ZADNJA STANICA ŠTRPCI, NAJVEĆA SRAMOTA VUČIĆEVE SRBIJE

Prije 26 godina dogodila se otmica putnika na stanici Štrpci, nedaleko od Rudog, a porodice iz Srbije i Crne Gore još uvijek tragaju za kostima najmilijih, istinom i pravdom.

Brzi voz 671, putujući iz Beograda prema Baru, prolazio je kroz Štrpce, bosansko selo smješteno na granici sa Srbijom. Na uzvisini iznad sela, između dva tunela, nalazi se stanica za lokalne vozove.

Voz 671, poznatiji pod imenom “Lovćen”, na ovoj stanici zaustavio se samo jednom, 27. februara 1993.

Tog dana, grupa vojnika predvođena haškim osuđenikom Milanom Lukićem naredila je otpravniku da zaustavi voz. Oko četiri sata poslijepodne voz je stao, a vojnici su ušli i od putnika zatražili dokumente. Čitajući imena i prezimena, počeli su neke od njih izvoditi.

Nekoliko godina kasnije, na suđenju Nebojši Ranisavljeviću, jednom od vojnika iz Lukićeve grupe, utvrđeno je da je tog dana izvedeno 20 putnika.

Većina njih su bili građani bošnjačke nacionalnosti iz Srbije i Crne Gore. Uz njih, izvedeni su i Tomo Buzov, koji je iz Beograda putovao u Crnu Goru u posjetu sinu, i jedan mlađi muškarac, čiji identitet nikada nije utvrđen.

Kamionom su odvezeni do škole u selu Prelovo, nadomak Višegrada. Tu su opljačkani i pretučeni, a nakon toga dovedeni u susjedno selo Mušiće. U jednoj od spaljenih kuća su ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

I danas, 26 godina kasnije porodice traže kosti svojih mrtvih. Nakon dosadašnjih obećanja srbijanskih vlasti, porodice bi odlazile kućama uvjerene da će oteti biti nađeni. Tek kasnije shvatale su kako su obećanja bila samo “kupovanje vremena“, jer vlasti nisu imale namjeru da im pomognu.

Očajni, bez pomoći državnih organa, članovi porodica su protestovali, štrajkovali glađu, odlazili u Beograd… Nakon godina uzaludnog traganja počeli su prihvatati da njihovi očevi, braća i sinovi više nisu živi.

Porodice u Srbiji nisu dobile ni telegram saučešća. Sve manje se govorilo o otmici, a porodice nisu imale nikakvu mogućnost da same nastave potragu.

Na suđenju Ranisavljeviću, koje je počelo 1998. godine u Bijelom Polju, saznali su detalje otmice.

“To suđenje je bilo jedna bolna činjenica. Saznali smo da to nije bio nikakav nepromišljen čin grupe ili pojedinca, već da je to bila akcija Vojske Republike Srpske koordinirana od Vojske Jugoslavije i da je za tu akciju znalo najviše rukovodstvo”, priča svjedok toga vremena Nail Kajević iz Prijepolja.

Ranisavljević je 2002. pravosnažno osuđen na 15 godina zatvora zbog učešća u odvođenju putnika iz voza i ubistvima. Iako su imena ostalih učesnika od tada poznata, pravosudne institucije Srbije i BiH tek su 2014. godine uhapsile 15 osumnjičenih za ovaj zločin.

Spomenik simbolično postavljen na obali rijeke Lim, sa uklesanim imenima devet ubijenih građana Prijepolja, jedini je podsjetnik na zločin u Štrpcima. Općinske vlasti nisu dozvolile da se na ovom mjestu uklešu imena i stradalih koji nisu građani Srbije, piše BIRN.

izvor: slobodnabosna