VUK:”Da je Njegoš čuo da neko govori da su CRNOGORCI KOPILAD, NAKOT, ne bi se…” (foto)

“…dobro proveo.”

Srpski svet iluzija je koja nikad neće i ne može zaživjeti, a ukoliko neko krene u avanturu da to ostvari, dovešće do novog krvoprolića, kazao je, u emisiji Teleksopija, srpski pisac i predsjednik SPO Vuk Drašković.

“Ko iz istorije i iz grešaka ne izvuče prave pouke, osuđen je da mu se nesreća ponovi. Ta ideja o nekakvom srpskom svetu koja se sada pojavljuje je falsifikat. Tu ideju su nametnuli Rusi, to je njihova ideja, ali Rusija je Rusija, nuklearna sila koja može da ugazi u neku državu, niko joj na svijetu ne može ništa…

Ovdje je popularna teza koju lansiraju upravo stari i podmlađeni pripadnici ‘memorandumske Srbije’ – da zapravo formalno poštujući trenutni raspored snaga, formalno poštujući trenutne granice BiH i CG, treba raditi na tome da se srpski svet prvo ujedini duhovno, kulturno, a jednog dana, kako je nedavno rekao ministar vojni, i državno. To je iluzija koja neće zaživjeti, ne može zaživjeti, može samo neki ludak krenuti u avanturu da to ostvari, to bi dovelo do novog krvoprolića”, vjeruje Drašković.

Komentarišući političku situaciji u Crnoj Gori, kaže da je situacija specifična i da ne razumije Mila Đukanovića kad kaže da je DPS izgubio na nedavnim izborima, a još manje razumije one koji proglašavaju “apsolutnu pobjedu.”

“Ne razumijem Mila Đukanovića kad kaže da je DPS izgubio. Nije tačno. Po svim mjerilima i kriterijumima zapada – DPS je pobijedio. Pobjednik izbora je ona partija koja osvoji najviše mandata.

Na drugoj strani, imamo 16 partija i sedamnaestu SPC. Svi skupa, uz neviđenu propagandnu podršku medija, uspjeli su da osvoje samo mandat više i proglašavaju nekakvu apsolutnu pobjedu. Slušam po srpskim medijima analitičare da Đukanović treba, pošto je totalno poražen, čovjek prije dvije godine osvojio 54 odsto u prvom krugu, da odstupi jer evo sad je poražen.”

Drašković je, gostujući kod Tamare Nikčević, prvi put javno ispričao događaj iz 1999, prisjećajući se rečenice koja mu je ostala urezana, a koju mu je kazao aktuelni crnogorski predsjednik.

“U decembru ‘99. održavan je samit OEBS-a u Istanbulu. Ja sam dobio poziv da učestvujem. Rizično mi je bilo putovati, naprosto da bih lidere dokratskog svijeta upoznao sa mnogim zločinima terorističkog Miloševićevog režima. Javlja se Milo Đukanović i kaže da je i on pozvan i nudi da zajedno sa njim iz Podgorice letim njegovim avionom – što ja prihvatam. Dolazim na aerodrom, čeka me automobil, dvojica momaka, i odvoze sa aerodroma….

Ništa ne govore. Pođemo ka Cetinju i ja pomislim da je avion na tivatskom aerodromu. Međutim, prođemo tivatski aerodrom, Kod Lepetana čeka trajekt. Mene hvata zeblnja, možda je neka Miloševićeva UDBA, posebno kad prolazimo u Hrvatsku, mislim baciće me u hrvatsko more. Momci samo govore: Ne brinite. I dolazimo na aerodrom Ćilipi, tamo je njegov avion, u avionu Đukanović.

Rekao mi je: ‘Moram vaditi Crnu Goru iz čeljusti ove nemani.’ On, predsjednik, ne smije da poleti ni sa jednog aerodroma, jer Sedmi bataljon okupatorske vojske tadašnje Jugoslavije drži ga na nišanu, da ga obori. Toga dana, da smo poletjeli iz Podgorice ili Tivta, vjerovatno bismo bili pogođeni – takva je bila Crna Gora ‘99.

