NOĆ ZA RUKOMETNU ISTORIJU I NEZABORAV

SPORT VIJESTI – derbi XIV kola Super lige za rukometaše

Bio je to praznik sporta, derbi je zasenio sve, meč u kojem je trijumfovala ekipa koja je uložila više srca, snage, napokon trijumfovao je rukomet. Novi Pazar definitivno vraća veru u sport, prekida uhodane i dosadne puteve ligaških prvenstava, pokazuje svima kako se voli sport i kako se vrijedi baviti njime.

Subota je bila dan za rukomet u Novom Pazaru. Na noge “plavima” u 14 kolu Super lige Srbije dolazila je ekipa višestrukog prvaka svih zajednica državnih u kojima živjeli od SFRJ do ovog okvira Srbije- ekipa Partizana iz Beograda.

A naspram nje četa još jednog Nedeljka u trenerskom nizu rukometnog kluba Novi Pazar- Nedeljka Vučkovića. Željna da ponovi i ovjeri trijumf nad Partizanom iz Jesenjeg dijela prvenstva ali prilično ranjena povredama igrača, zakašnjelim i kratkim, tek desetodnevnim, pripremama, teških nogu a pod velikim bremenom i pritiskom javnosti i ljubitelja rukometa u Novom Pazaru da je pobjeda nad renomiranim protivnikom imperativ. A zamislite novjalija i najprijatnije iznenadjenje Super lige Novi Pazar bio je i blagi favorit u ovom meču i po mjestu na tabeli gdje je za korak ispred Partizana a i zbog jesenje pobjede u Beogradu.

Tek istorijska utakmica je mobilisala Upravu, igrače ali i ljubitelje rukometa u Novom Pazaru. Mnogo prije meča govorilo se o derbiju, nadalo najboljem i pomalo strahovalo, u gradu sjajne rukometne tradicije i sa generacijama izvanrednih rukometaša duel protiv Partizana bio je tema broj jedan i lajt motiv koji je strujao gradom.Jer mečevi protiv Partizana su uvijek više od igre. A ko bi i zamisliti mogao da će klub kojem je prije samo tri godine prijetilo gašenje biti tema broj jedan u rukometnim klubovima i koji će kao član rukometne elite naše zemlje biti akter jednog od derbija prvenstva u borbi za plej of. Trebalo je biti sinoć u dvorani Pendik, biti dio tog transa, te euforije, dio atmosfere koja je neponovljiva i nezaboravna, trebalo je biti dijelom rukometne istorije Novog Pazara, trebalo je biti…

Akteri meča iz oba tabora poslije žestokih 60 minuta se složili u konstataciji da Novi Pazar atmosferom, organizacijom, ambijentom koji je fenomenalan vraća veru u sport i rukometnoj Super ligi Srbije daje novu dimenziju koju je odavno bila izgubila. I zaista Novi Pazar je svojom vatrom, navijanjem, atmosferom trgnuo iz učmalosti zaboravljenu rukometnu strast i ovoj igri dao značaj koji treba i mora da ima. Zbog toga je derbi meč protiv Partizana bio više od igre.

Tribine ispunjene istinskim navijačima i ljubiteljima sporta koji poznaju i vole rukomet i koji su svojim navijanjem, svojom energijom i ljubavlju za svoj klub i sebe, kao i uvijek, utisnuli u veliki trijumf i pobjedu plavih.

Prekrasan ambijent, navijanje od samog početka utakmice, klicanje svom timu i podrška kakva se samo poželjeti može. Žestoko, prštalo je na parketu, sportski i fer,osjećao se taj žar borbe i želje na obije strane, ritam bubnja iz publike i fnavijanje, pjesma domaćih navijača, eksplozija oduševljenja nak on sjajnih akcija i golova, rukometnih bravura i poteza.

