EMIR HADŽIHAFIZBEGOVIĆ- TIŠINA U NOVOM PAZARU JE NEŠTO ŠTO NISAM DUGO OSJETIO

Ogromno interesovanje ljubitelja lika i djela legende bh. glumišta za monodramu “Sve je do nas” vladala je u Novom Pazaru. U autorskoj monodrami Hadžihafizbegović glumi profesora matematike koji je bez posla. Ovo je priča o čovjeku koji gubi posao, a time gubi i materijalnu sigurnost zato što govori istinu, ali sa druge strane, duhovno se uzdiže i postaje sretan. Priča koja nas tjera da se restartujemo, da se borimo i da krenemo putem koji omogućava prosperitet. Predstavom Hadzihafizbegović dotiče sve segmente socijalne stvarnosti – politiku, biznis, vijeru…

Nakon završene predstave u prepunoj sali, legendarni glumac cijelog regiona, Emir je rekao da on u stvari nikada ne daje intervjue nakon predstave jer kako kaže ova predstava nije komedija niti pričanje viceva. Predstava je jako teška, traje 90 minuta a najiteresantnije to što nakon nje izgubi najmanje kilogram i po a šećer mu naraste iznad granica… .

Zahvalio se legendarni glumac novopazarskoj publici na izuzetnoj pažni tokom predstave. Napomenuo je da inače njega vezuje za neke komične uloge ali u ovoj monodrami ta strana se proteže nekih 3 minute a sve ostalo oslikava današnje stanje duha našeg čovjeka, o mentalnoj matrici novog duha kojom se manipulira , o projektu lobotimizacije našeg društava kao i projektu dehuminaciji čovjeka to jest projektu gdje jedni drugima ne samo da postajemo neprijatelji već hijene i gledamo se včcjim očima, materijalno pobjedjuje duhovno i jednostvno živimo opijeni dunjalukom a ne razmišljamo na neki naćin ahiretski jer život je tako kratak na dunjaluku.

”Zato što neizmjerno volim Novi Pazar, ove ljude i ovu sredinu a o toj ljubavi dugo bih mogao pričati dugo, večeras sam ovdje. Večeras sam posebno sretan upravo zbog pažnje i koncetracije novopazarske publike za vrijeme predstave. Vjerujte da danas ljudi u ovom vremenu nisu spremni da posvete dovoljno pažne ovakvim performansu gdje ja držim psihološko- edukativni ćas. Reakcije publike su sjajne i posebno sam zahvalan domaćinima koji su me uporno pozivali zadnju godinu dana da dođem vršeći maltene mobing nadamnom radi dolaska jer već narednu predstavu imam u Sjenici. Vjerujte da imam jako puno obaveza u teatrui u Sarajevu i regiji, snimanje filmova kao i učešću na nekim masterima ali i obavezama u mom političkom angažmanu ali eto me ovdje…

Hvala gadjanima Novog Pazara koji su došli večeras i moju predstavu učinili smislenom. Taj interaktivni odnosi i taj fidbek je nezaboravan. Tišina i taj fidbek je bitan. Nije pljesak bitan. Pljesak je jedna kurtuazna razmjena energije, to je kodeks u teatru koji postoji od stare Grčke pa na-ovamo. Ali mene nije uzbudio pljesak, mene je uzbudila tišina. Ta tišina u sali je nešto što ja dugo nisam osjetio radeći svoj posao. To je ono čega ću se ja sjećati u Novom Pazaru. Tisina.

Čitaj još: STVARNO GODINE NISU VAŽNE: Bivši muž Tereze Kesovije ljubi 42 godine mlađu kao i Bebek, Kalember, Novković...

