ŠOK TVRDNJA IZ AMERIKE: Istorija nas uči, koronu može da istrjebi samo drugi virus? (foto i video)

Znamo kako je započela pandemija COVID- 19, Slijepi miševi u blizini Vuhana u Kini drže mješavinu sojeva korona virusa, a negdje prošle jeseni jedan od sojeva, dovoljno oportunistički da pređe, napustio svog domaćina i završio u čovjeku…

ČIKAGO: Svijet, Recept, Putovanja, Zanimljivosti, vijesti, srijeda… 29.02.2020… 00: 16… ŠOK TVRDNJA IZ AMERIKE: Istorija nas uči, koronu može da istrjebi samo drugi virus? (foto i video)

Ovaj korona virus je bez presedana u kombinaciji njegove lako prenosivosti, niza simptoma koji idu od nijednog do smrtonosnog i onog stepena koji je poremetio svijet. Veoma podložna populacija dovela je do gotovo eksponencijalnog rasta oboljelih.

– Ovo je različita i sasvim nova situacija – kaže epidemiolog i biologinja Sara Kobei sa Univerziteta u Čikagu.

Ali dosadašnje pandemije nude nagoveštaje budućnosti. Iako ne postoji nijedan istorijski primer koji bi mogli da slijedimo, čovječanstvo je prošlo kroz nekoliko velikih epidemija u poslednjih 100 ili više godina koje su na kraju prestale. Načini na koji su se zaustavili nude smijernice svijetu koji traži načine vraćanja zdravlja i osjećaja normalnosti. Tri od tih iskustava, Kobei i drugi stručnjaci, kažu da ono što će se dogoditi dalje zavisi od evolucije patogena i od ljudskog odgovora na njega, i biološkog i društvenog.VIRUSI NEPRESTANO MUTIRAJU… 

Oni koji pokreću pandemije imaju dovoljno novosti da ih imunološki sistem čov.eka ne prepozna brzo kao opasne osvajače. Oni prisiljavaju organizam da stvori potpuno novu odbranu, koja uključuje nova antitijela i druge komponente imunog sistema koje mogu reagovati i napadati neprijatelja.

Veliki broj ljudi se razbolji u kratkom roku, a socijalni faktori poput gužve i nedostupnosti lijekova mogu da povećaju taj broj još više. Konačno, u većini slučajeva antitijela koja je razvio imuni sistem za borbu protiv napadača zadržavaju se dovoljno dugo kod pogođene populacije da im se obezbjedi dugoročniji imunitet i ograniči virusni prenos sa čovjeka na čovjeka. Ali to može potrajati nekoliko godina, a prije nego što se to dogodi, vlada pustoš.UČENJE DA SE ŽIVI SA BOLEŠĆU

Najpoznatiji primer ove dinamike u modernoj istoriji bila je epidemija gripa H1N1 1918-1919. Ljekari i zaposleni u javnom zdravstvu imali su daleko manje oružja nego danas, a efikasnost kontrolnih mjera poput zatvaranja škola zavisila je od toga koliko su rano i odlučno primjenjene. Tokom dvije godine i tri talasa, pandemija je zarazila 500 miliona i ubila između 50 i 100 miliona.

Soj H1N1 postao je endemičan, zarazna bolest koja je stalno bila s nama na manje teškim nivoima, a kružila je dodatnih 40 godina kao sezonski virus. Bila je potrebna još jedna pandemija – H2N2 1957. – da bi ugasila veći dio soja iz 1918. godine. Jedan virus gripa izbacio je drugi, u suštini, a naučnici zapravo ne znaju kako. Ljudski napori da se to učini su propali.

– Priroda to može, mi ne možemo – kaže virolog Florian Krammer sa Medicinske škole u ​​Icahnu na Majni Sinaj u Njujorku.

– Većina pacijenata sa SARS-om nije bila tako zarazna sve dok se možda nije pojavila nedelja nakon pojave simptoma.Ako bi mogli da se identifikuju u roku od jedne nedelje i stave u izolaciju sa dobrom kontrolom infekcije, ne bi bilo daljeg širenja. Zadržavanje je tako dobro funkcioniralo da je bilo 8,098 slučajeva SARS-a na globalnoj razini i 774 smrtnih slučajeva. Svijet nije vidio slučaj od 2004. godine – kaže epidemiolog Bendžamin Kauling sa Univerziteta u Hong Kongu.

– Kada je 2009. godine novi virus gripe H1N1, poznat kao svinjski grip, izazvao pandemiju bilo je zvono alarma jer je ovo bio potpuno novi H1N1 i bio je vrlo sličan ubici iz 1918. godine…

Svinjski grip se pokazao manje ozbiljan nego što se plašili. Imali smo sreće jer patogenost virusa nije bila velika. Ali drugi važan razlog je taj što su šest mjeseci nakon što se virus pojavio, naučnici razvili vakcinu protiv njega – kaže Kramer...

izvor agencije CNN