Dodik, na Karadžićevom putu, zastupnik ruskih interesa, uz udar na Oružane snage BiH… (foto)

Odluči li se Dodik na separatističke akcije, to će biti skoro repriza događanja iz 1991. godine, odnosno kretanje Karadžićevim stopama…

BANJA LUKA: Regija, Crna Hronika, Putovanja, Zanimljivosti, vijesti, srijeda, O4. 09 .2019… 19: 52…  Dodik, na Karadžićevom putu, zastupnik ruskih interesa, uz udar na Oružane snage BiH…

Petog septembra sasvim sigurno neće biti ništa od realizacije sporazuma trojice stranačkih lidera, neće se formirati vlast, niti će biti poslan ANP u Bruxelles, pa je sad ključno pitanje šta će se zatim dešavati?

Politički odnosi strana u Bosni i Hercegovini u međusobnom sučeljavanju različitih interesa, zahtjeva i uslova dospjeli su u nerazmrsiv čvor koji će se sada morati presjeći. Pri tome, na koji način će stvari teći najmanje će se pitati potpisnici sporazuma od 5. augusta, njihovi trabanti i bh. opozicija.

Novost u domaćem haosu jeste da se bitni strani faktori u borbi za svoje geostrateške interese na Balkanu (ili preko Balkana) – SAD, najmoćnije vlade EU i Rusija – posljednjih dana gotovo direktno sučeljavaju na neuralgičnim pitanjima u trouglu Srbije, BiH i Kosova.

Pomenuti stvarni faktori isturili su u političku bitku za Balkan svoje „specijalne predstavnike“, prema biografijama vrlo respektabilne diplomate, i upravo je u toku međusobno testiranje dokle je ko spreman ići.

Čime prijeti Dodik, šta zaista može, šta smije učiniti i kakve bi bile posljedice?

Za početak, on ponavlja praksu ratnog predsjednika RS da za svaku kritičnu odluku traži pokriće u odlukama NSRS gdje će strogo kontrolirana većina izglasati bilo šta da predloži „u interesu srpskog naroda“.

Na ovaj način on stiče prividni legitimitet i za nezakonite odluke, ali praksa je pokazala da je neke takve odluke suspendirao OHR. Zato je Dodik nedavno, bez ikakvog pravnog osnova, poručio Valentinu Inzku da će RS odbaciti bilo kakvu intrvenciju OHR-a. Konkretno,

Dodik je zaprijetio da će povući saglasnost RS o sporazumu o Oružanim snagama BiH. U praksi bi to išlo tako što bi (to je već najavljivao) pozvao sve pripadnike OS BiH iz RS da napuste kasarne u Federaciji BiH i da se povuku u vojne objekte u RS. Vjerovatno bi suspenzijom učešća u OS BiH / MOBiH automatski reaktivirao VRS / MORS.

Naravno da Dodikov udar na OS BiH ne bi prošao bez incidenata. On bi podrazumijevao sprječavanje nesrpskim pripadnicima OS BiH da uđu u kasarne u RS, uzurpiranje imovine u zajedničkim skladištima i vjerovatno isprovocirane incidente koji bi bili povod za policijske blokade međuentitetske linije. Od ranije znamo da su u RS već postrojavane paravojne četničke formacije koje su u stanju na politički mig i izazvati incidente, a da je MUP RS u pokaznoj vježbi izigravao graničare.

To bi bio najopasniji pravac djelovanja, ali ipak nije i najvjerovatniji. U njemu je sadržano previše rizika od eskalacije situacije koja bi prisilila i zapadne faktore na konkretnu reakciju, a konfrontacija je nešto što ni Rusiji, ni Dodiku ne treba sve dok se rezultat postiže „soft taktikom“.

Da Dodikovo traženje povrata prenesenih nadležnosti taktikom „nema to nigdje u Dejtonskom sporazumu“ neće proći kao ozbiljan argument sugerira izjava Matthewa Palmera, specijalnog predstavnika SAD za Zapadni Balkan, koji je na Bledskom strateškom forumu (na temu  “Izvori stabilnosti i nestabilnosti”) o tome rekao: “Daytonski sporazum nikad nije bio zamišljen kao fiksni okvir, nego okvir koji se mijenja, no ja sam skloniji evoluciji nego revoluciji utjecaja tog sporazuma.”

Odluči li se Dodik na separatističke akcije, pa čak i zaštićen odlukama NSRS, to će biti skoro repriza događanja iz 1991. godine, odnosno kretanje Karadžićevim stopama. Obzirom na epilog i posljedice takvih odluka teško je povjerovati da bi Dodik prihvatio i odgovornost za posljedice kao i sankcije koje bi ga stigle. Međutim, krene li ipak u takvu avanturu, to će značiti da to čini po „ruskom scenariju“ (koji nije uspio u Makedoniji i Crnoj Gori), zatim da nije postignut geostrateški kompromis velikih te da je Moskva odlučila zaustaviti NATO ponovo preko leđa malih naroda. U tom slučaju sada je teško predviđati reakciju SAD, NATO-a i EU, ali ona sigurno ne bi izostala.

Izvor: Al Jazeera