Danas je u NATO-u, uvažena država, na pragu EU, ali nažalost odjednom se pojavljuju neke snage koje žele da vrate Crnu Goru u 99, da oduzmu državnost, nezavisnost, da ponište referendum”, rekao je on.

Komentarišući uticaj Srbije na izbore u Crnoj Gori, kazao je da on više ne zna “da li su djelovi naše službe naši, srpski ili GRU”.

Pored Srbije, nesumnjiv uticaj je imala i SPC, koju Drašković navodi, kao sedamnaestu partiju na izborima.

“SPC ima preko 800, 1000 sveštenika koji ulaze u kuće, mala je Crna Gora, koji kunu, mnogo naroda vjeruje u te kletve, i koji u ime Boga narod proklinju, zaklinju, ubjeđuju da Sveti Vasilije učestvuje na izborima. I proglasili su ga za izbornog pobjednika. Čovjek koji je dobio mandat za sastav vlade izjavljuje ‘pobijedio je na ovim izborima Sveti Vasilije Ostroški’. Kakva je to poruka? Ja ne mogu da vjerujem, pratio sam kampanju u Crnoj Gori, čitao portale – ne samo da Sveti Vasilije učestvuje nego se noću digne, šeta po gredama, nosi vunene čarape i pocijepa ih…Zamislite to nekom narodu servirati u 21. vijeku.

Ja ne znam koga ćemo mi ovdje naći da pobijedi Vučića? Možda Svetog Sava. Da se crkva i opozicija angažuju da ih Sveti Sava vodi.

To je nevjerovatno dokle naopaka ideja može čovjeku da pomuti pamet.”

Zlo koje sada govori iz Srbije nije prava Srbija, vjeruje Drašković.

“Poslije Kolubarske bitke, naši seljaci odu da pokupe svoju mrtvu djecu, palu u toj bici, tamo nađu i drugu djecu, mađarske, austrijske, njemačke vojnike i pitaju se šta da rade sa njima. Sveštenik koji je bio sa njima kaže “smrt ih je ujedinila, sahranićemo ih sa našom djecom, zajedno da budu.” I sahranjeni su u zajedno u kripti crkve u Lazarevcu. To je Srbija, nije Srbija ovo zlo koje sad govori u ime Srbije i koje je govorilo devedesetih godina.

U Čačku imete spomenik. Jedinstven, podignut poslije rata. Zajednički spomenik svim poginulim u tom ratu, i srpskim, i neprijateljskim vojnicima. Imate krst, polumjesec i Davidovu zvijezdu. To je Srbija.”

Da je Njegoš čuo da neko govori da su Crnogorci kopilad, nakot, ne bi se dobro proveo, smatra Drašković.

“I li da su Crnogorci ustaše i da je Srbima u CG teže nego pod Pavelićevim nožem, pa kako bi reagovao? Udara se na nešto na šta niko normalan ne bi smio da udara. Za sva vremena, ti, sa takvim naopakim ambicijama, i ovdje i u CG, morali bi da znaju da je istorijski crnogorstvo i Crnogorac iznad i onog osjećanja koje je srpsko. Crnogorac je uvijek bilo ime, a Srbin prezime.

Te 1918, u toj Kraljevini CG od njenog Kralja, do posljednjeg vojnika, svi su imali i to srpsko osjećanje, ali svi su bili Crnogorci. I država im se zvala Crna Gora, a ne Srbija, vojska je bila crnogorska, a crkva se nije zvala Srpska crkva, nego se zvala Crnogorska pravoslavna crkva. I u toj crnogorskoj nezavisnoj pravoslavnoj crkvi biće kršten i Aleksandar, unuk Nikolin, tvorac Jugoslavije. I u toj CPC vjenčali su mu se otac Petar i majka Zorka. Ovo ne smije niko da razvaljuje.

