Recent Posts

DRUGI DAN RAMAZANA Stambol, Suhur i Iftar…

DRUGI DAN RAMAZANA Stambol, Suhur i Iftar…

Ramazan i sa Iftarom kao i na Suhuru u Istanbulu ima posebnu draž. Običaj da se porodice u samoj kući skupa nađu na suhuru i pripreme se da otpočnu  dnevni post i sve završe u krugu prijatelja ili šire porodice za iftarom.

Istanbul– objavljeno u kategoriji “Vijesti- Globus- Kultura- Magazin”, četvrtak– 17. 05. 2018. 10: 00- DRUGI DANA SVETOG MJESECA RAMAZANA Stambol na Suhuru i za Iftar a tradicija kaže da na Bosforu sve na dolazak Ramazana se objavljuje hicem iz ramazanskog topa. Tako je bilo uvjek i u mnogo stoljeća unazad. Posebna priča su ono šta donosi vrijeme pred Sehur a šta iza Iftara u Istanbulu ili u Adani, Trabzonu, Konji, Ankari ili u Edrenu. Sve je to skoro pa preslikano ili u bilo kojoj manjoj i većoj turskoj čaršiji. U, sokacima a sve češće i na većim ulicama i avenijama bi se udaralo u bubanjeve kako bi se ljudi probudili da urade propremu za taj dan svetog mjeseca Ramazana…

Karakter neke sredine u kojoj ste locirani i u kojoj živite to su oni “Ramazanski davuldžije” ili (bubnjari) koji u cik zore prije “suhura” uz udaranje u bubanj znaju i da otpjevaju za Ramazan prigodne pjesme i tako bi dizali “halk”- milet ili lokalne stanovnike na sehur. Kao i ranije a tako i danas u Istanbulu i u skoro svim mjestima turske “davuldžije” bude one koji žele da na vrijeme ustanu na sehur.

Ramazan i sa Iftarom kao i na Suhuru u Istanbulu ima posebnu draž. Običaj da se porodice u samoj kući skupa nađu na suhuru i pripreme se da otpočnu  dnevni post i sve završe u krugu prijatelja ili šire porodice za iftarom. Običaj je da se Suhur napravi medju najužom porodicom medju onima koji stanuju u istoj kući apartmanu i najbližim komšijama. Ali, odavno je nepisano pravilo da često van vlastitog doma pa onda je to posebna priča šta  je adet i prije i poslije završetka posta da se sve napravi u prirodi ili u nekom od brojnih restorana koji to praktikuju…

Uglavnom većina ljudi širom Turske vole da to bude u lijepom ambijentu vani, često van kućnog praga u restoranima, To se praktikije i bez obzira na imidž i veličinu prostora pa i cijene koje su različite, nema slobodnih hastala, ako niste napravili rezervaciju. Suhurska i  Iftarska sofra je vrlo bogata a na stolu je veliki broj posudica od: hurmi, sira, kajmaka, pikanterija od patlidžana, oraha, slatica, tahan-halve, meda, obaveznih maslina, te cjedjeni sok, voda i obavezna čašica za čaj i na kraju kahva spremljena na tradicionalni način.

Ljudi koji drže do tradicije su obično počinjali iftar sa goveđim ili pilećim čorbama. To je  nepisano pravilo. Ali i na sofru kod uleme i kod sultana po predanju bi dolazila tradicionalna poslastica – “carska jaja” (yumurta-yıhümayun). “Carska jaja” su bila nezaobilazan dio sultanove ramazanske sofre, način na koji bi se pripremali su tako što bi se na dinstani luk dodalo suho meso i voda, te malo limuna, a kada bi se to skuhalo dodavala su se još i jaja. Ovo jednostavno jelo je možda i jedan od pokazatelja jednostavnostii te same dvorske sofre…
Na iftarske sofre u kuću domaćina bilo je moguće doći i nepozvan. To je jedna od najznačajnijih karakteristika  kulture sa ovih prostora da se nije pitalo ko sjeda za iftarsku sofru pozvan ili nepozvani musafir.I bogati i siromašni su se okupljali na iftarima. Nakon iftara ispijala bi se čuvena turska šerbeta, od višnje, drijena ili kleke, te bi se slušala turska muzika uz pratnju saza.
Prije svega u Stambolu su to ramazanska sijela po kućama. Zatim je to bilo odlaženje na teravih namaz u džamiju i to kasno uveče. Potom djeca uživaju da priređuju lažne topovi. Budući da su prestanak posta najavljivali i kandilji na šerfama džamija, ali i pucanje topa, nekada se po Istanbulu pucalo i iz prangija nešto malo prije iftara. Najzad ,ostalo su  u tradiciji svrači, koji su narod budili na sehur i bile su tu i lokalni imami- hodže koje su se zatvarale u intićaf u džamiju.
Dok protiče dan uskoro je jacija na Bosforu. Vrijeme između akšama i jacije oko dva sahata i ide se u džamiju. Nekada su običaju sa ovih prostora i kućna sijela bilo je i sijelo često se može u predgradju Istanbula igra i folklor.Tako je to bilo nekad u doba Ramazana u Istanbulu a danas je grad na Bosforu.
Turska je ogromna zemlja, prepuna kontrasta, i zemlja u kojoj možeš vidjeti interesantne običaje, mentalitete, tradicije.Nada sve većina Turaka su vrijedan i vrlo ponosan narod. Turskapo tradiciji uz običaje za vrijeme ramazana tradicionalna muzika je više nego umijeće, raznovrsna, bogata i svi pjevaju i plešu na zajedničkim druženjima…
Turska se ponosi  starim  običajima i jako ih poštuju, bez obzira na finansijsko stanje u porodici, ispoštovaće se tradiciju i običaj kod svadbe ili suneta. U gradu na Bosforu , uglavnom mladi ljudi žive moderno, vole sve da imaju, a roditelji im puno pomažu i kao porodica jako su vezani te svi upućeni jedni na druge. Ali običaji posta i sveti mjesec Ramazana ili kako se ovdje kaže “oru踔- od suhura i iftara je sama po sebi posebna priča…

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net