“MUTNA, MLAKA I BUČNA BARA”: “Zaklela sam se da više NEĆU LJETOVATI na Jadranu…

Samo za prevoz automobila trajektom, kada bih ga imala, bi platila oko 150 eura, a gdje je još barem 60 eura goriva za do Splita i natrag te 400 kuna (oko 55 eura) putarine…

SPLIT: Regija, Crna Hronika, Putovanja, vijesti. nedelja, 30. 06.2019…16: 59… “MUTNA, MLAKA I BUČNA BARA”: “Zaklela sam se da više NEĆU LJETOVATI na Jadranu…

Prošlo ljeto sam se zaklela da više neću ljetovati na Jadranu, taman išla piješke do Durmitora ili se sama pentrala po Velebitu, sve može samo ne masovni turizam na dalmatinski način…

Budući sam odrasla u Dalmaciji, nikada ranije nisam ni pomišljala na život bez barem dvije nedelje najljepšeg mora, ali, nakon prošlogodišnjeg iskustva, naprosto tu golgotu ne želim još sebi jednom da priuštim. Ako treba idem u Grčku, Crnu Goru, bilo gdje… Ljetovaću u šatoru na Velebitu, čuvati ovce u Lici, ali u rodnoj Dalmaciji više izigravati budalu neću, piše jedna čitateljka portala 100posto.hr.

Neću nikada zaboraviti oskećaj potpune nemoći i gubitništva kad su mi u jeftinom kafiću na plaži u Jezerima na Murteru naplatili 5 komadića najjeftinijeg sira i šaku španskih maslina 9 eura. Dok sam tako sjedila na tipičnom jeftinoj bokeloj stolici i prstima prebirala masline po plastičnom tanjiru, počela sam da oskećati kako mi se filmski na čelu, poput kakve stigme, pojavljuje slovo “L” kao “luzer”…

Kafić je to na plaži, ali to plaže vidkelo nije. Dakle, nije u pitanju ni šljunak, ni pijesak, već obična usijana betonjara, odnosno cementirani plato po kojem između tijesno naslaganih peškira na temperaturi od plus 40C skakuću gologuza djeca, a uši ti paraju roditelji koji za njima viču na raznim jezicima. Mira nije bilo ni za lijek, a hladiti se moglo eventualno ledom, kad bi ga bilo, jer u kafiću iz nekog razloga je čak i struje nestalo…

Čitaj još: PULA: MUČNI DETALJI, zaklao bivšu ženu pa sebi prerezao vrat... (foto)

Naše divno Jadransko more toga se dana bojom, izgledom pa čak i temperaturom minimalno razlikovalo od betonskog platoa, kojeg smo zvali plažom. Bila je to jedna mutna, mlaka i bučna bara, u koju ne znaš zašto bi ulazio, osim ako baš ne želiš izgrebati tabane oštrim kamenjem.

Izmoždena bukom, vrućinom, komarcima i muhama odlučila sama utjehu da potražim u jednom od najbolje ocijenjenih tamošnjih restorana, ali čak i to je bilo čista prevara…

Šta bi tek bilo da sam kojim slučajem odlučila da odem na Vis? Samo za prevoz automobila trajektom, kada bih ga imala, bi platila oko 150 eura, a gdje je još barem 60 eura goriva za do Splita i natrag te 400 kuna (oko 55 evra) putarine, a onda prelazimo na ostrvske cijene hrane. Nedelju dana skromnog smještaja bi me koštao oko 400 eura.

Brzinskim pogledom na ove iznose sasvim ja jasno da bi me nedelju dana ovakvog ljetovanja na Visu koštao otprilike jednako kao mjesec dana na nekom azijskom ostrvu. Jedino problematično je što je u ovo doba godine u Aziji kišna sezona, ali iz mog dosadašnjeg iskustva to i nije nešto što može bitno pokvariti pustolovan odmor na egzotičnoj lokaciji…

Čitaj još: BORIS Mugoša: IMA NAS da jasno kažemo stop svjesnom urušavanju građanske i evropske CRNE GORE...