Sjećate li se Fikreta ALIĆA: Država ga je zaboravila…
Nakon 27 godina Fikret Alić nije se u potpunosti oporavio od vremena koji je provedeo u srpskom logoru…
PIŠE Merita Arslani 14. MAJ 2019.
KOZARAC: BiH, Putovanja, vijesti, utorak, 14.05.2019…08: 57… Sjećate li se Fikreta ALIĆA: Država ga je zaboravila…
Fikret Alić danas izgleda kao zdrav sredovječni muškarac, nimalo nalik izgladnjeloj figuri fotografiranoj iza žičane ograde logora Trnopolje 1992. godine.
Uznemirujuća Alićeva fotografija s ispijenim licem i istaknutim rebrima, okružen ostalim logorašima u srpskom logoru postala je jedna od najprepoznatljivijih fotografija rata u BiH.
Alić danas živi mirnim životom sa svojom suprugom i troje djece u mjestu Kozarac nedaleko od Prijedora u BiH.
No, ni do danas se nije u potpunosti oporavio od vremena zatočeništva. “Čovjek iza žice”, kako su ga prozvali strani mediji, pretrpio je trajnu zdravstvenu štetu tijekom dvomjesečnog boravka u logoru, a najviše su mu oštećeni bubrezi.
Alić priča za Balkan Insight kako se sjeća svega dok je bio zatočen, te kako se i dalje, 27 godina kasnije, često noću budi progonjen noćnim morama.
Ono što ga posebno ljuti je to što država, čini se, ne mari previše ni za njega ni ostale zarobljenike i žrtve mučenja po logorima u periodu od 1992. do 1995. godine. “60 dana sam proveo u konc logorima, od Keraterma pa i do Trnopolja i nikada nisam dobio nijednu jedinu bosansku marku.
Kao bivši zatvorenik nemam ni pravo dobiti pravu, besplatnu zdravstvenu pomoć”, kaže Alić. Alić je dugi niz godina radio u Danskoj, koja mu danas isplaćuje invalidsku mirovinu.
“Da nisam zaradio penziju u Danskoj bio bih poput bilo kojeg drugog bivšeg logoraša – čovjek bez ikakvih prava”, nastavlja Alić.
Prvi nacrt bosanskog zakona o zaštiti žrtava mučenja, kojim je predviđeno određivanje novčane pomoći, rehabilitacija i ostali benefiti prvi put je napravljen 2006. godine.
Drugi nacrt napravljen je 2011. i treći 2017. godine. Zakon definira logoraše i sve žrtve seksualnog i fizičkog nasilja kao žrtve mučenja.
No, zakon još uvijek nije usvojen, a nije pomogao ni pritisak Ujedinjenih naroda i Europske komisije, koje su već više puta tražile od vlasti u BiH da se zakon usvoji.
Implementacija zakona, jednog dana kada bude donesen, koštat će jako puno. Bosansko ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice procijenilo je da će za period od 15 godina biti potrebno najmanje 288 milijuna eura.
Međutim, Jasmin Mešković, predsjednik Udruženja logoraša Bosne i Hercegovine, koji je proveo 50 dana u logoru u Sremskoj Mitrovici u Srbiji 1992. godine, ističe da logoraši žele priznanje za svoje patnje, a da novčane odštete mogu biti simbolične.
“Nitko se ne želi obogatiti jer je bio žrtva mučenja”, tvrdi Mešković.
Zbog nedonošenja zakona nezadovoljni su i hrvatski logoraši, među kojima i Karlo Marić, predsjednik Hrvatske udruge logoraša iz Mostara.
“Zbog ovakve sporosti donošenja zakon, mnoge žrtve na žalost nikada neće doživjeti moralnu satisfakciju, bilo kakvu drugu novčanu kompenzaciju”, navodi Marić, a isto tvrde i srpski logoraši koji su bili zarobljeni u logorima HVO-a u Odžaku, Donjoj Mahali i Bosanskom Brodu.
Sociolog Slavo Kukić ističe kako je nesposobnost donošenja jednog zakona, kojeg u jednoj mjeri priječi i neslaganje s Republikom Srpskom koja ima svoje tumačenje o ratnim logorima, potvrđuje da je bosansko društvo nezrelo i da još uvijek treba pomoć međunarodne zajednice…
iBalkan-net/Balkan Insight
One thought on “Sjećate li se Fikreta ALIĆA: Država ga je zaboravila…”