PRIJATELJI ZA PRIJATELJE: DOGADJAJ KOJI JE OSVOJIO NAŠA SRCA ŽIVIMO ZAJEDNO…
Kako to izgleda kada naša malo bude mnogo, kad jedna naša ideja ozari lica dječja, kad se samo malo potrudimo i jedan dan obojimo bojama radosti i sreće onima kojima su dani drugačiji, kojima su ponekad minuti dugi, onima kojima je pomoć potrebna i još više od toga razumjevanje, shvatanje i ljubav pokazala je manifestacija koju je organizovao Jasmin Dervišnurović sa svojim prijateljima za svoje prijatelje.Ima li većeg dara za čovjeka.Jasmin je neko ko lako poklanja pažnju, neosjetno, prirodno.
On je suvlasnik jedne mahlene zanatske radionice „Sve pod sač“, dobro znane, koja pravi one prekrasne tradicionalne specijalitete ovog našeg sandžačkog, pazarskog podneblja-pite i mantije.I istinski je Jasmin, upravo prije svega kvalietom ali i svojom lakoćom odnosa, od mantija i pita napravio brend.Jeli su ih predsjednici država, ambasadori, prinčevi…
Ali i mnogo važnije od toga „Sve pod sač“ je brend i u nečem još mnogo važnijem- ljudskosti, spremnosti da pomogne, bude dio dobrih stvari i manifestacija, pomoći sportistima, humanim aktivnostima i mnogo čega još…i nije to slučajno Jasmin takav.
Jasmin je Ćurov i Danin i jednostavno po roditeljima je morao biti takav.U „Sve pod sač“ dodju i šampioni Amela Terzić i Asmir Kolašinac, dodju bokseri, tavlaši, fudbaleri, košarkaši, rukometaši i ostali sportisti, glumci, novinari, televizijske ekipe, predsjednici država, ambasadori, gradonačelnici,dodju has Pazarci ali i gosti sa različitih dunjalučkih strana privučeni tim čudom-mantijama i pitom.A onda ne samo više tim nego i neposrednošću, ljubaznošću i nesvakidašmnjim prijemom koji je više od gostoprimstva…
I taj Jasmin Dervišnurović. Ćurov i Danin sin, Azrin brat skoro mjesec dana mi govori da nešto priprema.Govorio mi je sa mnogo treme i nervoze od toga, zabrinut kako će ispasti, hoće li to baš biti to—a cilj je bio da okupi djecu sa posebnim potrebama i da im barem jedan dan učini ljepšim, lakšim, da pokaže da je potrebno tako malo kako bi smo pokazali da oni žive sa nama a ne pored nas, da imaju svoje talente, želje, da imaju svoje potrebe i osjećanja, da oni vole svijet i da im svijet, pa i na ovaj maleni način, mora pokazati da voli njih.Ja sam se na sve moguće načine borio da se ubacim u sve i dam svoj doprinos ovoj sjajnoj ideji.
I već kada se približavao taj 29. oktobar, djeca su se već uveliko pripremala, uvježbavali su razne igračke, plesne, pjevačke i recitatorske tačke sa svojim vaspitačima.Danima od prijatne nervoze i uzbudjenja nisu mogli da spavaju...
Željeli su da se svijetu i svojim sugradjanima predstave u najboljem svjetlu i da izmame osmjehe na licima svojih roditelja tih istinskih junaka ovog doba i vremena.Napokon je program bio sklopljen.Jasminovi prijatelji su priskočili.Donosili su se stolovi, ukrasi, baloni, postavljeno ozvučenje u centru grada kod sebilja, krenula je muzika,odnekud su stigle krofne, sokići, kolači, stigle su „Sačove“ mantije i pite…mmmm.I onda je počeo program. Prvo su štićenici Centra za cjelodnevni boravak osoba sa posebnim potrebama izveli muzičko scenski igrački prikaz „Zumba“ da bi poslije njih oni najmladji odigrali dječji ples…
„Kad snovi dobiju krila“.Veliki broj okupljenih sugradjana je zajedno sa Dačom pjevao himnu „Kad pogledam sa bedema“ a onda su tri dueta, redom jedan za drugim, “razvalila“ : Senada i Usame su otpjevali i scenski nam prikazali Brenin hit „Šeki“, Ilda i Ivan su briljirali izvodeći kompoziciju „Slavija“ a Edina i Emir su osvojili simpatije publike duetskom pjesmom „Ja imam nekog a ti si sam“. Amina je poput princeze odrecitovala recitaciju posvijećenu majkama.
I na kraju programa svi smo zajendo odigrali jednu šotu.Prekrasan ambijent, osmjesi, zadovoljna djeca, roditelji, okupljeni ljudi, ta sreća na licima učesnika programa i izvodjača…neopisivo.I da stvar još bude ljepša odnekud ti se, privučeni ovim spektakularnim dogadjajem, pojave Enis Todić i Snežana Vušović, mlade naše pjevačke zvijezde, i svojim pjesmama stave šlag na ovu tortu ljudskosti, humanosti i altruizma. U sve ovo se uklopio prekrasni dan 29. oktobar kojega su još ljepšim, toplijim, nezaboravnim učinili dječja sreća, osmjesi i zadovoljstvo…
Jasmin veli da je njegova želja bila da jedan dan, jedan sahat učini ljepšim ovoj djeci, njegovim prijateljima sa kojima se svakodnevno druži. -Želeo sam da pokažem da je moguće sa malo naših odricanja i davanja napraviti vulkan dječje sreće i hteo sam da pokažem da zaista oni žive sa nama a ne pored nas i trudiću se, koliko god bude u mojoj moći, znajući koliko veliku podršku imam od mojih roditelja i prijatelja da ovakve manifestacije, hepeninge i druženja organizujem kad god se zato ukaže prilika.Imao sam zaista nevidjenu tremu od prevelike želje da ovo uspe.Gledajući nasmijana lica mojih prijatelja, ove djece i njihovim roditelja i vaspitača, mogu da kažem da sam danas najsrećniji čovjek na svijetu- rekao je Jasmin Dervišnurović.
-Želeo sam da pokažem da je moguće sa malo naših odricanja i davanja napraviti vulkan dječje sreće i hteo sam da pokažem da zaista oni žive sa nama a ne pored nas i trudiću se, koliko god bude u mojoj moći, znajući koliko veliku podršku imam od mojih roditelja i prijatelja da ovakve manifestacije, hepeninge i druženja organizujem kad god se zato ukaže prilika.Imao sam zaista nevidjenu tremu od prevelike želje da ovo uspe.Gledajući nasmijana lica mojih prijatelja, ove djece i njihovim roditelja i vaspitača, mogu da kažem da sam danas najsrećniji čovjek na svijetu- rekao je Jasmin Dervišnurović.
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
U Prlinama na domak Akova živjela je porodica Raifa Pilava. Read more
Čast da otvori 24. izdanje SFF-a pripala je slavnom poljskom Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more