Odrastao sam u istočnoj Hercegovini, odrastao sam u Titovoj Jugoslaviji, mi smo u Crnu Goru svi bili zagledani. U mom selu, na nekoj planini, tek prije deset godina je stigla struja, živjeli smo kao u srednjem vijeku, uz lampe i fenjere, bez puta. Svake noći je u nekoj drugoj kući sijelo i pjevale su se i ove dvije pjesme. 

‘Oj da mi je i da mogu, crnogorsku nositi robu’.

Mi Hercegovci, iz istočne Hercegovine, nemamo hercegovačku nošnju nego crnogorsku nošnju. I pjevano je ‘Razbolje se zorna Zorka, sa Cetinja Crnogorka’. Nikom normalnom nije palo na pamert da pita Crnogorca je li Srbin”, kazao je Drašković.

Ipak, danas, tvrdi da može zamisliti Crnu Goru kao sovjetskog satelita.

“Tražili ste, gledajte. Imaju većinu, kažu da je CG oslobođena, ajde da vidimo. CG je danas u teškoj situaciji, korona, ekonomska situacija je katastrofalna, i čime se ljudi bave – pobijedli smo, mora biti sve po našem, iz svakog od njih govori Komiterna, samo u tim zemljama, Kina, Rusija, Bjelorusija, nezamisliva je kohabitacija – da imate predsjednika i Vladu koja je protivnik njegove partije. CG polaže sad taj demokratski ispit. Nek sastavljaju tu Vladu kako hoće.”

Draškovića ne iznenađuje to što je Evropa ćutala na sva dešavanja koja su ugrožavala crnogorski identitet i državnost.

“Mnogo je ljudi na ključnim položajima u institucijama EU koji se bave nečim o čemu nemaju pojma. Ovo je repeticija, na određeni način, svega onoga što se događalo poslije Versaja. Čembrlen i Daladje su prema Hitlerovim ambicijama, da uleti u Sarsku oblast, da anektira Austriju, pod izgovorom u ime mira, da samo vodi računa o njemačkom svijetu, žmurili, kršili Versajski ugovor i govorili samo da bude miran. 

Sada i u Evropi i u Vašingtonu ima mnogo onih koji znaju da smo na Balkanu mnogo daroviti za nesreće i da se plaše novog užasa na Balkanu, za koji je potrebna samo jedna varnica u Bosni, Kosovu, Crnoj Gori, da plane cijeli Balkon, i umjesto da gase izvorište varnica, oni vode politiku: ne talasati, zažmuriti. Nijesu vidjeli šta se dogodilo u Crnoj Gori, nijesu vidjeli litije. Ja ne znam da se takvo čudo pojavilo negdje u Evropi.”

Jugoslavija je, kako kaže, nekad bila respektabilna zemlja i dovođene su vodeće diplomate svjetskih država. U skladu sa tim “ko smo sad, šalju nam takve ambasadore kakve šalju. Ne predstavljamo više ništa u očima svijeta osim mogućnost nesreće”. 

Drašković tvrdi da nemaju osnova tvrdnje da je Crna Gora žrtvovana Vašingtonskim sporazumom.

“To je konstrukcija službi bezbjednosti Srbije. Od toga nema ništa. Istina je da je Amerika shvatila pogubnost svoje politike povlačenja iz Evrope. Tramp ne samo da je povukao Ameriku iz Evrope nego je došao u sukob sa Evropom. I shvatio je da na isti način na koji je povlačenje Amerike poslije Versaja uzdiglo fašizam i nacizam, sada je Evropa nemoćna bez Amerike. Na svjetskoj pozornici kormilo preuzimaju dva diktatorska režima – ruski i kineski.

Amerika hoće da se vrati, vjerovatno će Bajden pobijediti, povratak će biti brži, a Amerika je izabrala da povratak počne na Balkanu. Nema mijenjanja granica, niti žrtvovanja bilo koga, bilo kome.”  

Iako je SPO oslabljen, a Vuk Drašković satanizovan, srpski pisac i političar uvjeren je da će sve ono za šta se on bori, na kraju, ipak, pobijediti.

izvor: antena M