NAJNESHVAĆENIJI srpski LIDER: PREDLOŽIO 3 OPCIJE ZA KOSOVO, ZBOG JEDNE JE UBIJEN… (foto, video)

Na današnji dan ROĐEN je Zoran Đinđić, život mu je bio surov, a u njemu uspjevaju samo uporni i istrajni…

BEOGRAD: Regija, Crna Hronika, Zanimljivosti, vijesti, četvrtak, 01. 08 .2019… 17: 57… NAJNESHVAĆENIJI srpski LIDER: PREDLOŽIO 3 OPCIJE ZA KOSOVO, ZBOG JEDNE JE UBIJEN… 

Na današnji dan 1952. godine rođen je Zoran Đinđić, nekadašnji premijer Srbije, po mnogima, jedan od najtalentovanijih srpskih političara u istoriji. Makar u onoj modernoj…

Karijeru je započeo krajem osamdesetih sa konjskim repom i minđušom u uhu u okviru Demokratske stranke, na čije će čelo doći 1994. godine, po nekima, nakon puča unutar stranke kada je na liderskoj poziciji smenio Dragoljuba Mićunovića.

Od tog trenutka počela je njegova era koja je stranku počela da udaljava od “beogradskih intelektualističkih krugova” i približava narodu uz čuveni predizborni slogan sastavljen od samo jedne, ali efektne riječi – “pošteno”...

Širim narodnim masama u Srbiji Đinđić nikad nije bio po ukusu. Smatrali su ga izdajnikom, stranim plaćenikom, svilenim, intelektualcem koji se razmeće stranim riječima i nejasnim teorijama, prosto – nikad ga nisu razumjeli…

Često su glasali za koaliciju u kojoj se on nalazi iz inata prema vlastima, tačnije Miloševićevom režimu, ali ne i za njega direktno.

Uživao je podršku ljudi iz urbanih sredina, ali to nikad nije bilo dovoljno za potpun uspjeh. Stalno je morao da se “šlepuje” uz druge, one sa definisanijom nacionalističkom crtom poput Vuka Draškovića i Vojislava Koštunice. Radio je to svijesno i proračunato i nikada to nije krio.

Ipak, Đinđić je bio dovoljno uporan da sve vreme traži načine da se nametne glasačima i da na kraju ostvari svoj cilj – da pobjedi Miloševića, svrgne sa vlasti i stane na čelo Srbije. Pa makar i preko Koštunice i koalicije sastavljene od praktično svih postojećih srpskih političkih stranaka i pokreta znanim kao DOS.

Međutim, još manje su ga voleli i kad je postao vlast. Optuživali su ga da “prodaje zemlju”, da radi za one koji su nas ponižavali i bombardovali, da srpske junake predaje Hagu kao zločince, da uništava Srbiju i srpstvo…

Bio je krvi za sve, uvijek na meti, mrzeli su ga politički protivnici, ali su ga, po svemu sudeći, jednako mrzeli i oni koji su sa njim sarađivali i klimali glavom u njegovom prisustvu.

Iako filozof po obrazovanju, Đinđić je bio pragmatičar i tehnokrata, čovjek zaljubljen u moderne tehnologije i savremeni svijet i njegova dostignuća, a politiku je doživljavao kao posao, državu kao kompaniju, svijet kao tržište, probleme kao izazove koje treba rešiti kako bi se išlo u budućnost o kojoj je često govorio.

Likvidiran je pod gomilom sumnjivih okolnosti 2003. godine u 50. godini života ispred ulaza u Vladu Srbije dok je na štakama izlazio iz automobila.

Postoji mnogo teorija o atentatu na njega, ali većina analitičara se slaže u tome da bi ključ za njegovu likvidaciju trebalo tražiti u njegovoj promjeni odnosa prema Kosovu – najskupljoj temi na ovdašnjem političkom tržištu.

Naime, neposredno prije atentata, Đinđić je otvorio temu Kosovo i krenuo u svojevrsnu međunarodnu ofanzivu pokušavajući da nađe rešenje za ključni problem srpske države – južnu pokrajinu.

Pisao je Putinu, Bleru i Bušu pokušavajući da ih pokrene da potraže prihvatljivo rešenje za Kosovo, koje je, po njemu, “opasno počelo da klizi u nezavisnost”.

Đinđić je čak predložio nekoliko rešenja koja bi mogla biti uzeta u obzir.

Prva opcija je federalizacija u kojoj bi Albanci i Srbi imali sličan status kao Muslimani i Hrvati u BiH.

Ovo rešenje bi omogućilo dovoljno garancije Srbima da uživaju svoja prava u skladu sa samoupravom na Kosovu. Ovakvo konstituisano Kosovo bi imalo asimetričan status u odnosu na Srbiju – više od pokrajine, manje od federalne jedinice. 

Druga opcija, u slučaju da prva ne uspe, ugledala bi se na Kipar, sa teritorijalnom demarkacijom, ali nepromijenjenim granicama. U ovom slučaju, Srbi bi organizovali svoj politički život uglavnom u sijevernom Kosovu. 

Treća opcija u slučaju da ove dve ne uspeju, biće promena granica sporazumom. U tom slučaju, srpska nacionalna zajednica bi dobila svoj dio teritorije – napisao je Đinđić u pismu Toniju Bleru.

Iako se često misli da je otvaranje ove teme bilo vrlo nepopularno u Srbiji, te da je zbog toga Đinđić postao još omraženiji nego ranije, izgleda da to baš i nije istine.

Naime, u jednom od poslednjih intervjua on je kazao da je situaciju sasvim suprotna – svijet nije želio da se uđe u proces rešavanja “kosovskog problema”, a srpski narod je pokazao interesovanje…

Svijet nije raspoložen za to, ali sam veoma zadovoljan što sam video da su ljudi u Srbiji mnogo raspoloženiji nego što sam očekivao. To jeste jedna kontroverzna i vruća tema, ali lideri moraju da otvaraju takve teme, a ne da podilaze javnosti, nego da ukazuju na probleme. Kosovo nam je problem, ne možemo da zatvaramo oči pred realnošću – kazao je Đinđić.

izvor (Espreso)