Sve do 28 minuta prvog poluvremena domaći su u vodstvu jedan ili dva gola. Briljira u tom dijelu igre pivot domaćih Šaponjić je uspio da nekoliko “otpadaka” i skoro izgubljenih lopti pretvori u golove a nad je načinjeno i nekoliko prekršaja za najstrožije kazne koje je Armin Kaltak, najbolji igrač i strijelac Jesenjeg dijela prvenstva Super lige, pretvarao u golove. Tek dva minuta prije kraja prvog dijela igre gosti preokreću rezultat ponajviše zahvaljujući sjajnim odbranama svog novog čuvara mreže Aleksandra Milenkovića i dolaze do dva gola prijednosti da bi se na poluvrijeme otišlo rezultatom 14:13 u korist Crno-bijelih.

Minimalna prijednost gostiju za maksimalnu brigu domaćina. Pola sahata igre koji uslijediti u nastavku zaslužuju da se nadju u istoriji novopazarskog rukometa.

Zbog neizvjesnosti, preokreta, zbog majstorija koje su podizale publiku u dvorani Pendik na noge, zbog uzbudjenja i važnosti meča i napokon zbog furiozne završnice utakmice koja je bila za infarkt.Na početku drugog dijela igre razigrao se Slavuljica. Novi Pazar stiže i prestiže Partizan. Prekršaj koji je nad Slavuljicom načinio kapiten Partizana Radovanović u 40 min svima nam je prekinuo dah. Neoprezan i žestoko grub ali ne i namjeran start Partizanove sedmice pokosio je novopzaraskog rukometaša.

I dok se Slavuljici ukazivala pomoć, publika je u strahu i tišini iščekivala ishod dogadjaja. A onda se prolomio aplauz jer je poslije par min Slavuljica ustao i ispostavilo se da je sve u redu, hvala bogu. Radovanović se ljudski izvinio Slavuljici i mirno i sportski naravno prihvatio crveni karton koji su mu pokazali arbitri i za njega je utakmica bila završena.

Nekoliko puta tokom drugog poluvremena Novi Pazar je imao priliku da prelomi rezultat u situaciji kada je imao dva gola prednosti i loptu u svojem posjedu. Proradio je u nastavku igre i Zlatko Rakić.

Partizan na drugoj strani na krilima Šotića i Banduke stiže do izjednačenja. I napokon šest minuta prije kraja meča zahvaljujući greškama domaćih rukometaša, posipaju hladnom vodom domaće navijače, uspijevajući da neumoljivo kazne greške i dodju do, činilo se kao Himalaji visokih i nedos tižnih tri gola razlike. Propuštaju medjutim gosti priliku da iskoriste napad i dodju i do četiri gola prijednosti.

I to kao da je bila naznaka njihovog potopa. To su i trenuci koji novopazar sku publiku čine najboljom na dunja. Oni pojačavaju, još jače i više, još glasnije, svi na nogama, trese se dvorana od aplauza i zvižduka, ori se Novi Pazar.

I terapija je počela da djeluje. Rukometaši Novog Pazara izvlače iz sebe nemoguće, i kao da im život zavisi od ove utakmice preokreću rezultat. Na dva minuta prije kraja rezultat je izjednačen 27:27. Na tribinama delirijum, atmosfera za udžbenike navijanja.

Lopta je u rukama Partizana čiji rukometaši ponovo ne korist priliku.

Gemaljević sjajno interveniše a u napadu domaćih je uslijedio Slavuljica zabija gol za eksploziju Pendika. Vodstvo plavih! Nova prilika za Partizan da dodje do izjednačenja i ponovo su zijanili. Do kraja je ostalo da rukometaši Novog Pazara sačuvaju loptu. Žujović ipak na liniji od šest metara pronalazi Medjedović koji u situaciji jedan na jedan sa golmanom Partizana propušta priliku da šest sekundi prije kraja definitivno ovjeri pobjedu domaćeg tima. Ali je ostalo premalo vremena da Partizan bilo šta učini. Na semaforu je stajalo 28:27 za Novi Pazar.

