kosovo, zanemarujući i dalje činjenicu da su ga oni prvi priznali, a vas poslali da anektirate Crnu Goru.

Aktuelno srbijansko rukovodstvo (tres alegres caballeros i la cucaracha) ne prestaje sa svojim miješanjem u Crnu Goru i optužbama i lažima, kukavički pokušavajaju da skrenu pažnju srbijanskom narodu sa njihovijh problema. Tu su i neki akademici i poneki degenerici koji sebi daju za pravo da negiraju jedan narod, jednu zemlju, a čiji su oni otpadnici.

Gdje nestadoše Srbijanci pristojan svijet, gdje su intelektualci, elitni ljudi, zašto su se ućutali dok im neke političke glavešine, a sve su samo ne to, dovode zemlju u sukob sa svim i svakim. Aktuelno rukovodsvo im je puno eksperata za pravljenje problema. Što ako uskoro zaborave na Crnu Goru, tu je Sandžak, tu je Vojvodina, što ako Bugari zatraže nazad Beograd…

No, meni je najvažnija Crna Gora i vrijeme je da nas ostavite na miru. Vrijeme je i da ostavite na miru jesu li Sloveni postali od Srba, jesu li Srbi došli od Vavilona, jesu li Goti ili su rimski carevi bili Srbi itd…
Kao što rekoh, Crna Gora i samo ona je uznemirena raznim lažnim aktivnostima, objašnjenjima srbijanskih poslušnika. Trebamo svi u Crnoj Gori da shvatimo da smo opstajali i u mnogo težim situacijama, mnoge stvari koje nam se dešavaju mogu na miran način da se riješe.

Istina, uvijek dođe neki novi samozvani vođa, kao ovaj sa čašom u ruci i kapcima na pola koplja.

Gospodine Amfilohije, vi ste ipak samo čovjek i ispod blještave odežde, kojom ostavljate utisak na dobar dio mase, samo čovjek. Vama su postavljeni zadaci od vaših poslodavaca koje ne možete uspješno da obavite, i umjesto da ogorčenost koja se nakupila u vama zamijenite dobrotom i okanete se političke djelatnosti. Vaš pretpostavljeni je samo Bog – nemojte da se stidite pred Bogom za to što radite protiv svog naroda!

A, ja se stidim što vam je Crna Gora dozvolila to što radite!

Autorka je unuka Labuda Gojnića, slikarka i Crnogorka Ljudmila Đurović (83)

izvor: CdM