Nije turska, već je bosanska kahva – koja je razlika?
I danas, nakon više od stoljeća od odlaska Osmanlija sa ovih prostora, veliki dio tradicije, običaja i kulturne zaostavštine je ostao. Gdje god da krenemo možemo naići na neko od graditeljskih zdanja, jela, pića, pa čak i u govoru svakodnevno koristimo toliko riječi sličnih turskom jeziku.
Ono što smo usvojili dijelom, ali dali vlastiti štih je definitivno bosanska kahva. Da, bosanska! Jer bosanska kahva nije isto što i turska. Ko je putovao i pio obje, zna razliku u okusu, a oni malo upućeniji, znaju razliku i u spravljanju.
Uostalom, zašto da obezvređujemo nešto što je naše.
Obje ove kahve se prave od samljevenih, preprženih zrna kahve. Nekada se kahva pržila u šišu i tucala u dibeku ili mljela u mlinu. Kasnije se ta kahva, uz dodatak vode kuha u džezvi, a poslužuje na tacni u fildžanima – šoljicama bez drške. Naravno, neizostavna je čaša vode. Jedan stari kahvedžija je održao lekciju upravo o toj čaši vode: čaša vode se pije prije kahve – da sapere ostale okuse iz usta i grla, i osjetite puni okus kahve. Uvreda je ako tom vodom saperete kahvu nakon što je popijete, to je uvreda za kahvedžiju i znači da nije valjala. Kahva se poslužuje uz rahat lokum ili kocku šećera.
Što se tiče procesa pravljenja bosanske i turske kahve, razlika je što Turci nakon dodavanja kahve (otprilike dvije kahvene kašičice po fildžanu) odmah dodaju šećer i hladnu vodu, te čekaju da ta kahva provrije. Takva kahva je jaka, i ima puno taloga tzv.teljve ili toza. Odmah se servira u fildžan (ili šoljice, od čega su Turci napravili posebnu umjetnost), a džezva ostavlja u kuhinji i ne iznosi pred goste. Čest je i običaj prevrtanja fildžana i ‘gledanja u fildžan’, gdje obično žene ženama, iz razonode, čitaju sudbinu iz preostalog toza na dnu šoljice.
Bosanska kahva je blaža, a može se piti i sa mlijekom. Kod bosanske kahve, nakon što dodate kahvu u džezvu (obično odokativnom metodom), malo je ostavite na vatri tako da se zagrije, a onda zalijete vodom koja je već provrijela. Nakon što zalijete (ne do kraja) pustite da baci ključ još dva-tri puta – popularno rečeno, da kine! Zajedno sa džezvom na tabli, uz mlijeko i šećerluk, iznosi se pred goste.
Za razliku od turske kahve, koja je poprilično jaka, bosanska je blaža i može se više popiti, tako da se obično dosipa nekoliko fildžana, i redovno prave dodatni ibrici/džezve.
I da- u BiH kahva se ne kuha, već se peče.
AUTOR: İndira Bojadzic dopisnik FACE TV