NOVİ PAZAR: MAJSTORI BRZINA STIGLI DA POMOGNU
Auto moto klub Novi Pazar i njegovi članovi na čelu sa Esadom Došljakom Boletom u čijem je vlasništvu Evropski brzinski rekord iz Hokenhajma postignut prošle godine, stigli su, kako i priliči majstorima brzina na cilj rekordno brzo i priključe se akciji pomoći porodici Mentora Beslimija, kojega je prije desetak dana iz talasa Raške spasila Sanja Premović. Sanja je tako bacila posebno svjetlo na njega i njegovu porodicu, majku Sabriju i još dva brata i sestru, koja živi u teškom stanju što je ponukalo mnoge da pomognu što u gradu kakav je Novi Pazar nije ni malo bilo teško.
Bole je uz pomoć svojih prijatelja Trgovinskog preduzeća „Premija“ d.o.o koji su darovali paket sa oko tridesetak kilograma namirnica, „Hari trejda“ koji je darovao školski pribor za djecu, Boleta koji je donirao veliku količinu garderobe, obuće i igračaka ovoj porodici kao i odredjena novčana sredstva prikupljena u akciji koju je sproveo medju svojim članovima i prijateljima.
Mentor se, kad god ugleda Sanju, zaleti u zagrljaj.Još od onoga dana kada ga je izvukla na obalu i spasila ovaj prilično zatvoreni devetogodišnjak jedino se tad otvara i nestaje svaka njegova sumnja i nepovjerenje. Tako valjda osjeti sigurnost ruku koje su mu život spasile.I tad se smeje, radostan, onako iz duše. E sad, Bole nam je samo rekao da ima nešto malo stvari i da ćemo lako. Nije baš bilo tako. Pošto se samo kejom Raške moglo do Mentorovih, to je ovaj službeni Boletov kombi morao ostati na obali.I trebalo je to nešto malo stvari prebacit nekih sto pedeset metara do kuće Beslimija.
Problem – veli Bole. Šta sad – velimo mi. Trabaju nam kolica jer nema šanse da onako ponesemo to sad već „nešto malo stvari“. Veliki i težak paket od „Premije“, ogromne dve crne vreće s stvarima dar od Boleta i njegove porodice, pokloni od „Hari trejda“ trebalo je prebaciti. Za sreću, gospodja Rema je namirivala nešto po svojoj avliji i kao iz topa pristala da nam pozajmi kolica sve nas uz put blagosiljajući.
I tako dok su Bole i Sanja spuštali kolica na kej ja sam kao fotografisao i mislio provući ću se kao inače što se provlače fotoreporteri ama tad Bole poput oficira zapovjedi „Drži ovaj paket“, pa ovu kesu, pa ovu…uh, mislim se ja se učekrčio a ovaj…dabogda te dobro našlo Bole…i tako ti ovaj prijatni i veseli humani karavan krene put doma Beslimijevih.
Sanja nišani koji je to kućerak. Uklopili smo se. Mi srećni zbog darova koje nosimo, oni srećni zbog gostiju. Kako li je tek Deda mrazu kad je nama ovako prijatno. I dolazimo na lice mjesta.
Sanja dijeli djeci igračke, Bole takodje.Ispunjeni. Tu je i Boletov sin Ali Muhamed koji se u bratskom zagrljaju fotografisao sa Mentorom i koji je danas i ovdje učio veliku i važnu lekciju iz humanosti, naučio je da je Bog dao ljudima da različiti žive, bolje ili slabije, ovako ili onako, ali da smo svi skvani od istog materijala bez obzira na boju, pripadnost bez obzira na bilo šta drugo. Sabrija se zahvaljuje i još kaže da je ovo čudo, da joj svakoga dana stiže neka pomoć, ljudi donose ili prate po nekome, priskočio je i grad Novi Pazar, Sportski savez, humanitarna organizacija „Otvorena ruka“, Savez za školski sport, neki sportski klubovi kao ovoga puta Auto moto klub, koliko sutra to će uraditi Rukometaši Novog Pazara, Klub borilačkih sportova i vlasnik „Divana“, pa košarkaši, odbojkaši…uglavnom kapljuca…
Život porodice Beslimi se okrenuo za 360 stepeni hvala Alahu.I ljudima. I Sanji. A sve je počelo jednim hrabrim podvigom.Skokom u vodu bez razmišljanja jedne žene,spašavanjem dječaka i nekim fenomenalnim akcijama koje su uslijedile poslije toga. Kada je vidjela gdje i u kakvim uslovima živi Mentor sa svojom porodicom Sanja Premović je rekla: Šta će vredeti što sam ga spasila iz vode ako mi umre od gladi!?
Tad je krenulo. Novi Pazar još jednom dokazuju da je čudo od grada, da je nevjerovatan da je čak, gostujući u našem gradu Tamara Grujić najhumanija novinarka i producent u našoj zemlji i šire koja je pronašla načina da napravi one silne kuće i pomogne ljudima i to sve prikaže kroz serijal „S Tamarom u akciji“, rekla da nigdje nije vidjela humanijih ljudi, da je svako ko joj je prilazio pitao šta joj i da li joj nešto treba, i da su Pazarci istinsko čudo i da imaju srce veliko kao sve kuće koje je napravila.
Mali su ovo darovi za ovoliku priču ali možda i ovo nekoga natjera da pogleda oko sebe i onaj višak podijeli sa nekim ko je u potrebi.Zahvaljujemo se Boletu i njegovim prijateljima kao i svim onima koji su do sada pomogli ili namjeravaju pomoći Mentora i njegovu porodicu.U naše i u Sanjino ime, HVALA VAM I ŽIVI BILI!
Piše: Fehim Karišik – Foto Senad Senko Župljanin