Kakva utakmica, kakav ambijent, kakva velika pobjeda koja je još i sladja upravo zbog načina na koji je postignuta. Epitet najboljeg igrača pripao je krilnom napadaču domaćeg tima Arminu Kaltaku koji je postigao najviše, sedam, golova na utakmici. Ali ne i samo zbog toga i ne zbog jednog od golova koje je postigao sa krila kada je loptu u svom prepoznatljivom stilu odličnom golmanu Partizana Milenkoviću kroz noge protnuo u mrežu. Već i zbog snage, profesionalizma, zbog ljudskosti i odluke da klub ne ostavi na cedilu u jednoj ovakvoj istorijskoj utakmici u situaciji kada je njemu bilo najteže u životu. Hvala ti Armine maestro rukometne igre ali i više od toga ljudska veličino i neka je večni rahmet tvojoj majci i u Alaha se nadam da je našla svoje mjesto u dženetu izmedu ostalog i zbog toga što je svijetu ostavila jednu takvu vrijednost, takvog sportistu i takvog sina.

I da ne zaboravim. Ne pamtim, dakle, sve ove decenije koliko se bavim sportom i sportistima, dakle, ne pamtim kada je jedan sudijski par tako dobro sudio. Ja koji uvijek imam nešto sudijama da zamjerim prvi put sam ostao bez teksta. Zapravo imam tekst. Sudijski par Ivan Mošorinski i Aleksandar Pandžić najbolji su sudijski par ili ako hoćete najbolji arbitri koje sam imao prilike da gledam na jednoj utakmici.I ne zato što je Novi Pazar pobjedio. Iskreno živeo sam za ovu utakmicu i pobjedu Novog Pazara ali i da je Partizan pobjedio, što nebi bilo nezasluženo, ili da je utakmica završena nerješeno što bi bilo najpravednije, rekao bih i podvukao isto: Mošorinski i Pandžić – svaka vam čast!

I koliko god Novi Pazar sa svojim navijačima, atmosferom, odnosom prema protivniku najbolji promoter rukometne igre toliko su to bila i ova dvojica arbitara.

Jednostavno su bili nevidljivi na parketu, a čujni i prisutni, autoritativni, igrao se važan meč, derbi, a oni su omogućili da se igra rasplamsava, da publika uživa u uzbudjenjima i preokretima, a da oni drže konce meča u svojim rukama bez ijedne jedine greške, bez navijanja, simptaija, loših i zadnjih namjera, bez osjećaja pritiska koji grb Partizana stavlja na teret sudijama ili pritiska navijača sa tribina domaćeg tima, bez kompenzacija. Dakle, rukometne sudije ili vi koji pretendujete da to možete i hoćete da budete za vas je neizostavna nastavna jedinica utakmica Novi Pazar – Partizan, predavači arbitarski par dr Mošorinski i dr Pandžić. I to je to.

Iz tabora Partizana, bez obzira na poraz, nisu krili svoje oduševljenje ambij entom, publikom, organizacijom koja pratila izražavajući zadovoljstvo zbog toga i vjerujući da će Novi Pazar biti mera povratka ugleda i uspjeha rukom eta u našoj zemlji.

Reći ću još samo da je trener Vučković, koji je, eto, imao možda i peh ili sreću da prva utakmica pod njegovom dirigentskom palicom upravo bude derbi protiv Partizana, cijeli svoj džan unio u ovaj meč.On je bio pored aut linije a srce mu je bilo na terenu tako je i on, kao i publika u dvorani, atome svoje energije utiskao u svoje igrače.

Na kraju utakmice od šoka i radosti nekoliko minuta nije mrdao sa klupe, kao Rubljov na ivici suza ukočen od velikog uspjeha prosto kao da nije znao na koju bi stranu od sreće.Tek je onda pohitao ka svojim rukometašima i zajedno sa njima i navijačima u dvorani Pendik slavio veliki trijumf. Bravo plavi!

Autori: Fehim Karišik i Senko Župljanin

http://ibalkan.net