SRBIJA: Šta kada “superheroj i gospodar života” nije tu?

“Ja sam kriv što nisam ostao u zemlji posle izbora, već sam otišao u Moskvu, Brisel… Da sam ostao, ranije bih i vojsku uključio i manje bi problema bilo u Novom Pazaru”, konstatovao je uz težak uzdah predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Ova današnja izjava samo je jedan od pokazatelja da neke glavne odluke zavise od jednog čoveka i da neki životi mogu da budu ugroženi, samo zato što on nije tu. Očigledna dijagnoza je nedostatak sistema i institucija, a o tome kako je živjeti u takvoj zemlji i kakve su posljedice takvih okolnosti i takvog karaktera na čelu države, porazgovarali smo sa eminentnim psiholozima i sociolozima.

“Da sam ostao, da vam pravo kažem, živ se pojedoh, sigurno je da bih i ranije uključio vojsku u sve, i da bi bilo manje problema u Novom Pazaru, da sam bio ovde. Ali, šta da radite, ne možete baš sve. Mnogo mi je žao zbog toga”, rekao je Vučić zabrinutim tonom tokom obilaska aerodroma u Batajnici.

Ovakve izjave mogu da podstaknu zabrinutost i strepnju – šta kada predsjednik nije tu?

Sagovornici, Žarko Trebješanin, Aleksandar Baucal i Dario Hajrić, jednoglasni su u ocjeni da moderno i funkcionalno društvo ne bi trebalo isključivo da se oslanja na jednog čovjeka.

Trebješanin ukazuje da izjave poput ove ukazuju na to da institucije ne rade i da smo svi taoci jednog čovjeka, njegovog ćejfa i raspoloženja.

“Država kao da ne postoji, i to mi uopšte ne prija. On se na to žali,  ali to je rezultat njegovog načina vladavine. Da je on odabrao ljude koji zaista mogu da rade svoj posao, onda on ne bi trebalo da se miješa”, ocjenjuje Trebješanin.

Profesor na Filozofskom fakultetu i psiholog, Aleksandar Baucal, upozorava da društvo teško može da funkcioniše tako što je oslonjeno samo na jednog pojedinca i zavisi samo od njega – bez obzira na to koliko je taj pojedinac sposoban.

Današnju izjavu predsjednika Srbije vidi kao poruku da čitav sistem ne može da radi sam po sebi, nego da je uvjek potrebno da postoji signal ili instrukcija koja dolazi sa jednog mjesta, a to, konstatuje naš sagovornik, svakako nije dobro.

Sociolog Dario Hajrić ocjenjuje da se predsjednik ozbiljno zaigrao u ulozi superheroja i gospodara života i smrti svih nas.

“Ako mu je već stalo do života ljudi možda je trebalo da odloži izbore, umjesto da ih održava usred pandemije. Možda predsjednik nije trebalo da ukida skoro sve mjere, da proglašava pobjedu nad koronavirsuom i da umanjuje brojeve mrtvih i oboljelih. Sa druge strane, ako životi ljudi zaista zavise od njega, to znači da mi nemao nikakav sistem, a onda se postavlja pitanje zašto ga nije napravio za ovih osam godina koliko je na vlasti”, poručuje Hajrić.

Ističe i da nije Vučić kriv za svaki život pojedinačno, ali je kriv je za one stvari koje su bile u nejgovoj ingerenciji, a nije ih uradio kako valja.

“Za to ne vidim nikakvo kajanje, ni preuzimanje odgovornosti. On preuzima odgovornost za nešto što, zapravo, nije njegova odgovornost i tako skreće pažnju sa stvarnih brljotina”, zaključuje Hajrić.

izvor: nova.rs