Ova predstava je u stvari miks i kad bih morao žanrovski da je odredim rekao bih da je ovo psiho- analitički kolaž a nisam ni sam siguran u to. U svojim predstavama ja ne improviziram već suvereno vladam materijalom. Ali na osnovu koncetracija i pažnje novopazarske publike ja sam osjetio šta je ova predstava proižvjela, to sam prosto osjetio u toj tišini a uz to pomalo i vidim publiku pa mi je jasno koga sam imao preko puta kao partnera. Jer mi smo partneri. Publika je u meni u toku predstave imala saigrača i nabacili ste mi” loptu na volej pa sam gledao da zabijem pod prečku gol”. U stvari ova monodrama je jedan stand- up koji nema namjeru da nasmije. İli bolje reći da je ovo jedan edukativni stand- up.

Ja neobično poštujem ovu sredinu, poštujem Novi Pazar. Ovdje je ostalo i običaja i adeta kojih na žalost nema u Sarajevu. Na primjer, kod bošnjaka gnusamo se priče o razjedinjavanju i o tim vučjim očima, da se unutar familija ne govori medjusobno, da su podijeljeni. Ne zaboravite da se brojevi dijele a ne ljudi.

Ja ne pozivam ovom monodramon ništa jer nisam misionar, niti sam ovdje došao sa nekom misijom ili da širim neke apele. Ali duboko vjerujem da ova predstava tjera na razmišljanje. A zna se da svaka predstava otvara probleme i popravlja ljude pa ako je u tome uspjela onda je to trijumf. Možda kao autor predstave ne bih smio ovo reći ali poslije predstave prilazili su mi ljudi koji su mi rekli da već nakon 15 minuta po završetku, počnu razmišljati o tome da će mijenjati neke svoje stavove. İ ljudi koji to kažu su vrlo iskreno potreseni, znači imamo već neki efekat koji će zvuči iz sebe i drugih ono najbolje. U stvari mi smo lovci na greške i prepoznajemo prvo stvari koje ne valjaju a imamo mnogo toga što valja.

Na kraju moram još nešto reći o ovim divnim ljudima u Novom Pazaru. Dugo već nisam gostovao ovdje , nekih 30 godina a čovjek sam koji voli i cijeni ove prostore- (sljedeca predstava je u Sjenici), uvijek osjetim dobru auru, jako se dobro osjecam . U Novom Pazaru se divno osjecam, prilazili su mi ljudi a obišao sam i dva mjesta i to namjenski. Otišao sam u gimnaziju i bio sat vremena sa učenicima iste a obišao sam i školu medrese. Razgovarao sa sa njima a to su izuzetno mladi, pametni i intelegentni ljudi, Znate ja ne pristajem na takozvanoj priči o provinciji i velegradima. Ja vjerujem u ove male endemske sredine gdje se radjaju pametni ljudi. Provincija je u glavi a ne u teritoriji. Desetine pametnih i najvećih umova su rodjeni u takozvanim provincijama. Meni iskreno fali ove dobre endemske sredine kao što je Novi Pazar sa svojom povješću. Ovdje je najstarija medresa na Balkanu i biti pod krovom te medrese ili gimnazije koja je stara 105 godina, nešto je posebno. Novi Pazar je bogat kulturološki i mogao bih o Novom Pazaru jako dugo i naširoko pričati.

Čitaj još: BRAVO! NOVOPAZARKE IDU U KUPOVINU HRANE I LJEKOVA ZA STARIJE SUGRAĐANE!

Srećom upoznao sam i poznajem mnogo pametnih ljudi sa ovih prostora Sandzaka i Novog Pazara i mislim da su ostavili dubok trag na geografiju koja je mnogo veća od Sandžaka.

Kada ću sledeci put doći ne znam ali kada me opet pozovete vrlo rado ću se odazvati. Potrebno je samo da me pozovete. İ na kraju bih rekao da je vrijeme da se uozbiljimo svi, hajmo malo manje viceva i malo više zajednićkih porodičnih druženja”rekao nam je legendarni bosanskohercegovački glumc Emir Hadžihafizbegović .

Piše: Senad Senko Župljanin, foto: Samir Delić