Heroina Fadila Odžaković Žuta: Teško ranjenu nosili je sa linije rekla: “Ne dajte, braćo, da prođu četnici”… (foto i video)

Dobitnica ratnog priznanja Zlatni ljiljan i Ordena Zlatni grb sa mačevima Fadila Odžaković Žuta rođena je 14. marta 1958. godine u Goraždu, a ranjena je na brdu Žuč 18. septembra. Preminula je 20. septembra 1992. godine, kao pripadnica 1. motorizovane brigade…

SARAJEVO: BiH, Putovanja, Zanimljivosti, vijest, ponedeljak… 11.05.2020… 12: 35…  Heroina Fadila Odžaković Žuta: Teško ranjenu nosili je sa linije rekla: “Ne dajte, braćo, da prođu četnici”… (foto i video)

Fadilin saborac Mujo Karović kaže da kada zavlada letargija među saborcima i kada im padne moral, Žuta dođe da ih razgovori.

– Ona se aktivira, razleti, od borca do borca, sa svakim malo progovori i oraspoloži ih. Bio sam s njom u akcijama, uvijek ona krene prva, prva je puzala prema neprijateljskim linijama. Bila je psihički jaka osoba, veseljak, vedra i nasmijana osoba. Puno smo se i šalili – kaže Karović.

Sjeća se da je jedne prilike grupa boraca, a među njima i Fadila, otišla u potragu za hranom.

– Sišli su do jednog kokošinjca tražeći jaja. Kada su zavukli ruku u kokošinjac, izvukli su umjesto jajeta jedan smotuljak, a u njemu jedno hiljadu maraka. Kad su ostali borci čuli šta su našli, svi su se razletili ne bi li i oni imali sreće, te je svaki kamen na Žuči bio prevrnut – sjeća se sa osmijehom Karović.

Karović kaže da je Fadila znala prepoznati kada je neki borac tužan ili zabrinut.

– Moja četa je trebala ići kući, i ja sam tu noć trebao slaviti rođendan mom bratiću. Ali umjesto da odem, komandant je rekao da moramo ostat da čistimo i pripremamo oružje za akciju. Fadila je ležala na livadi i čistila svoje oružje. Ja sam čistio svoj puškomitraljez, a bio sam potišten jer mi nije bilo po volji što sam ostao umjesto da se vidim sa familijom. Ona je primijetila da ja šutim. Prišla mi je sa leđa, protrljala me rukama po glavi i kaže: “Šta je s tobom”. Vodila je računa o svakome. Nije dala da iko posustane – priča Karović.

Zajedno su, kaže, išli u diverzantske akcije i približavali se četnicima.

– Ona je naša heroina. Prva je, pa i prije muškaraca, kretala prema neprijatelju. Nije se bojala – kaže Karović.

Fadila je ranjena 18. septembra 1992. kada je izvlačila svoje saborce i spašavala ih.

– Bila je uvijek dio saniteta, ali je išla i u akcije. Prilikom izvlačenja naših ranjenih teško je ranjena. Kad su je tako teško ranjenu počeli izvlačiti, ona je rekla: “Ne dajte, braćo, da prođu četnici”. Ona se u tom momentu bori za život. Bila je sigurno svjesna da je teško ranjena, ali je svojim saborcima savjetovala da ne dozvole da prođu četnici. Borila se za svoj život, ali je ipak domovina bila iznad svega – zaključuje Karović.

Njen saborac Nedžad Hodžić kaže da je Fadila zajedno sa dr. Eminom Kapetanović Bunar u Velešićima osnovala prvu ratnu ambulantu.

– Bila je izuzetno hrabra, niko joj po tome nije mogao parirati. Ona je djevojka koja je rođena na Drini, iz mjesta Potkozarje, istočno od Goražda. Bila je draga i fina djevojka. Bili smo nerazdvojni. Sjećam se jednog jutra kada smo išli u izviđanje na Žuči, zatezali smo kanape da znamo jesu li četnici dolazili u izviđanje. Ispred nas je protrčao zec, ona je rekla: “Eno ga četnik”. Mi smo zapucali, ali shvatili smo da džaba pucamo – sjeća se sa osmijehom Hodžić.

U jutarnjim satima 18. septembra 1992. godine borci su vidjeli da se nešto sprema, da se četnici grupišu.

– Vidjeli smo da nešto nije uredu. Odbili smo prvi napad, pa drugi i onda sam ja ranjen. Tada je poginulo dosta naših boraca. Kad me izvukla i počela previjati, pala je granata i ranila je Žutu. Ja i još jedan čovjek smo se probudili u mrtvačnici, zašto su nas tu ostavili, ne znam. Kasnije su me operisali – priča Hodžić.

Kaže da je nakon dva dana, od povreda zadobijenih ranjavanjem, podlegla heroina Fadila.

Majka je o njenoj pogibiji saznala kada je čula pjesmu Hanke Paldum o Fadili.

Na Žuči je, na Orliću, 18. septembra agresor izvršio napad koristeći mještane Vogošće i okolnih mjesta koje je držao u logorima, kao živi štit. Na taj način pokušali su probiti liniju odbrane 1. motorizovane brigade i združenih vogošćanskih odreda. Samo tog dana poginulo je 12 boraca, dok je 68 ranjeno. Taj dan se obilježava kao dan sjećanja bitke na Žuči i pogibije heroine Fadile, te njenih saboraca.

Izvor: AGENCIJE