JOSIP PEJAKOVIĆ, OTKRIO KAKO JE POBIJEDIO SMRT I IZDRŽAO 17 OPERACIJA: “Bio sam otpisan, mrtav…” (foto i video)

Josip Pejaković u Pressingu na N1 imao je prvi javni nastup nakon pobjede za život. Ispričao je kako je preživio 17 teških operacija i ko mu je sve pomogao…

SARAJEVO: Regija, Zanimljivosti, vijesti, četvrtak 19. 09 .2019… 09: 02… JOSIP PEJAKOVIĆ, OTKRIO KAKO JE POBIJEDIO SMRT I IZDRŽAO 17 OPERACIJA: “Bio sam otpisan, mrtav…”

Josip Pejaković je u gostovanju u Pressingu pred kraj 2017. godine poručio ko preživi 2017. i 2018. tek je taj nagrabusio?

“To pokazuje da je poruka bila prava. Ja sam prvi nagrabusio, stavio se na čelo i bio pijetao koji prvi kukuriče. Ta poruka je trebala da zadesi druge koji su odgovorniji od mene u ovoj zemlji. Danas smo brojali koliko sam imao operacija. Došli smo do broja 17. Četiri teške narkoze, vraćanje iz totalne narkoze u život, komplikovanih operacija koje su trajale i po sedam i po sati, do užasa koji će me zadesiti poslije svega toga. U prvom krugu što sam uspio pobijediti je operacija slijepog cijeva, jedan i dva stenta, bypassa, dva puta ponovljen. Na kraju, kada sam trebao da izađem iz bolnice, kao i sav normalan svijet – doživim najgore, fasujem bolničku bakeriju, ne jednu, nego više njih. Tada kreće borba za život”, ispričao je Pejaković.

“Bio sam otpisan, mrtav, vijećali su od kojeg sam materijala da sam preživio. Tada se vidjelo da sam se u bolesti poistovjetio sa zemljom koja se zove Bosna, jer i ona boluje, ali će preživjeti kao i ja uz mnoštvo infarkta”, rekao je.

“Završio sam na infektologiji. Uz sve napore koje su činili ljekari, izgubio sam 45 kilograma, došao sam niže od regrutne kilaže. U posljednji čas na inicijativu gradonačelnika Zagreba Bandića i načelnika općine Centar premješten sam u Zagreb sa suprugom i uz mnoštvo detalja koji nisu prijali, uz nadljudske napore nekih ljekara, u Sarajevo sam se vratio bez bakterija, što je najveći uspjeh u Zagrebu”, rekao je Josip Pejaković u Pressingu na N1.

“Vratio sam se u Sarajevo, podigao sam se iz kreveta. Stalno sam išao u nepokretnost. Vezan si za krevet i pogled u jednu tačku. Neozbiljno sam shvatio cijelu situaciju, počeo sam naglo da se krećem, da izlazim, odlazim u život. Povrijedio sam nogu. Morao sam izvršiti jednu amputaciju na lijevoj nozi. Uslijedio je niz problema, bakterija, napada na stopalo, a na kraju i ideja da mi se amputira noga. Mi smo to odbili i tražili smo pomoć u svijetu”, nastavio je Pejaković.

Zahvaljujući prijateljima, pogotovo Seji Brajloviću, sreo je čudotvorca.

Čitaj još: NOVI PAZAR: Renomirani turski brend Mavi Jeans od danas i u Sandžaku...

“To je Ninković, profesor, rekonstruktivac i plastičar možda najbolji na svijetu. Moj prijatelj kojeg poznajem prije rata. Nazvali smo ga, moj sin mu je poslao uveče dijagnozu bolesti u 19:00 sati, on je u 7 ujutro odgovorio – ja ovo mogu riješiti. Morao sam otići na kratki odmor. Ja ću vam ovo uraditi besplatno, ali morate platiti kauciju. To se i učinilo. Naravno, taj novac nisam imao. 35.000 eura. Ljudi su insistirali da im ne pominjem imena. Javio se čovjek iz Beča koji je tvrdio da me obožava, zvao je mog sina. On je rekao da imam problem. Pitao je ima li lijeka, sin je rekao da ima ali nema para. On mu je poslao predračun i on je poslije 15 minuta rekao ‘neka stari ide’. Čovjek kojeg nikada nisam vidio. Ujutro su uplatili kauciju, uz još neke napore, mog sina i kredita – skupili smo crkavicu”, ispričao je Pejaković.

“Kasnije su se javili neki drugi ljudi u Skandinaviji. Zahvaljujući pismima, krenuli su u kampanju – 300 kruna za Josipa Pejakovića, to su Krajišnici koji žive u Skandinaviji. Oni su učinili napor taj. Krenula je i kampanja u Australiji. Onda se odavde se javila savjest”, naveo je.

Kako je moguće da se za Josipa Pejakovića skuplja novac – zar ne postoji sistem koji treba sve ljude zbrinuti, kada je ovakva situacija u pitanju?

“Morao sam ići u Njemačku jer ovdje to nisu mogli da urade. Potpisali su to kriurzi da se to ne može obaviti ovdje. Radilo se o gangreni, nema tajne. Međutim, rasulo koje je vladalo u Zavodu kantonalnom, zdravstvenom su ih natjerali da administriraju. Nisam ja to shvatio kao pogrešku, nego kao problem. Premijer se javio da će se on lično riješiti problem finansiranja tog u cjelosti liječenja. Mene je to ponukalo da zaustavim kampanju u Australiji, Skandinaviji”.

Čitaj još: DRAMA U CENTRU BARA: Naoružan eksplozivom, pištoljem i molotovljevim koktelom prijeti da će ih aktivirati... (foto, video)

“Ninković mi je predložio Našu malu klinku u Sarajevu i banjalučku bolnicu sa najboljim uvjetima, i Foču gdje ima saradnike. Izabrao sam Foču jer sam znao da je pokojni Boriša Stanović gradio kliniku, a i najbliža mi je. Sreo sam doktoricu Helenu Marić, doktoricu, koja je bila na radu kod Ninkovića. Nešto što ću ostaviti kao najemotovnije, imao sam odlične uvjete na UKCS u Sarajevu, bio sam sam, imao sam apartman. Isto tako i u Zagrebu. Imao sam te uvjete, jer sam imao imunitet da sam mogao umrijeti da sam ulazio među ljude koji boluju od drugih bolesti. U Foči sam rizično ušao, jer nije bilo jednokrevetnih soba. Onda sam došao na ideju da budem u hotelu. Onda je doktor Marić oslobodio kancelariju i rekao da ću ja biti tu. Uvjeti su bolji nego u bolnici tu, držali su nas kao malo vode na dlanu. Služili su nas beskrajno, što nije izostajalo i u drugim institucijama. Meni su spašavali život u Foči i Minhenu. Tu su mi spasili i nogu i glavu. Nisam siguran da poslije dvije amputacije koje su očekivali da bi ostao na nogama, ili bi pao u depresiju i umro”, kazao je.